Vlada Republike Slovenije i Vlada Republike Srbije, dostavile su Vijeću Evrope akcione planove o tome kako će štedišama izvan ovih zemalja, koje su imale novac u Ljubljanskoj i Invest banci, nakon više od 20 godina, vratiti njihov novac. Ove dokumente je na svojoj internet stranici objavilo Vijeće ministara BiH, odnosno Ured zastupnika pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu.
Zastupnica Monika Mijić, koja izjavila da se, posebno u slovenskom planu ne vide konkretne mjere i rokovi, doživjela je kritiku Ambasade Slovenije u BiH, koja je izdala posebno saopštenje. Na ovaj, nesvakidašnji diplomatski potez - jer je jedna strana država direktno prozvala zastupnicu Vijeća ministara pred Evropskim sudom, nema reakcija iz državnih organa BiH.
RSE: Nakon što su objavljeni akcioni planovi Republike Slovenije i Republike Srbije o izvršenju presude u predmetu “Ališić i drugi protiv BiH, Hrvatske, Srbije, Slovenije i Bivše Jugoslovenske Republike Makedonije”- poznatiji kao presuda po tužbi za povrat devizne štednje iz Ljubljanske i Inevstbanke, čemu se mogu nadati štediše u BiH?
Mijić: Prvo je potrebno ponoviti šta je Sud naložio u svojoj presudi u slučaju Ališić. Dakle, Sud je jasno naložio Sloveniji i Srbiji da su dužni u roku jedne godine dana od donošenja presude poduzeti sve potrebne mjere, uključujući i zakonske izmjene, kako bi omogućili svim štedišama koji su u istoj situaciji kao aplikanti, dakle svim štedišama Invest banke i Ljubljanske banke, povrat njihove štednje. U akcionom planu Republike Slovenije navedena je samo jedna mjera sa datumom za njeno provođenje, a to je da će Republika Slovenija tek u drugom kvartalu ove godine podnijeti nacrt zakona slovenskom parlamentu. S obzirom na to da rok za poduzimanje svih mjera, uključujući i zakonske izmjene, ističe 16.7. ove godine, sasvim je jasno da, ako Slovenija tek planira podnijeti nacrt zakona u junu, u drugom kvartalu, da te mjere koje je Sud naložio neće biti poduzete u roku godine dana. Prema tome, ja sam razočarana ovim akcionim planom. Očekivala sam da će biti puno više konkretnih mjera, ali iz sadržaja ovog akcionog plana se vidi da Slovenija neće uspjeti u roku godine dana poduzeti sve potrebne mjere kako bi omogućila štedišama povrat štednje. Bitno je naglasiti da su akcioni planovi Republike Slovenije i Srbije već objavljeni na stranici Vijeća Evrope na engleskom jeziku. Mi smo ovdje preveli te akcione planove i objavili smo ih na Web stranici našeg Ureda, a to je web stranica Ministarstva za ljudska prava, Ured zastupnika, i pod 'Novostima' su objavljeni prevodi ovih akcionih planova, tako da sve štediše mogu pogledati sadržaj tih akcionih planova na domaćem jeziku.
RSE: Kakav je plan Srbije?
Mijić: Apsolutno je isti, dakle, bez konkretnih mjera. Isto tako se predlaže podnošenje nacrta zakona dosta kasno, samo, za razliku od Srbije, Slovenija se u svom akcionom planu na nekoliko stranica bavi tumačenjem i prepričavanjem presude, s tim da parcijalno iznosi dijelove iz presude. I dalje Slovenija tvrdi i u svom akcionom planu stavlja akcenat na činjenicu da je to pitanje sukcesije, a što je Sud ovom presudom jasno utvrdio da je to obaveza isključivo Slovenije i Srbije. Tako da je potpuno ista situacija i s akcionim planom Republike Srbije.
RSE: Nedavno se oglasila Ambasada Republike Slovenije u BiH, sa zvaničnim saopštenjem na svojoj web stranici, negodujući zbog Vaših izjava o isplati usteđevine. U ovom, neobičnom gestu jednog diplomatskog predstavništva, šta Vama zamjeraju?
Mijić: Ja sam se iznenadila takvim javnim saopćenjem Amabasade u kojoj tvrde da su moje izjave s kritikama plana za povrat štednje neosnovane, da ja obmanjujem štediše, s čim se ja ne slažem. Upravo zbog toga smo objavili Akcione planove za povrat devizne štednje ove dvije zemlje kako bi svako mogao vidjeti na koji način će vratiti novac. Ogroman je interes za povrat devizne štednje iz Ljubljanske banke, tako da svakodnevno građani zovu i traže informacije kada će početi isplata. Meni izgleda da bi Republike Slovenija voljela da se o tome uopće ne govori. I ono što mene posebno iznenađuje je da strana Ambasada u BiH daje službeno saopćenje u kojem navodi kako “očekuje korektne i konstruktivne izjave Monike Mijić i drugih službenih predstavnika BiH”. Meni to nije jasno, da amabasada strane države na teritoriji BiH određuje kakve će izjave davati zvaničnici BiH, to za mene nije primjereno. Znači li to da mi iz BiH, prije izjava za javnost treba da konsultujemo neku stranu državu? Još jednom ponavljam - do ovog svega nije trebalo doći da je Ljubljanska banka, kao i Invest banka, još davno vratila novac svojim štedišama, koji su upravo njima povjerili svoj novac.
RSE: Vi ste ranije izjavili da je presuda Evropskog suda protiv Ljubljanske banke i Inevst banke, najskuplji, najkomplikovaniji i najvažniji proces koji je BiH dobila - u čemu je posebno njegov značaj, osim najvažnijeg - da štediše konačno dobiju svoj novac?
Mijić: Ogroman broj štediša iz BiH je oštećen postupcima Vlade Republike Slovenije i Vlade Republike Srbije. To je i Sud naveo u svojoj presudi, da su štediše uskraćene za štednju upravo zbog zakonodavnih i drugih mjera ovih zemalja a radi se o stotinama tisuća štedišta iz BiH. Bio je jako kompliciran slučaj baš zato što su aplikanti tužili svih pet država sljednica bivše Jugoslavije, među njima i BiH. U ovom predmetu su Slovenija i Srbija uporno tvrdile i željele dokazati da bi BiH trebala da vrati štednju. Slovenija je tvrdila da teret povrata devizne ušteđevine treba da padne na BiH jer je novac polagan u bankama na području BiH. Alternativno, Slovenija je predlagala da se taj dug vrati u sukcesiji. Bilo je jako zahtjevno jer je trebalo odbraniti BiH i dokazati da ni po kakvom pravnom osnovu BiH nije dužna vratiti štednju stranih banaka - i dokazati da je to isključivo obaveza Slovenije - za Ljubljansku banku i Srbije - za Invest banku.
Spor je bio i financijski težak jer je dug prema štedišama u BiH oko 250 miliona KM glavnice – bez kamate a dug prema štedišama Hrvatske je za 50 miliona maraka veći od ovog iznosa. Međutim, do problema i spora nije trebalo doći da su Sovenija i Srbija vratile novac štedišama svojih banaka. Nakon 20 i više godina, Sud je ustvrdio da su Slovenija i Srbija, preko dvije banke, prekršile pravo na imovinu. Sada, kada smo uspjeli dobiti ovu povijesnu presudu, BiH ima veliki interes da se presuda izvrši u roku i da njene štediše konačno dobiju svoj novac.
RSE: U BiH je najpoznatija presuda “Sejdić-Finci” krajem prošle godine je postala pravosnažna i presuda u predmetu “Azra Zornić”, zbog slične problematike. Koliko je BiH do sada provela presuda Evropskog suda za ljudska prava?
Mijić: Do sada je ukupno izvršeno 16 presuda u potpunosti, Komitet ministara je donio konačne rezolucije i potvrdio da su presude izvršene. U procesu izvršenja je 19 presuda od kojih nekoliko samo čeka na konačnu Rezoluciju Komiteta minstara. Presude “Sejdić – Finci” i “ Azra Zornić” zadiru duboko u samo ustavno ustrojstvo države – jer se mora mijenjati Ustav, te nije jednostavno njihovo izvršenje. Ja se iskreno nadam da će novi saziv Vijeća minstara BiH postići konsensus o izmjenama Ustava, jer ako se to ne desi, riskiramo donošenje novih presuda iz istog osnova. Do sada, kada je riječ o ovoj vrsti problema, Sud nije dosuđivao pravične naknade ali nije isključeno da će se, u nekim budućim presudama zbog kršenja prava dosuđivati i novčane naknade.
