U Hrvatskoj je trenutno akreditirano 10 sveučilišta – sedam javnih i tri privatna, 14 veleučilišta – 11 javnih i tri privatna i 24 visoke škole – 21 javnih i tri privatne, te 1.325 studijskih programa. Do kraja godine dovršit će se proces reakreditacije svih visokoškolskih institucija. Prošle akademske godine u Hrvatskoj je studiralo 178.676 ljudi. Na visokoškolskim institucijama u javnom vlasništvu studiralo je 158.933 studentica i studenata, a na onima u privatnom vlasništvu 17.111.
Agencija za znanost i visoko obrazovanje utvrđuje ispunjava li visokoškolsko učilište zakonom predviđene uvjete – ljude, prostor, opremu, program. Ako su ti uvjeti zadovoljeni, upućuje pozitivnu akreditacijsku preporuku koju Ministarstvo potom operacionalizira u inicijalnu akreditaciju. Sva javna, ali i privatna visokoškolska učilišta podliježu postupku reakreditacije u petogodišnjem ciklusu.
Tko je u povjerenstvima koja obavljaju taj nadzor?
„U povjerenstva biramo najjače stručnjake iz područja u koje odlaze, iz Evrope, Amerike, pa i azijskih zemalja. Upravo zbog toga što treće oko bolje vidi nego mi sami između sebe. Tu sjede i naši stručnjaci i studenti. U tim povjerenstvima imamo i ljude iz gospodarstva", kaže ravnateljica Agencije za znanost i visoko obrazovanje, prof. dr. Jasmina Havranek.
Nadzor može imati tri zaključka – dopušta se nastavak rada, zabranjuje se rad ili upozorava na propuste i nedostatke i daje rok od tri godine da se oni uklone i isprave. Rezultati?
„Od početka provođenja akreditacije, od 2011., sve do kraja 2014., Agencija je posjetila i vrednovala 94 od 129 visokih učilišta. Po našim zadnjim podacima iz prosinca 2014., preporučili smo oduzimanje licence za dvije visoke škole, te za 18 studijskih programa. Te ustanove ne mogu dalje raditi. Radi se o akreditacijskim preporukama koje mi izdajemo, a konačnu odluku donose ministarstva. Oni su manje-više u skladu sa našim preporukama", navodi Havranek.
Vrednovanje se nastavlja i upravo ovih dana vrednovani su Medicinski i Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci i Odjel za stručne studije i Odjel za umjetnost i restauraciju Sveučilišta u Dubrovniku.
Diplome svih akreditiranih visokoškolskih ustanova u Hrvatskoj su međunarodno priznate, a potencijalni poslodavci mogu podatke o akreditaciji visokoškolske ustanove, koju je završila mlada osoba koja kod njih traži posao, provjeriti na stranicama hrvatskog nacionalnog ENIC/NARIC ureda.
Međutim, uz sve dužno uvažavanje eksperata i profesionalnosti nadzora, još uvijek u Hrvatskoj postoje bolje i lošije visokoškolske ustanove.
„Ta priča sa otpusnicama je recimo dovedena u red. U sustavu visokog obrazovanja je bilo svega i svačega. To je dovedeno u neke okvire i postavljena su neka pravila igre, ali još uvijek mislim da u tom sustavu vrijedi pravilo da neke institucije daju kvalitetu i mogućnost zapošljavanja, a još uvijek je mnogo onih koji nisu na toj razini. Studenti koji ih završe, možda nisu napravili dobru stvar", komentira novinarka „Novog lista“ Ljerka Bratonja Martinović.
Hrvatska je posljednjih godina suočena sa osobama koje su diplomirale na privatnim visokoškolskim ustanovama u Srbiji, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori, koje niču svakim danom, a da, po procjeni profesorice Havranek, kriteriji za njihovo osnivanje nisu čvrsti, a negdje su – kaže ona – čak i nejasni:
„Mislimo da je jako važno da države, ministarstva i Vlade, u tim državama, shvate važnost postupka reakreditacije, važnost akreditirane institucije čija diploma postaje pravovaljana. Ukoliko nemate jasno definirane procedure reakreditacije, ukoliko se ne zna ko radi akreditaciju, kakvo je stanje u instituciji, onda imamo zbilja jako puno problema. To nije samo naša impresija temeljem diploma koje nama stižu, to je impresija i studenata koji dolaze nezadovoljni. Važno je unutar same regije napraviti jednake kriterije za sve institucije. Mi nismo svi jednaki, ima mladih institucija i onih starih 300 i nešto godina. Generalno moramo prići svi skupa tom problemu. Hrvatska postaje atraktivna kao tržište rada i te diplome dolaze kod nas. Oni pokušavaju kroz nas ući na tržište Evrope", konstatira Havranek.
Agencija se bavi i priznavanjem inozemnih visokoškolskih kvalifikacija. To u slučaju ovih zemalja nije lak posao:
„Mi svaku instituciju nazovemo, ako dobijemo takvu diplomu, pokušavamo se informirati o stanju u tim institucijama, ali mi ne znamo za sve. Često čitamo u njihovim novinama stvari koje nas potiču da počnemo razmišljati šta se događa, jer ako imate priču da treba sići s vlaka, uzeti diplomu, sjesti na vlak i otići dalje, onda je to neozbiljan pristup koji ugrožava sve nas, prije svega državu u kojoj se takve diplome izdaju, a onda i okolinu", kaže Havranek.