Antifašizam u Hrvatskoj ne smije biti i nije fiksiran samo na njegovanje uspomene, na vrijednosti antifašističke borbe u Hrvatskoj u Drugom svjetskom ratu. Novo vrijeme donosi nove izazove i traži nove forme djelovanja.
"Antifašizam je, prije svega, obrana vrijednosti u obrani kojih je antifašizam nastao", kazao je ovih dana Zoran Pusić, aktivist za ljudska prava i predsjednik Antifašističke lige Republike Hrvatske.
Na tom fonu su i stavovi naših sugovornika, mahom mlađih od 30 godina, koji se na razne načine angažiraju na civilnoj sceni.
"Kada netko spomene antifašizam, onda to ispadne da su to neke floskule i neke vrijednosti iz Drugog svjetskog rata, od kojih naravno većina nije zanemariva, ali moramo priznati, u tom sistemu je bilo dovoljno grešaka, ali antifašizam je u svom korijenu odbrana drugih i drugačijih. Prije svega, svi smo mi ljudi, a sve ostale podjele, koje smo mi napravili između sebe, to je napravila, ili ljudska zloba, ili neki privatni interesi, počevši od prvog šamana u prapovijesti pa na ovamo, do predsjednika i političara", ističe Damir Čuljak (28), tajnik Lige.
Antifašistička liga koordinacija je organizacija iz nevladinog sektora koje zajednički nastupaju, ali svaka od njih zadržava vlastitu osobnost i vlastiti program.
"Upravo ljepota toga i jeste na ljevici. To i jeste jedan od razloga zašto se bavim antifašizmom jer se tu mogu čuti drugi i drugačiji glasovi unutar same organizacije. Znači ima i nesuglasica, koje se na kraju ipak isprave jer nam je temelj isti, a onda svi malo drugačije promišljamo o antifašizmu. Tako kad pričamo sa drugim, koji ima malo drugačije argumente, onda to natjera nas da kritički razmislimo o svojim stavovima i da ih eventualno obogatimo i unaprijedimo", navodi Čuljak.
Damir Čuljak smatra da su prioriteti u antifašističkom aktivizmu borba za prava radnika.
"Radnici su nezaštićeni. U zadnje vrijeme čujemo i izjave od nekih političara koji oštro reagiraju i oštro govore o nekome za koga oni kažu da je drugi i drugačiji od njih. Opet ponavljam - svi smo mi ljudi prije svega", tvrdi Čuljak.
Neki mladi se u sklopu aktivnosti zagrebačkog Centra za mirovne studije svakodnevno angažiraju u radu sa azilantima, tražiteljima azila i migrantima, dakle strancima sa neriješenim statusom u Hrvatskoj.
"Centar za mirovne studije vidi tu temu kao inherentnu temu suvremene antifašističke borbe. Smatramo da su te grupe marginalizirane i da se ka tim grupama krše neka temeljna ljudska prava. Smatramo kako je nužno pokazati solidarnost i podršku i zajedno sa njima raditi na poboljšanju te situacije", riječi su Julije Kranjec, aktivistice.
Motiv za ovakav antifašistički angažman je dvojak.
"Smatramo kako je to naša i dužnost i obaveza, a sa druge strane trebamo se prisjetiti naše nedavne povijesti, kada su mnogi građani i građanke Hrvatske morali napustiti svoje domove i sigurnost potražili u drugim zemljama. Sada nam se čini da je Hrvatska u situaciji da može pomoći i jednako tako neke druge ljude udomiti, da im može pružiti sigurnost i zaštitu. Nikada ne znamo kada ćemo mi možda, ili netko od nas, opet biti u toj situaciji", ističe Kranjec.
Tribine nogometnih stadiona posljednjih su godina poligoni za govor mržnje i neonacističke ispade. Dvadesetpetogodišnji Goran iz navijačke udruge Bijeli anđeli, navijača nogometnog kluba Zagreb, od onih je koji se tome suprotstavljaju.
"Radimo jedan otpor prema svemu onome što je danas vidljivo u društvu i na stadionima, a to je i ksenofobija i rasizam, fašizam, homofobija. Sve se danas iz društva preslikava na tribinu i obrnuto. Radimo sve ono što rade navijači. Kroz neke koreografije, organiziranjem nogometnih turnira, koncerata, izdavanjem časopisa. Širimo poruku protiv mržnje", kaže Goran.
Pitali smo Gorana što je za njega antifašizam danas, i da li je to, što on i drugi Bijeli anđeli rade - antifašizam?
"U svakom slučaju je antifašističko djelovanje jer fašizam je danas jedna politika straha koja se, slično kao i tridesetih godina, proteže kroz cijeli svijet. Ljudi se plaše krize, plaše ih strancima, svima koji su drugačiji. Antifašizam danas je borba gdje se pokazuje da to nije istina, da to nije to, da smo svi jednaki i da svi imamo jednaka prava, kao što je pravo na život, uživanje, kretanje, tako i pravo na igranje nogometa, gledanje nogometa ili bilo kojeg drugog sporta. Znači, otpor svom tom ludilu koje ponovo zahvaća svijet", navodi Goran, te dodaje:
"Klub Bijeli anđeli se sastoji od nekih osamdesetak članova, ne samo iz navijačkog kruga navijača Zagreba, nego su se priključili i neki navijači Hajduka i Dinama. Tu je i nekoliko stranaca i ljudi koji su iz navijačkih krugova, ali žive van Hrvatske, tipa Portugala, Engleske, Njemačke, Slovenije. Iz Ljubljane su neki prepoznali tu našu inicijativu i učlanili su se. Dobili su jednaka prava kao i svi drugi članovi."
Osim standardnih navijačkih aktivnosti, Bijeli anđeli napravili su zajednički malonogometni klub sa izbjeglicama iz afričkih i azijskih zemalja, koji su za sada smješteni u Zagrebu, a klub, što ga je Goran spomenuo, uskoro bi mogao postati stvarnost.
"Iz svega toga je proizašla jedna ideja. Ne samo Bijelih anđela, nego i nekih drugih grupa ljudi i pojedinaca, da se osnuje jedan nogometni klub koji bi vrijednosti borbe protiv svih vrsta diskriminacija prenio na nogometne tribine. Tu je naravno i borba protiv modernog nogometa, korupcije, klijentelizma i privatnih interesa koji vladaju, ne samo kod nas u nogometu, nego i svugdje gdje nogomet postoji i gdje ljudi na njemu zarađuju", zaključuje on.
