Proslava Božića posebna je radost za djecu Štadlerovog dječijeg doma "Egipat" u Sarajevu. Riječ je o djeci bez roditeljskog staranja. O njima se brine zajednica sestara Služavki malog Isusa. Sestre organiziraju različite aktivnosti, kako bi djeci uljepšale božićne dane.
"Imam devet godina. U domu sam četiri godine i ovdje se osjećam kao kod svoje kuće. Dolazim iz Žepča. U Sarajevu mi je jako lijepo. U domu se pripremamo za Božić. Prvo smo napravili čestitke", kaže Ivica, jedan od štićenika Doma.
"Deveti sam razred. Idem u KŠC Sveti Josip. Veoma volim Božić. Naš običaj pred Božić je da uzmemo maloga Isusa iz jaslica i onda ga donosimo u Kapelicu. Pjevamo božićne pjesme", riječi su Sandre.
"Puno toga mi zapravo radimo. Ima tu naravno i pospremanja pred Božić, uređivanja kuće. Često svako doba godine obilježimo nečim, tako da vrijeme Božića i zime obilježimo pahuljicam, anđelima i zvjezdicama", kaže 21-ogodišnja sestra Sandra Kapetanović.
Družbu sestra Služavki malog Isusa, 1890. godine osnovao je prvi bosanski nadbiskup Josip Štadler. One nose ime Božića, a njihov osnivač ih je zavao i Betlehemke. Provincijalana poglavarica za BiH, sestra Admirata Lučić, ističe kako je božićno vrijeme za ovu Družbu posebno.
"Volim božićne mirise, kada iz kuhinje zamirišu cimet, vanilija, klinčići, svi ti kolačići, slatkiši. Zovemo ih slatkiši jednom rječju. Kuća se puni mirisom i tako se upotpunjuje božićno ozračje. Molitveno, u duši, vizualno, nešto za oko i osjetljivo za ukus. Cjelokupno ljudsko biće u ovom vremenu živi u jednom posebnom stanju, što nam nudi Božić", navodi sestra Lučić.
Proslava Božića u Bosni i Hercegovini donijela je i brojne običaje. Oni se razlikuje od mjesta do mjesta. Olgica Cerović iz Sarajeva, kaže da je vrijeme Božića uvijek podsjeća na njeno djetinstvo. Badnji dan, kada se priprema posna hrana i dani Božića, poznati su i po bogatoj trpezi.
"Moja mati je uvijek pripremala na Badnjak grahovu juhu i grah salatu, koju smo jeli pod jelkom, koja se kitila na Badnjak. Tada se u Sarajevu jelka mogla kupiti samo ispred Katedrale. Otac je išao da je kupi, donio bi je, okitili bi je. Onda bi zapalili svijeću, pomolili se Bogu i večerali. Majka bi, već deset dana prije Božića, još od svete Lucije, pripremala šape, koje moraju da stoje malo duže, da bi omekšale. Stavljala bi ih u limene kutije od keksa jer su se šape držale do Božića, a mogle su se jesti i za Novu godinu", kaže Olgica, te dodaje:
"Štrudle od maka ili oraha su bile obavezne, isto kao i domaća juha, sarma i pečenje. Ko je mogao, okretao bi prase na ražnju, a ko nije, kupio bi komad i ispekao. Većinom je to bila prasetina, ali pravile bi se i ćurke. Gdje se proslavljalo, dolazili su svi susjedi, bez obzira na vjeru ili naciju. Radovali su se tome."
Umirovljenici Suzana i Mladen Hušnar iz Sarajeva, ističu da danas Božić proslavljaju u nešto skromnijem ozračju jer su im djeca i unučadi u inozemstvu. No, ipak se trude napraviti dobru trpezu.
"Za Badnjak, većinom bakalar. Ranije se napravi raznih sitnih kolačića. Nekada smo, kad nas je u kući bilo šestero i kada su bila bolja vremena, pravili dvadeset vrsta kolačića. Danas napravim pet vrsta i jednu tortu za Božić. Za Badnjak smo prije išli u Katedralu, a sada, u novije vrijeme, idemo u Svetoga Ante jer je manja gužva. Ujutro na Božić, nakon doručka, idemo na misu oko devet sati. Za ručak već ranije pripremimo svašta, koliko smo u moći. Pečemo malo prasetine, nekada nabavimo patku, nekad ćurku", iskreno će Suzana Hušnar.
"Zovnemo naše susjede, drage goste, koji nisu katolici, ali i katolike. Zovnemo dragog prijatelja iz doma staraca. Tako zajedno proslavimo blagdan", riječi su Mladena Hušnara.
Božićno ozračje prisutno je i u Međunarodnom sjemeništu "Redemptioris mater" u Vogošći. Ovo sjemenište, nadbiskup vrhobasanki, kardinal Vinko Puljić, osnovao je prije četiri godine. Sjemenište broji trinaest bogoslova iz šest narodnosti.
"Ja sam iz Sao Paola i meni je zanimljivo zato što se mi za Badnjak, kojeg zovemo božićno bdijenje, spremamo cijeli dan. Kupimo puno voća, puno suhog voća, jedemo purice, imamo posebne vrste čokolade, jedemo neke tipične stvari za Brazil, kao na primjer kuskus ili kikiriki. Naš stol je uvijek pun", navodi Paulo, bogoslov iz Brazila.
Jesus je iz Španjolske. I u njegom kraju božićni običaji imaju svoje specifičnosti.
"Jedemo teletinu, rusku salatu, koju mi zovemo Elsalavilja, zatim Kofido, a to su ćufte od mesa, krompir i povrće", tvrdi Jesus.
Rektor sjemeništa, Michelle Capaso, ističe kako je, pored nekih vanjskih stvari, koji simboliziraju Božić, važan i njegov smisao, odnosno duhovna poruka, koju ovaj blagdan nosi.
"Božić znači mali Bog. Onaj koji je stvorio svemir, kuglu zemaljsku je stavio u centar svoga srca i nas. Bog nas želi spasiti. Ima jedan plan sa čovjekom, a taj plan je da Ja i Ti postanemo Mi. Da Mi, koji smo slabi i mali, postanemo kao Bog. Da bi se ova stvar mogla ostvariti, Bog je izmislio jedno čudo - On, koji je gospodar svemira, je postao mali kao jedno dijete, da ga mi možemo dotaknuti, primiti ili zagrliti", kaže Capaso.
"To je jako važno jer, kako kaže sveti Lav, baš zbog tog utjelovljenja i u poniznim uvjetima rađanje Isusa Krista, možemo reći da je to Bog učinio za Nas, za Mene, za Tebe, za svakog čovjeka koji je u tjeskobi, u problemima", zaključuje rektor Sjemeništa.
