U Sarajevu je prošlog petka komemorativnom sjednicom i polaganjem cvijeća obilježen Dan sjećanja na sve poginule građane Sarajeva u proteklom ratu te 22. godišnjica od prvog masakra na sarajevskoj pijaci Markale, počinjenog 5. februara 1994. godine.
Minobacačka granata, ispaljena sa srpskih položaja iznad opkoljenog grada, ubila je 68 i ranila 144 Sarajlije.
I danas najprometnija sarajevska pijaca, tog 5. veljače bila je puna ljudi u potrazi za prehrambenim namirnicama do kojih nije bilo lako doći. Oko podneva je na pijacu bačena granata koja je usmrtila 68 ljudi. Na desetine ranjenih stizalo je u bolnicu, a neki su uspjeli ispričati su doživjeli:
„Mrtvih ima dva puna kamiona i dva kombija, ima pedeset mrtvih! Na sred pijace. Tezge, stolovi, sve je to samljeveno. Mrtvih koliko hoćeš, ruku, nogu, glava...“
I danas je svaki 5. veljače težak za ranjene, ali i obitelji poginulih. Lejla Tihić – Brkić na Markalama je izgubila oca.
„Ja svaki dan dođem na pijacu, ali sam u svijesti izbrisala to jer ne bih mogla da živim. Ali kad dođe 5. februar i kad ja na taj dan dođem ovdje, to je strašno. Sve mi se ponovno vrati. 24 sata mi nismo mogli oca da nađemo uopšte u tom haosu. Svi mi nosimo svoju bol sa sobom, ali živimo, moramo živjeti“, kaže Lejla.
Za ovaj zločin u Haškom tribunalu osuđeni su po komandnoj odgovornosti general Stanislav Galić i pukovnik Dragomir Milošević. Iako je Haški sud utvrdio tko je kriv za napad na civile, spekulacije o tome sa čijih je položaja došla granata nikad nisu prestale. One koji se sjećaju Markala, ta činjenica i danas boli, kaže Sarajlija Nenad Radović:
„Sramotno, da je prošlo već ovoliko godina da se od toga i dalje pravi fama i da nam se svi oni koji su to učinili gotovo podsmijavaju“, kaže Popović.
Mirsad Tokača, direktor sarajevskog Istraživačko dokumentacionog centra:
„Dvije veoma važne presude Tribunala u slučaju Galić i Milošević, sve su to dugogodišnje kazne kojima su potvrđeni mnogi događaji u Sarajevu. Dakle, apsolutno više nema dileme šta se događalo na Markalama, i u cijelom tom malom krugu od par stotina metara imate tri velika masakra, Markale 1, Markale 2, današnju Ferhadiju. Dakle, imate tri velika masakra koja su se desila u tom prostoru oko kojih je bilo mnogo pokušaja špekulacija. To je sve sada skinuto s dnevnog reda presudama", smatra Tokača.
Senida Karović, predsjednica Udruženja civilnih žrtava rata Kantona Sarajevo razočarana je sviješću ljudi koji, kako kaže, brzo zaboravljaju minula dešavanja
„Ljudi su bili krivi samo zato što su se borili za golo preživljavanje u nestašici hrane, vode i struje. Nažalost, jako mali broj građana Sarajeva se danas sjeća. Međutim mi se moramo sjećati i moramo obilježavati ova mjesta stradanja", podvlači Senida Kairović.
Nakon rata, 5. veljače proglašen je Danom sjećanja na sve poginule građane Sarajeva u periodu 1992.-1995. godine.
