Juna 13. i 14. navršile su se 22 godine od masovnog ratnog zločina, kojeg su tih dana 1992. godine srpske paravojne snage, potpomognute redovnim i rezervnim jedinicama Jugoslovenske armije, počinile nad 114 civila bošnjačke i hrvatske nacionalnosti iz jednog mostarskog gradskog i nekoliko prigradskih naselja.
Civili su odvođeni iz njihovih domova, skupljeni u jednom atomskom skloništu, te odvedeni u nepoznatom pravcu. Par mjeseci kasnije, na lokalitetu gradske deponije Uborak, te lokalitetu Sutina sjeverno od Mostara, otkrivene su dvije prve masovne grobnice tokom rata u Bosni i Hercegovini. Ni do dan-danas, uprkos tome što postoje preživjeli svjedoci tih događaja, te što se znaju imena počinilaca, za taj zločin još niko nije odgovarao.
Uborak, obeležavanje godišnjice zločina
Članovi porodica civila pobijenih na lokalitetima Uborak i Sutina kod Mostara još jednu godišnjicu zločina nad njihovim najbližim obilježili su bez dočekane pravde. Već 22 godine taj slučaj se povlači po ladicama bh. pravosudnih institucija, ali za mučenje i strijeljanje 114 civila još niko nije odgovarao.
Sanela Kuko, iz naselja Gornji Zalik, tada tek djevojčica, tog 13. juna ostala je bez oca:
„Od zločina na Uborku i Sutini kod Mostara su 22 godine, niko još nije osuđen, nažalost. To da se ne zna ko je – naravno da se zna.“
Član Udruženja porodica žrtava na Uborku i Sutini, Adnin Hasić, kaže:
„Dvadeset dvije godine je predugo. Ovo su prve otkrivene masovne grobnice u BiH, a na red dolaze zadnje.“
Adnin Hasić, tada dječak, takođe iz Gornjeg Zalika, sredinom juna 1992. godine ostao je bez oba roditelja:
„Kad su ekshumirane grobnice na Uborku i Sutini krajem avgusta, onda smo nakon identifikacije ja i moja sestra saznali da su nam roditelji strijeljani.“
Zalik, obeležavanje godišnjice zločina
A kako je to izgledalo u junu sada već davne 1992. godine? Na svjetskim videoservisima mogu se naći videoisječci, snimljeni u vrijeme nakon povlačenja srpskih snaga iz doline Neretve sredinom juna 1992. godine. U tim videozapisima zabrinute žene u mostarskom naselju Zalik, koje su ostale bez svojih sinova, muževa, braće, očeva i drugih muških srodnika, pričaju za medije o tome šta se dogodilo i to dok je sudbina njihovih najbližih još bila nepoznata:
„Svi ljudi što ih je bilo u Gornjem Zaliku su otjerani 13. juna u sklonište. Ljudi, žene i djece. Uveče su došli i odveli su sve muške – od nepunih 15 do 80 godina.“
Članovi porodica žrtava masovnih grobnica Uborak i Sutina ogorčeni su što se taj slučaj 22 godine ne rješava, jer su počinioci poznati. Oni odgovornim smatraju i srbijanskog generala Momčila Perišića, koji je u vrijeme kad su počinjeni zločini nad nesrpskim civilima u Hercegovini komandovao jedinicama Jugoslovenske vojske na tom području. Podsjećanja radi, Haški sud Perišića nije ni teretio za te zločine.
O tome ko je počinio zločin na Uborku i Sutini, Adnin Hasić nam je na mjestu stradanja civila, nekoliko kilometara sjeverno od Mostara, rekao:
„Zna se. To su lokalni Srbi iz Vrapčića, koji su u to vrijeme bili potpomognuti rezervnim i redovnim sastavom JNA, kojima je komandovao general Perišić.“
Članovi porodica žrtava zato apeliraju na bh. pravosuđe da slučaj Uborak i Sutina konačno privedu kraju. Sanela Kuko govori:
„Nažalost, nedavno su porodice dobile obavijest sa suda da su dvojica osumnjičenih umrla. Naravno, 22 godine je i logično je da ljudi umiru - i da umiru i porodice preživjelih.“
Nezadovoljni su radom lokalnih tužilaštava i sudova, te se nadaju da će državno Tužilaštvo istragu o zločinu nad 114 civila napokon okončati. Sanela Kuko dodaje:
„Mi se nadamo da će Tužiteljstvo dovesti pred sud te ljude koji su pobili naše članove porodica.“
Uborak, spomen-ploča ubijenim civilima
Ne samo to - u Udruženju civilnih žrtava rata Hercegovačko-neretvanskog kantona nezadovoljni su i statusom kojeg civilne žrtve rata inače imaju u bh. društvu. Predsjednik Udruženja Safet Bajramović, koji učestvuje u komemoracijama u znak sjećanja na 114 pobijenih bošnjačkih i hrvatskih civila na Uborku i Sutini, kaže da za porodice žrtava nema pravde, ali ni riješenog statusa u društvu:
„Oni koji su ovo napravili uživaju debele invalidnine, debele beneficije u ovoj državi. A gdje su civilne žrtve rata?“
