Na današnji dan 1992 godine u Pionirskoj ulici u Višegradu Milan Lukić sa svojim pomagačima zatvorio je više od 70 žena, djece i staraca. Kuću je potom zapalio, a iz nje se spasilo tek pet osoba. Milan Lukić kažnjen je doživotnom robijom pred sudom u Hagu, a njegov rođak Sredoje Lukić sa 27 godina zatvora.
Međutim, 24 godine poslije ovog zločina članovi porodica žrtava ne znaju gdje su posmrtni ostaci njihovih najmilijih. Iz Pionirske su ulice poručili kako im je još samo to ostalo da se sjećaju i da ih sahrane, ako još ima onih koji su spremni udovoljiti toj posljednjoj molbi.
Četrnaesti juni 1992. godine. U kuću Adema Omeragića u Pionirskoj ulici u Višegradu Milan Lukić sa pomagačima zatvorio je više od 70 žena, djece i staraca koji su prethodno, nakon što su istjerani iz svojih kuća, spas potražili u Crvenom krstu. Oduzete su im sve dragocjenosti, kuća je zabarikadirana i posuta zapaljivom tečnošću. A onda su spaljeni. Među njima i beba od dva dana.
Majku, dvije sestre i sestrića Faruka, Fazila Šeta oplakuje i danas. Samo joj je kaže to ostalo, da posjećuje mjesto stradanja. Nikada nije našla niti jednu kost, i izgubila je nadu da će ih ikada ukopati.
"Ne nadam se, jer su ljudi izgubili svo povjerenje. Nemaš ti kome vjerovati, ni od koga tražiti. Ne možeš mu platiti, ne možeš mu dokazati. Ljudi izgubili dostojanstvo i ne nadam se", priča Fazila Šeta.
I Devleta Mešić s njom dijeli tugu, ali i razočarenje.
"Meni ne može nikada niko nadomiriti niti se i s kim mogu pomiriti za to. Tolike godine mi idemo gore i nikada nijedne koščice da nema. Pa neko zna gdje su, nisu otišle u vazduh", kaže Devleta Mešić.
Spaljivanje je preživjelo pet osoba koje su ili izbačene detonacijom ili su uspjele iskočiti i izbjeći smrtonosne rafale srpskih snaga raspoređenih oko kuće.
Više od 50 Kurspahića, članova svoje familije, danas se sjeća i Huso Kurspahić. Prijeratni policajac iz Višegrada, kaže, poznavao je Sredoja Lukića, čovjeka s kojim je nekada radio, a koji je učestvovao u ubijanju njegovih najmilijih. Kasnije ga je Tribunal u Hagu osudio na 27 godina zatvora, a Milana Lukića na doživotnu robiju. Pita se gdje su pred zakonom i drugi sačesnici.
"Sve je to smišljeno. Jer su dotjerali iz mjesta Koritnik, to je sedam kilometara pješice kolonu ljudi u grad, pred Crveni križ. I dozvole službenici Crvenog križa i policija da ih odvede Lukić i pijedini gore u tu kuću. Je li to namješteno? Jeste!", kaže Kurspahić.
I pored toga što neće da otkriju lokacijuna koju su nakon spaljivanja izmjestili posmrtne ostatke žrtava, višegradske vlasti namjeravale su srušiti kuću koju je Omeragićeva kćerka Sumbula Zeba porodicama ustupila da je obnove i od nje naprave mjesto sjećanja. Rašid Čančar kaže kako još traje borba da se objekat sačuva.
"Da bi zatrli mjesto zločina kuću, koju smo obnovili, prije dvije godine regulacionim su planom samo taj dio htjeli da izuzmu - da se ona ne izgradi. Mi to nećemo dozvoliti i ako treba svojim ćemo tijelima braniti tu kuću", poručuje Čančar.
Sve što im je ostalo kažu su fotografije najmilijih. S mjesta na kojem su ubijeni apeluju da im se kaže gdje mogu naći njihove ostatke, kako bi im poslije 24 godine pružili konačni smiraj.
Facebook Forum