Na prvi pogled – može se činiti kako je najnovija kriza u institucijama Bosne i Hercegovine izazvana neslaganjem oko toga treba li u najavljenom objavljivanju rezultata popisa iz 2013. godine prihvatiti ili izbrisati 196.000 osoba koje privremeno žive izvan Bosne i Hercegovine.
Političke stranke iz Republike Srpske i njihovi prvaci – oličeni u entitetskom predsjedniku Miloradu Dodiku i srpskom članu državnog Predsjedništva Mladenu Ivaniću – protive se objavljivanju rezultata popisa, vide u tome "ugrožavanje statusa Republike Srpske" i prijete kako bi moglo biti "dovedeno u pitanje" i samo funkcionisanje Bosne i Hercegovine.
U ovoj najnovijoj epizodi raspirivanja etničkih strahova i napetosti nije, naravno, najvažnija ni ta simbolična činjenica da će prihvatanjem u rezultatima popisa tih 196.000 "opravdano odsutnih" udio Bošnjaka u ukupnom stanovništvu države neznatno premašiti 50 odsto: u evropskim državama vladavine prava ni drastično ubjedljivija etnička ili vjerska većina nema nikakve grupne privilegije ili moć nad manjinom i popis je – kao što treba da bude – samo statistički oslonac u planiraju i vođenju državnih poslova: u obrazovanju, zdravstvu, zapošljavanju, poljoprivredi i uopšte ekonomskom i društvenom razvoju.
U Bosni i Hercegovini posljednji popis obavljen je još 1991. i sada će, nakon čitavih četvrt vijeka, najzad biti približno poznati i statistički podaci o njenom stanovništvu. Uprkos višegodišnjoj zloupotrebi popisne babaroge, bilo u vidu prenaglašavanja značaja eventualne nove većine sve do zastrašivanja "ugrožavanjem statusa" Republike Srpske ili u vidu očekivanja da bi status većine mogao otvoriti put ispravljanja dejtonskih krivih Drina, riječ je o poslu koji je davno trebalo da bude završen.
Današnji pokušaji da se u politizaciji rezultata popisa retroaktivno preispituje i "kompromisno" mijenja metodologija već obavljenog popisa sa naglaskom na to hoće li 196.000 osporavanih imati status "rezidentnog" ili "nerezidentnog" stanovništva ima učinak zakasnjele naknadne pameti: ona može voditi samo odgodi ispunjavanja bar ovog neznatnog prvog koraka u stvaranju statističkih pretpostavki za provođenje mnogo sveobuhvatnijeg evropskog projekta.
U bosansku debatu, "piši-briši", uključila se i statistička agencija Evropske komisije, Eurostat, čiji je predstavnik u posjeti Sarajevu izjavio kako je usvojena metodolgija predstojećeg objavljivanja popisa u Bosni i Hercegovini u skladu s preporukama međunarodne posmatračke misije.
S iskustvom iz 1992, kad je upravo Evropa preporučila referendum kao način odlučivanja o nezavisnosti BiH od raspadajuće jugoslovenske federacije – i potvrdila da je on proveden po evropskim standardima – ne treba, zdravo-za-gotovo, računati da će Evropa i ovoga puta imati adekvatan odgovor na najavu blokade državnih institucija pod identičnim izgovorima kakvi su upotrebljavani 1992: u Dodikovom vokabularu – riječ je o "preglasavanju" i "porivu generalne prevare Srba".
Dragi gospodine predsjedniče
Dodik i Ivanić svoje su insinuacije o "ugrožavanju statusa Republike Srpske" ove nedjelje podijelili i sa pokroviteljima u Beogradu, predsjednikom i premijerom Srbije: Ivanić je rekao kako se "poslije mnogo godina" Srbi osjećaju usamljeni, strahuju od nadglasavanja i ugrožavanja njihovih nacionalnih interesa a Dodik je govorio o "opasnosti nestanka" Republike Srpske. Obojica su – u neslaganjima u vlastitoj zemlji – tražili zaštitu u Srbiji kao "garantu Dejtonskog mirovnog sporazuma".
Balkansku javnost, u kojoj istorijski nije baš njegovana navika da se u izvornim dokumentima potraži i provjeri kakva je tačno uloga različitih aktera i potpisnika međunarodnih sporazuma, ovdje valja podsjetiti kako se već u prvom članu dejtonskog okvirnog mirovnog sporazuma kaže kako će "strane u potpunosti poštovati suverenu jednakost među njima", a o tome šta sve u vezi s ovim sporazumom treba da garantuje Srbija valja pogledati pismo koje su – kao dio dejtonskog mirovnog paketa – predsjedniku tadašnje Federativne Republike Jugoslavije Slobodanu Miloševiću, obraćajući mu se sa "Dragi gospodine predsjedniče", 20. novembra 1995. u Dejtonu uputili članovi delegacije Republike Srpske Momčilo Krajišnik, Nikola Koljević i Aleksa Buha, u kojem se kaže:
"Pošto se zahtijeva, u brojnim dokumentima pripremljenim za usvajanje, da Federativna Republika Jugoslavija bude garant obaveza preuzetih od strane Republike Srpske, ljubazno Vas molimo da preuzmete u ime Republike Srpske ulogu garanta da će Republika Srpska ispuniti sve obaveze koje je preuzela".
To nisu garancije o kojima misle bilo Dodik ili Ivanić ili njihovi ovonedjeljni domaćini u Beogradu.
Da je tako – ne bi tražili pokroviteljstvo Srbije za nastavak pridavljivanja "suvereno jednake" susjedne države, ne bi povodom odluke o odavno zakasnjelom objavljivanju rezultata popisa stanovništva prijetili bojkotom bosanskohercegovačkih institucija i ne bi se – kao što godinama radi Dodik – poigravali s odlukama u potpunoj suprotnosti s obavezama iz Dejtonskog sporazuma uključujući i prijetnje entitetskim referendumima o pitanjima iz državne nadležnosti od nepoštovanja odluka Ustavnog suda do osamostaljenja njegovog entiteta.
Facebook Forum