Poplave prošlih tjedana u Hrvatskoj na sreću nisu izazvale štete poput one u svibnju u županjskoj Posavini, kada je bilo i ljudskih žrtava. Struka predlaže da se moguće nove poplave na Savi riješi ugradnjom zaštitnih dijafragmi dubine 20 metara, međutim zagovornici modernijih pristupa na tragu direktiva Europske unije poručuju - pustimo rijeke da plave tamo gdje su uvijek plavile, a tehničkim mjerama zaštitimo naseljena mjesta.
Kada je premijer Zoran Milanović u veljači posjetio dijelove sjeverozapadne Hrvatske pogođene poplavama, on je stanovnicima jednog poplavljenog sela preporučio da se presele, a nakon najnovijih poplava ponovio je svoju preporuku da kuće i poljoprivredne površine osiguraju od poplave. Najveći je Milanovićev biser bio kada se jedna žena u poplavom pogođenoj Gunji žalila na sporo isušivanje kuće, a premijer joj je rekao da zna kako joj je jer je i njemu prošlog ljeta u stanu pukla cijev.
No, na sreću nije da je to jedino što je središnja vlast napravila u zaštiti i saniranju šteta od poplava. Svi sustavi bili su, i još dobrim dijelom jesu, maksimalno uključeni - vatrogasci, Hrvatska gorska služba spašavanja, Hrvatska vojska, koja je nakon svibanjskih poplava pomagala i u Bosni i Hercegovini i u Srbiji.
Poplave u veljači i prošlih tjedana nisu u Hrvatskoj imale katastrofalne razmjere, ali je zato pucanje nasipa u donjem toku Save, u drugoj polovici svibnja, imalo katastrofalne posljedice - ukupne štete su oko 300 milijuna eura, a Hrvatska je aplicirala kod Fonda solidarnosti Europske unije za 108 milijuna eura pomoći.
Hrvatska Vlada provodi četiri programa obnove i saniranja posljedica katastrofalne poplave u istočnoj Slavoniji. Procjena je da će se rušiti i iznova graditi 150 obiteljskih kuća, a da je u poplavi oštećeno 11.800 stambenih i gospodarskih zgrada.
Međutim, i sada su poplave, a trajnog rješenja, koje bi sačuvalo imovinu ljudi još nema. Ljudi su umorni i rezignirani.
"Više nemam, ni snage, ni volje za išta. Najradije bih sve napustio i ostavio da propadne", kaže Joso Marjanović iz Sisačkih sela, koji je već treći puta poplavljen.
Međunarodna ekspertna grupa istraživala je puknuće nasipa kod Rajevog Sela, zbog kojeg je Sava u svibnju poplavila četiri sela županjske Posavine. Vjeruje se da je uzrok katastrofi bio tanak sloj gline na kojem je ležao nasip, kojeg je voda probila, odnijela pijesak i nasip se urušio.
Kako se to rješava?
"Uradi se zaštitna dijafragma, dubine 20 metara, na potezu od 150 do 160 metara. Postavlja se pitanje da li je moguć prolom još negdje drugdje? Mi smo rekli da na potezu od 50 kilometara, negdje od Županje do granice prema Srbiji, treba istražiti cijelo područje, što ne znači da će cijelo područje trebati sanirati. Možda će se naći nekoliko mjesta, dužine stotinjak metara", kaže Franjo Verić, član ekspertne skupine i umirovljeni profesor Građevinskog fakulteta u Zagrebu.
To će riješiti problem plavljenja Save u donjem toku kroz Hrvatsku, ali postoji li neko rješenje koje bi smanjilo štete od poplava na cijelom području Hrvatske? Postoji.
"Dajmo rijekama više prostora, a to je i osnovna poruka Okvirne direktive o vodama Europske unije. Rijeke ne možemo spriječiti da plave jer su poplave sasvim prirodna stvar za rijeke, ali treba smanjiti štete od poplava. Poplave i šteta od poplava nisu isto. Jedan američki geolog je rekao da su poplave božje djelo, djelomično karikirano, a štete su djelo čovjeka. Mi poplave ne možemo spriječiti, možemo samo ublažiti štete od poplava. Jedini dugoročan način je da rijeke pustimo da plave u njihovom prirodnom poplavnom području. Treba rijeci omogućiti da plavi, tamo gdje je uvijek plavila, u šumama", kaže inženjer Goran Šafarek, suvoditelj projekta "Rijeke Hrvatske".
Naravno, kada se omogući rijekama da plave tamo gdje mogu, treba ih spriječiti da plave gdje ne smiju, dakle naseljena područja:
"To znači tehničkim mjerama provesti vodeni val iz naselja odvodnim kanalima. To su dijelovi rijeka i potoka u samim naseljima, prometnicima, industrijskim zonama. Naravno, treba održavati odvodne kanale. U prirodi, treba dopustiti da se rijeka malo razlijeva, da rastereti naselje", pojašnjava Šafarek.
Neka takva područja, gdje rijeke mogu plaviti bez štete, još postoje u Hrvatskoj.
"Imamo već nekoliko sačuvanih takvih područja. Imamo dobar sustav odvodnih kanala To su umjetni kanali koji spašavaju gradove Zagreb, Karlovac i Sisak jer odvode višak poplavljene vode iz rijeke Save i Kupe u poplavna područja. Problem je što su mnoga poplavna područja već izgubljena - ili su urbanizirana, ili su se održivi pašnjaci, koji su bili plavljeni tisućama godina, pretvorili u poljoprivredna područja ili polja kukuruza, koja ne podnose poplave. Treba vratiti ta područja i prilagođavati se ciklusima prirode."
Naravno, to nije sve,
"Treba uvesti reda u prostornom planiranju i ne dopustiti novu gradnju. Trebalo bi ograničiti gradnju u područjima koji su pod utjecajem stoljetnih voda jer je to puno jeftinije, nego ulagati u skupa rješenja protu-poplavnih sistema pošto to i nije dugoročno rješenje, što smo ovih dana vidjeli. Ima tu puno detalja i ne postoji jedno jedinstveno rješenje. Trebalo bi prestati regulirati manje potoke i rječice u brdima, koje kanaliziraju bujicu. Sve rijeke su pretvorene u kanale jer kiša koja padne, umjesto da duže vremena ostane u prirodi, svu to vodu proslijedi vrlo brzo prema nizinama. Treba razvijati dobar sustav pravovremenog predviđanja reakcije. Postoje rješenja montažnih nasipa, koji se mogu jako brzo postaviti i braniti neka ključna naselja. Rješenja ima puno. Htjelo bi to sudjelovanje jako puno struka, kako tehničkih, tako i prirodnih, uz učešće poljoprivrednih i šumarskih", upozorava inženjer Šafarek.
Doista - a zašto se sve te preporuke ne primjenjuju?
"Obavezni smo pratiti tekovine Evrope kroz okvirnu direktivu o vodama. Zašto se to ne radi? Ima puno razloga - recimo kompanija, koja ima neku svoju inerciju, bi trebala puno toga prilagođavati. Nekome je neisplativo to raditi, a onda su još teže promjene koje bi trebale ići u onom pravcu koji propagira znanost i Evropa", zaključuje on.
