Na današnji dan, 8. februara 1984. godine počele su 14. Zimske olimpijske igre “ZOI 84” u Sarajevu koje su trajale do 19. februara.
Tih februarskih dana, prije 32 godine, desio se, kako mnogi kažu, olimpijski san, zimska bajka, 10 istorijskih dana Sarajeva i tadašnje Jugoslavije. Grad zbijen u dolini i okružen planinanama, na raskršću svjetova, koji spaja Istok i Zapad, otvorio je vrata cijelom svijetu. Snijeg, koji je pao u posljednji tren ili u pravi čas, učinio je da Sarajevo, na najbolji način ugosti 49 nacionalnih reprezentacija sa preko 2.500 sportista i njihovih pratilaca, koji su se nadmetali pod motom: Citius, Altius, Fortius - Brže, više, snažnije.
Velike radosti zbog snijega koji je jedino nedostajao za veliko sportsko nadmetanje, a koji je pao u noći između 7. i 8. februara, sjeća se Ahmed Burić, publicista i novinar:
„Svi smo gledali u vrhove planina i čekali da konačno krene snijeg i da krene Olimpijada jer su svi bili spremni. Nekako, svi smo živjeli za Olimpijadu, i što bi se reklo - falila nam je još Božija ruka, falio nam je još snijeg. I onda kada je zasuo snijeg, mogli smo odahnuti. Zimska bajka je počela.“
Otvaranje 14. zimskih olimpijskih igara pratilo je oko 60.000 Sarajlija na stadionu Koševo i oko dvije milijarde ljudi preko televizijskih ekrana. Olimpijski plamen je upalila klizačica Sanda Dubravčić:
“Nakon toliko godina i brojnih olimpijada, mogu reći da je zapravo u Sarajevu bila istaknuta ljudskost, ona ljudska komponenta. Nema toliko srca i toliko otvorenosti koliko je bilo u Sarajevu“, kaže Sanda Dubravčić.
U to vrijeme i sistem vrijednosti bio je drugačiji, kao i nagrade za uspjeh. Skijaš Jure Franko, koji j baš na 14. olimpijskim igrama osvojio srebrnu medalju, sjeća se tog za njega posebno sretnog doba:
„Oni su nama tada obećali kao nagradu videorekorder od Hitačija. I razmišljao sam: ’Ako vozim vrlo dobro u drugoj vožnji, dobiću videorekorder!’“, kaže Franko.
Građani Sarajeva, svjedoci zimske bajke, danas kažu da je tokom olimpijskih dana izgledalo kao da su svi imali veće srce. Ali, sada je Sarajevo podijeljeno, a malo šta svjedoči da je ovaj grad bio domaćin Zimskim olimpijskim igrama.
Kako bi uspješno bile održane, izgrađena je bob staza na Trebeviću, skakaonica na Igmanu, RTV dom, olimpijsko selo na Mojmilu, staze, brojni drugi objekti, saobraćajna infrastruktura…Tokom ratnih godina, olimpijski objekti su uništeni, u gradu je izgorjela olimpijska dvorana ZETRA, teško je oštećena bob staza na Trebeviću, koja je bila najzahtjevniji i najskuplji projekat ZOI u Sarajevu.
Olimpijske planine, ali i drugi objekti, naprimjer kulturno-sportski centar Skenderija u srcu grada, ne podsjećaju gotovo ničim na 1984. Moglo bi se reći da je jedino Vučko, maskota Olimpijade, preživio, a glas mu je posudio pjevač Zdravko Čolić.
(FOTOGALERIJA: Tragom olimpijskih borilišta)
Sarajevo: Tragom olimpijskih borilišta
Na Olimpijadu podsjeća i Vučko, sačuvan na Ferhadiji, jednoj od centralnih ulica u Sarajevu, a njegovu maskotu i danas izrađuju i nude trgovke na Baščaršiji.
Olimpijski muzej čeka na rekonstrukciju i otvaranje je najavljeno do kraja 2017. godine.
Može li se olimpijski duh vratiti u Sarajevo, “selo u planinama”, kako ga je od milja zvala književnica Suzan Sontag.
Pokušaj organizacije Evropskog omladinskog olimpijskog festivala (EYOF ) 2017. godine, kojem su domaćini trebali biti Sarajevo i Istočno Sarajevo, je propao, zbog nedostatka novca i sporih priprema. Zamijenjeni su domaćini pa će tako igre naredne godine biti održane u u gradu Erzurumu u Turskoj, dok će Sarajevo i Istočno Sarajevo biti domaćini EYOF-a 2019. godine.
I to je ta šansa, ako ne bude ponovo upropaštena, da se ponovo zavijori olimpijska zastava u olimpijskom Sarajevu.
Biće to najbolja uspomena na zimsku bajku iz 1984. za koju je predsjednik MOK-a Juan Antonio Samaranch izjavio : "Bile su to najbolje zimske igre u istoriji olimpijskog pokreta!"
A Sarajevo još uvijek pamti novinski članak britanske novinarke Pet Besford prije odlučivanja o domaćinu 14. ZOI:
“Ako vaš izbor budu Jugoslavija i Sarajevo, dočekat će vas široka i iskrena srca, ljudska toplina, prekrasne planine i snježni tereni...“, napisala je Besford.
Od tada se mnogo toga promijenilo, ali, sjećanje na olimpijske igre 1984. u Sarajevu, zauvijek ostaju. I svjedoče, kako je i nemoguće, ponekad moguće!!!
