Bogatim je programom obilježena stogodišnjica početka Prvog svjetskog rata i Sarajevskog atentata. Koncerti izložbe i brojne konferencije pružile su uvid u sve aspekte i kontroverze koje se vežu uz ove događaje. Jedno od viđenja je koje vam donosimo je i ono istoričara kulture s bečkog Univerziteta Volfganga Milera Funka (Wolfgang Müller – Funk). Iako je Prvi svjetski rat donio promjene, on smatra da je istorijski gledano mnogo događaja koji su nakon toga oblikovali svijet, a koji su iznimno važni u razumijevanju današnjih odnosa. Izazov je za nauku razviti transnacionalno viđenje, koje je u današnje vrijeme i dalje teško dostići.
RSE: Svjedoci smo kontroverzi koje okružuju Atentat i Gavrila Principa, kako u regiji, tako i u Bosni i Hercegovini, koliko je teško pomiriti mitologiju i istorijske činjenice. Kako smo uspjeli to da pomiješamo?
Müller – Funk: To je komplikovano pitanje. Dolazim sa Univerziteta u Beču i za nas je ovo izuzetan datum i istorijski događaj. Ono što ja želim pokazati jeste da događaji ne ostaju isti. Oni se mijenjaju i iznova ih prepričavamo. Na primjer, mi drugačije govorimo o 1914. u Beču nego u Sarajevu, Beogradu, Zagrebu, Budimpešti ili Berlinu. To je prostorni aspekt. Drugi je vremenski aspekt. Nakon raspada Jugoslavije, na primjer, razumijevanje onoga što se dogodilo 1914. radikalno se promijenilo, sviđalo se to nekome ili ne. Priča se mora ispričati drugačije nakon projekta koji je doveo do implozije federalnog projekta Jugoslavije. Mit je simboličko preopterećenje i preuveličana priča koja ima velike tenzije u pravljenju identiteta i koja je puna emocija za ljude, jer je dio kolektivnog identiteta ljudi nastao na toj naraciji.
Ja nisam istoričar, ja sam kulturni teoretičar i pokušavam da izaberem meta-nivo koji može biti zanimljiv i za istoričare kao refleksija pitanja - kako ćemo ispričati priču o 1914. u transnacionalnom smislu? To nije slijepa tačka - ta 1914. godina, iako znam za sve šta se i ovdje dešava tim povodom i kakve se sve diskusije vode. Poruka bi bila da je to i dalje važan događaj koji se može interpretirati i na druge načine.
RSE: Kako je to kulturološki uticalo na ovo područje?
Müller – Funk: Ja koristim termin kultura na jedan širi način. Rekao bih da je 1914. godina na simboličan način uspostavila simboličke granice među nacijama i stvorila neku vrstu podjele u evropskom društvu. Izazov je za intelektualce i naučnike da daju doprinos i da razviju neku vrstu transnacionalnog, ali postoji određena nelagoda kada su u pitanju ova transnacionalna pitanja. Ne samo u Bosni i Hercegovini ili u Srbiji; imamo flahsback nacionalizma i u skoro svim evropskim zemljama, i bogatijim i siromašnijim. To je istovremeno i politički, i kulturološki i naučni izazov. Ne želim da ulazim u istorijski okvir, već u promjene u konstrukciji i naraciji ovog događaja. I nisam siguran koji je događaj najbitniji – da li ono što se desilo 1914. ili 1918, Oktobarska revolucija. Ima više kandidata za najvažniji događaj od 1914. do 1989. Očito mi živimo u postsarajevskom vremenu.
RSE: Neko će reći da je u Sarajevu i završen XX vijek s nadom da se više neće ponoviti slične stvari.
Müller – Funk: Kao što Franc Kafka kaže, nada je vjera, ali ne religija ili ideologija. Postoji nada da i priču o Prvom svjetskom ratu danas možemo ispričati na drugačiji način nego recimo prije 50 godina.
RSE: Bosna i Hercegovina je u periodu Austro-Ugarske imala i kulturni procvat i zaista i bila dio Evrope. Čini se - mnogo više nego li je to danas kada se bori za svoje mjesto u njoj.
Müller – Funk: Evropa je sasvim jasno postimperijalistički i postkolonijalni entitet u ambivalentnom značenju tog 'post', jer ono ne znači definitivan kraj već kontuinuitet kraja. U pogledu imperijalističkog koncepta u prošlosti, i ja se dvoumim. Postoje poveznice između imperije i heterogenosti. Evropa je postnacionalni i postimperijalni entitet, i to je za mene, kao proevropski orijentiranu osobu, utopijski momenat.
