Četvrti Sarajevski festival kamerne muzike / Sarajevo Chamber Music Festival, koji se održava od 25. avgusta do 2. septembra, posvećen je posljednjem najvećem geniju muzike klasičnog perioda - Ludwigu van Beethovenu. Da je riječ o vrhunskim djelima napisanim za male instrumentalne sastave svjedoči i izuzetna posjećenost Festivala.
Pored izvanrednih koncerata uz bosanskohercegovačke i inostrane vrsne muzičare, poput američkih Manhattan String Quartet (Menhetn gudačkog kvarteta), pijaniste Christophera Taylora i violinistkinje Deborah Wong - Festival je i edukativnog karaktera jer studentima muzičkih akademija iz BiH i susjedstva omogućuje da na radionicama uče od svjetski priznatih kolega. O misiji Sarajevo Chamber Music Festivala i nekim opštim impresijama na ovogodišnje izdanje, u intervjuu za RSE govori koordinatorka Festivala i profesorka na sarajevskoj Muzičkoj akademiji Belma Alić.
RSE: Da li ste zadovoljni posjećenošću ovogodišnjeg Festivala?
Alić: Četvrti Sarajevo Chamber Music Festival je uspješan kao i prethodnih godina. Ponovo imamo tim, na čelu sa Amilom Ramović, koji radi, zaista, fantastičan posao. Koncerti su svi puni, dodatne stolice donosimo u dvoranu, veliko je interesovanje. Posebno mi je drago što je Beethoven, za kojeg svaka osoba na Zemlji zna, i što imamo priliku da čujemo neke njegove komade za kvartete, kvintete, trija, za solo instrument, a koja se u Bosni i Hercegovini nikad prije nisu izvodila.
Međutim, večerašnji koncert (1. septembar) je kruna Sarajevo Chamber Music Institutea koji se svake godine organizuje u okviru Festivala. Članovi Manhattan String Quarteta i profesori sa Muzičke akademije Sarajevo priređuju radionice i seminare za studente iz Bosne i Hercegovine i zemalja regije.
Dakle, večerašnjim koncertom završavamo ovogodišnji Institut, te će studenti, sa svojih devet ansambala, imati priliku da izvode djela Beethovena, Brahmsa i drugih kompozitora. Pametno smo birali programe za ansamble. Večeras će se, između ostalog, izvoditi i Beethovenov klavirski kvartet u Es-duru koji se nikad nije izvodio u BiH. Studenti imaju priliku da prvi put čuju i sviraju ovo djelo. Beethoven je ovaj komad napisao kad je imao samo 13 godina, što je podatak kojem se svi još čudimo imajući u vidu njegovo stvaralaštvo. Koliko sam mogla da primijetim, publika je jako uživala u svim koncertima. Svako veče publika je na nogama aplaudirala umjetnicima.
Pored Manhattan String Quarteta, u subotu je nastupao američki pijanista Christopher Taylor koji je svirao tri posljednje Beethovenove sonate. Taj koncert je bio istorijski i za Taylora koji je ranije svirao te tri sonate ali nikad za isto veče - što je svojevrsni ludi poduhvat. Moram priznati da Muzička akademija Sarajevo ima uspješnu koncertnu sezonu - Majske muzičke svečanosti i Sonic Studio.
Ipak, Chamber Festival sa svojim Institutom mi je nešto najdraže, pogotovo zato što se održava na početku školske godine kada su studenti još odmorni i željni rada. To je jedna odlična energija koja već četiri godine ne posustaje.
RSE: Koliko je Festival pomogao da se odnjeguje nova publika umjetničke muzike u Sarajevu?
Alić: Smatram da jeste. Citiraću muzikologa na našoj Akademiji, profesora Ivana Čavlovića, koji kaže da Ludwig van Beethoven nije komponovao radi same muzike već za bolji svijet. I tako drago mi je da nam u ovoj teškoj situaciji u kojoj se nalazi Bosna i Hercegovina, pogotovo sada nakon poplava, ovaj kompozitor i njegova djela daju entuzijazam i nadu u bolje sutra, a što se itekako može uočiti.
Prekjučer smo napravili malu promociju Festivala - studenti su svirali na ulici ispred Sarajevske Katedrale. Zahvalna sam što su pristali da muziciraju na otvorenom jer imaju intenzivne kurseve na Sarajevo Chamber Music Instituteu. Prolaznici na ulici su se zaustavljali i po nekoliko minuta slušali njihovo izvođenje. Kao posmatrač mogla sam primijetiti da su svi ljudi imali neku vrstu reakcije, da nisu hladnokrvno prolazili.
Bez obzira što uvijek mislimo da publika dovoljno ne poznaje klasičnu muziku, ona i ne mora da je poznaje, ona samo treba da bude otvorenija za slušanje takve muzike. Budući da je sala Doma Oružanih snaga BiH, gdje se odvijaju koncerti, uvijek puna, prijatno sam iznenađena velikim interesom - kao da je publika opsjednuta takvom muzikom, i smatram da je to upravo zahvaljujući vanserijskom izvođenju Menhetn gudačkog kvarteta. Festival polako mijenja društvo nabolje.
RSE: Prepoznaju li lokalne vlasti ovakav festival?
Alić: Ja ne mogu da krivim samo lokalne vlasti, vladu - svaki aspekt našeg društva je loš na neki način, ne funkcioniše kako bi trebalo, tako da i lokalne vlasti postupaju isto kao i obični ljudi. Međutim, moram da priznam da jedan kantonalni ministar prepoznaje vrijednost ovog festivala i daje apsolutni maksimum da bi napravio podršku, da bi dao koliko je moguće. Naravno, podrške nikad dosta. Mi uvijek želimo da smo veći, da smo bolji, želimo da svake godine imamo jedan odličan koncert, tako da nam je podrška uvijek potrebna.
Ali, s obzirom da je Festival nakon četiri godine još uvijek opstao i raste, pokušaćemo sljedeće godine, za jubilej 60 godina Muzičke akademije Sarajevo, da ga učinimo još većim, dužim, sa još više koncerata. Amila Ramović je, ustvari, majstorica da nađe ljude koji će dati barem jedan nivo podrške, tako da ne mogu da se žalim. Norveška ambasada u BiH je takođe dala veliku podršku i, naravno, Menhetn gudački kvartet koji je radio na skupljanju novca u Sjedinjenim Američkim Državama. Činjenica da imamo festival i da postoji znači da se u suštini držimo dosta dobro.
RSE: Koliko studenata učestvuje na radionicama ove godine?
Alić: Imamo oko 39 studenata na Institutu, to je znači devet ansambala. Imamo dua, kvartete i kvintete. I s druge strane Christopher Taylor u okviru Instituta već drugi put daje master časove studentima klavira, ali polaznici rade samo solo repertoar, ne rade kamernu muziku. U tom programu učestvuje oko 12 pijanista iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Hrvatske. Imaćemo priliku večeras da čujemo dva studenta sa te radionice.
RSE: Budući da ste i sami muzičar, violončelistkinja i profesorka na Muzičkoj akademiji Sarajevo, koliko za mlade muzičare znači učestvovanje na ovakvim radionicama?
Alić: Znači svijet, apsolutno svijet. Na neki način smo vrlo ograničeni što se tiče predavača, jer imamo četvoricu muzičara iz Menhetn kvarteta, a tu su jedan ili dva predavača sa naše Muzičke akademije. To znači otprilike u prosjeku nekih šest učitelja, dok bi za organizaciju najidealnije bilo kad bismo imali deset ansambala, a to je između 40 i 50 studenata. Tih 50 studenata su pravi sretnici zato što rade s ovakvim kvaretom nevjerovatnog iskustva što se tiče kamerne muzike. Svi muzičari na našem Festivalu su velike zvijezde, ali su toliko pristupačni i ne štede na svim trikovima, životnim iskustvima i svim saznanjima koja su stekli kao profesionalci. Za studente, za mlade muzičare to je onda kao neka najbolja smjernica, odnosno kratica koja im pomaže da najlakše dođu sa jedne na drugu tačku.
Ustvari, ono što su ovi sjajni muzičari godinama sticali sada prenose studentima kako da ne traže - nego znaju odmah. Oni im skraćuju jedan period učenja, što daje i brže rezultate. Za studente to je fenomenalno. Večeras će se to moći i čuti i doživjeti. Recimo, svi studenti koji će večeras da nastupe počeli su sa prvim probama u prošlu nedjelju. Neki su se taj dan prvi put upoznali i počeli raditi. Danas je sedam dana nakon toga i oni već sviraju kao profesionalci. To je meni bilo apsolutno fascinantno. Za sedam dana! To rade samo profesionalne grupe - oni imaju intenzivne probe i pripremaju koncert.
RSE: Doprinosi li Sarajevo Chamber Music Festival umrežavanju mladih muzičara regije?
Alić: Apsolutno puno. Mi smo na neki način zatvoreni. Čak i nakon rata su veze između susjednih država bile bolje nego što su danas. Mislim da je to pomalo zbog manjka interesa, ali više zbog vrlo teške finansijske situacije, tako da je teško spajati studente, praviti zajedničke projekte. Muzička akademija Sarajevo je imala odlične odnose u bivšoj Jugoslaviji - svi su bili jako povezani, svi su putovali, gostovali - međutim, to je sada vrlo teško organizovati, tako da je to, nažalost, dovedeno skoro na nulu. Ovaj festival pomaže da se ponovo spajamo.
Iako Institut prvenstveno želi dati mogućnost studentima Muzičke akademije Sarajevo, većina studenata jeste iz Sarajeva, nama je i cilj i da naši studenti imaju priliku da rade sa američkim muzičarima, jer broj mjesta za Institut su ograničena, ali, naravno, uvijek želimo da imamo goste. I želimo ih više, samo što je to ponekad jako teško organizovati s obzirom da imamo samo šest predavača.
Ali svi studenti - polaznici Instituta se dosta dobro povežu i vidim da kasnije sarađuju, što je jako važno za buduće muzičare. Student može biti fenomenalan kod sebe, u kući, u kuhinji svirati, ali ako nije povezan sa bilo kime, ne mora to biti Zapad, to može biti samo regija, onda to ništa ne vrijedi. Za svakog budućeg muzičkog profesionalca saradnja sa drugim kolegama je od presudne važnosti.
