Dok su muškarci bili odvojeni, žene i djeca iz Potočara jula 1995. godine autobusima su prevoženi prema Kladnju. Čekajući u bazi UN-a da im odrede sudbinu, a Ratko Mladić, bivši glavni komandant Vojske Republike Srpske (VRS) dolazi sa garancijama da će biti prebačeni na teritoriju Armije Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH), bio je i Izudin Alić, dječak kojem je ovaj haški optuženik dao čokoladicu, a zauvijek uzeo oca i amidžu. Uprkos svemu preživljenom, Izudin se vratio u zavičaj.
"Sjećam se kad je bio ovdje rat da je pucalo. Ostalo mi je u pamćenju - bio sam mali, bio sam prvi razred osnovne škole. Sjećam se kad smo krenuli. Otac je otišao, znači razdvojili smo se. Otac, amidža su otišli preko šume, a mi smo otišli u Potočare... Taj dan, djeca su bila gladna i sve, tračala su sva za čokoladicom...", priča nam Alić.
General Mladić nije ispoštovao obećanja. Djeca i žene su deportovani u autobusima, a stariji ljudi, među kojima i Izudinov otac, nisu prešli na slobodnu teritoriju. Izudin je tada posljednji put vidio oca.
"Izgubio sam oca, izgubio sam amidžu, izgubio sam još od tetke čovjeka, mnogo sam rodbine izgubio. Prva dženaza kad je trebala da bude, ja sam bio sa djedom ovdje u Prohićima, 40 kilometara udaljeno od Potočara, i nisam prisustvovao dženazi jer nisam imao čime da dođem iz sela. Težak osjećaj kad gledam to dole, Memorijalni centar, taj genocid što ga je učinio Mladić i njegovi. To je katastrofa. Teško skroz. Kad god prolazim dole proučim fatihu svim šehidima - i ocu i amidži i svima koji su poginuli", navodi on.
Iako su mu u sjećanju ostale najružnije stvari iz rata, Izudin se ipak odlučio da se vrati u rodni kraj.
"Volim ovaj kraj. Tu mi je i otac rođen. Ono jeste bolje u gradu, ali ovo jezero, voda. Ovo jeste selo, ali ljepota je. Jezero, dobar zrak, i sve", zaključuje Izudin Alić.
