Autor: Robert Coalson
Ruska umjetnica Lena Hades je naslikala preko 400 portreta ubijenog opozicionog političara Borisa Njemcova u godinu dana nakon njegovog ubistva. Njen projekat, koji je uvijek bio posvećen svim žrtvama represije i nasilja, uskoro će ući u novu fazu.
Pet dana prije nego je Njemcov ubijen na mostu u blizini Kremlja u Moskvi, Hades je završila slikanje serije vizualizacija knjige 'Tako je govorio Zaratustra' filozofa Fridriha Ničea.
Objavila je sliku koja prikazuje ubijenog bika sa tijelom čovjeka beživotnog pogleda uprtog u posmatrača uz šokantno jarku, krvavu pozadinu, kasno navečer 27. februara.
“Nisam bila uključena u politiku”, rekla je Hades za RSE telefonom iz svog doma u Moskvi, iako je štrajkovala građu 25 dana 2012. godine da bi podržala uhapšene članice grupe Pussy Riot.
“Bila sam zainteresovana, ali nikada nisam išla na proteste. Okupirala me je moja umjetnost. Sliku sam, ipak, objavila oko deset sati navečer, i oko sat i po kasnije neko mi je napisao: ‘Lena, ti si vidovita! Njemcov je ubijen. Tvoja slika prikazuje njega’”, priča umjetnica.
Mnogi njeni prijatelji su na Facebooku objavili tu sliku. Kasnije je saznala da je bik u trku bio znak Njemcove političke stranke Parnas.
Nije ni slutila da će je ova slučajnost ohrabriti da provede godinu dana gledajući u oči Borisa Njemcova. Počela je svakodnevno slikati njegove portrete, a 3. marta je najavila svoj projekat Umjetnički maraton u sjećanje na Njemcova.
“Od tada sam radila svaki dan - slikala sam i slušala njegove govore, čitala intervjue”, rekla je i dodala: “Njegov glas je konstantno bio u mojoj duši. Konstantno”.
Otkrila je druge slučajnosti koje je povezuju sa Njemcovom. Rođeni su unutar jedne sedmice. oboje su bili odlični studenti, specijalizovani za nauku. Oboje su prirodne vođe od rane mladosti. Oboje su slijedili svoju strast od jedne karijere do druge; u Njemcovom slučaju od nauke do politike, a u slučaju Hadesove, od nauke do umjetnosti.
Hades je postala umjetnica tek sa 35 godina, ali je od tada učestvovala u više od 70 izložbi širom svijeta. Njena djela se nalaze u kolekciji moskovskog Muzeja moderne umjetnosti, kao i Muzeja moderne umjetnosti Igora Markina, i u nekoliko privatnih kolekcija.
Godinu dana kasnije, projekat se počeo približavati kraju sa više od 400 slika. Ako ih gledamo odvojeno, skice su grube i nedovršene, podsjećaju na tragično kratki život Njemcova. Ako ih gledamo zajedno, podsjećaju na zidove sa portretima žrtava koje često vidimo u muzejima posvećenim holokaustu ili u memorijalnim centrima posvećenim žrtvama totalitarnog režima.
“Želim privući pažnju na temu nasilja. Na temu protivnika totalitarnih režima koji su ubijeni”, kaže Hades i dodaje kako je “ovaj projekat posvećen žrtvama totalitarnih režima u liku Njemcova”.
Kako se ova faza Umjetnički maraton približava kraju, a ona se nada da će organizovati izložbe i u Rusiji i van zemlje, ova pedesetpetogodišnja umjetnica prelazi na novu fazu, posvećenu umjetnicima i intelektualcima ubijenim za vrijeme Staljinovog režima. Kao i Njemcov, i tim ljudima je oduzet potencijal da promijene Rusiju nabolje.
“Smatram ovo nastavkom teme Njemcova - njega je također ubio totalitarni režim”, navodi Hades.
“Ovo je veoma bitan projekat za mene, i posvećeno ću raditi na njemu još dugo vremena. Prvo što ću uraditi jeste posjetiti Butovski poligon nedaleko odavde, gdje je ubijeno mnogo, mnogo ljudi (pogubila ih je Staljinova tajna policija)”, kaže umjetnica.
Žrtve Staljinove tajne policije na Butovski poligonu i drugim lokacijama, su upucane s leđa iz blizine, kao i Njemcov.
“Kao građanka, kao feministkinja, kao umjetnica i kao osoba mrzim nasilje. Mrzim totalitarne režime”, naglašava Hades.
Godina dana slikanja Njemcovih portreta nije teško pala Hadesovoj. Kada govori o tome kako je cijeli proces utjecao na nju, nesvjesno počne govoriti u sadašnjem vremenu, kao da je Njemcov još uvijek živ. Kaže da je tokom projekta postala sigurnija u sebe.
“On je veoma otvoren, karizmatičan i dobar. To su kvalitete koje cijenim i koje učim od njega. Kako gledati na svijet optimističnije, možda je to najbolje objašnjenje. I to me čini sretnom”, zaključuje umjetnica.