Nakon prvog tjedna izvođenja svjedoka obrane Ratka Mladića, optuženog za ratne zločine i genocid, jasno je da njegovi branitelji koriste slične teze kakvima se branio Radovan Karadžić.
Također, među više od 300 najavljenih svjedoka, veliki broj je već svjedočio u Haagu u korist Karadžićeve obrane, a među njima i oni koji su prvi izvedeni. Haško tužilaštvo je tako već dobilo iskustvo u osporavanju njihovih iskaza u kojima su sarajevske žrtve okarakterizirali kao kolateralne zbog blizine linija fronta.
Kao prvi svjedoci Mladićeve haške obrane pojavili su se oficiri VRS-a koji su zapovijedali jedinicama prilikom opsade Sarajeva između 1992. i 1995. godine.
Prvi je pred haškim sucima negirao namjerne napade na civile Mile Sladoje, bivši oficir u Ilidžanskoj brigadi Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS-a, tvrdeći da nikada nije napadao grad - samo odgovarao na vatru snaga sarajevske vlade. Sladoje je izrazio mišljenje kako Sarajlije nisu bili terorizirani, iako ih je poginulo više od 11 i pol tisuća, dok ih je nekoliko puta više ranjeno:
„Izraz teroriziranje je vrlo težak izraz. U borbenim dejstvima nema teroriziranja s obzirom da u blizni ovih ima tamo policijska stanica, ima geodetski zavod, u djelovanju, u odgovoru na vatru. Ima indikacija i od strane tužilaštva da je to terorizam, i inistiranje na tome, a samtar da to apsolutno nije.“, rekao je u svom iskazu Mile Sladoje.
Priču da nije bilo ofanzivnih djelovanja, odnosno napada srpskih snaga na Sarajevo, nastavili su i drugi ovotjedni svjedoci obrane generala Mladića. Niti suočavanje od strane tužiteljstva sa vojnim naređenjima iz spornog vremena, koji pokazuju drugačije, nije ih pokolebalo da promijene mišljenje, pa niti pri dodatnom suočavanju od strane sudskog vijeća.
Sudac Christoph Flugge pokušao je čak i logikom kod svjedoka Predraga Trapare - zapovjednika čete unutar Sarajevsko-romanijskog kopusa (VRS), komparirajući njegov iskaz sa zapovijedi predsjednika Karadžića, da se zaustave vojna ofanzivna djelovanja na sarajevskom ratištu. Riječima sudskog prevoditelja:
„Ali zaustaviti ofanzivna dejstva, to znači da je bilo ofanzivnih dejstava. A kad čitam vašu izjavu, dobivam utisak da nikad nije bilo nikakvih ofanzivnih dejstava Vojske RS prema Sarajevu. I to mi sada upada u oči. Možete li mi to, molim vas, objasniti.“, upitao je sudac Flugge.
SVJEDOK TRAPARA: Znači ne sporim da je bilo ofanzivnih dejstava, ali negdje u nekom drugom rejonu na dijelu teritorije BiH, ali na dijelu koji sam ja kontrolisao, moja jedinica, nije bilo.“
Uz poricanje ofanzivnih djelovanja, idući svjedok Mladićeve obrane poricao je da je Sarajevo uopće bilo pod opsadom Vojske Republike Srpske. Dušan Škrba, bivši zapovjednik Mješovite artiljerijske divizije Prve sarajevske brigade VRS-a, također nije promijenio svoje mišljenje kada je suočen od strane tužitelja Milberta Shina sa Direktivom optuženog generala Mladića iz 1992. godine u kojoj naređuje „čvrsto držanje Sarajeva u blokadi i spriječavanje deblokade“:
„Gospodine Škrba, zar nije točno iz ovog dokumenta i jasno da je Sarajevo bilo pod blokadom od strane VRS-a?“, bilo je tužiteljevo pitanje.
SVJEDOK ŠKRBA: Nije.
TUŽITELJ SHIN: Dakle, vi tumačite ovaj dokument i dalje tako da je Armija i dalje imala Sarajevsko-romanijski korpus pod blokadom? Da li sam vas dobro shvatio? Pogledaćemo još jedan dokument.
Škrba je pokušao obrazložiti svoj stav - da Sarajevo nije bilo pod opsadom jer su neki od građana, uz mito, uspjeli pobjeći preko aerodroma, a kasnije tajnog tunela.
Predsjedavajući sudac Orie također je iskoristio logički primjer kako bi svjedoku pokazao – kako zvuče njegove tvrdnje:
„Da su neki ljudi bježali ne znači da ne vlada blokada. Kao da kažete iz zatvora čovjek može izaći zato jer su neki ljudi iz zatvora pobjegli. Međutim, to baš ne objašnjava šta je zatvor.“, rekao je Orie.
General Mladić aktivno je pratio iskaze svojih nekadašnjih podređenih, pozdravljao ih rukom, a ponekad i glasno komentirao raspravu zbog čega je zaradio nekoliko blažih upozorenja. Suđenje za dvostruki genocid i ostale zločine u Bosni i Hercegovini nastavlja se idući tjedan iskazima novih svjedoka obrane u vezi sa sarajevskim ratištem.
Također, među više od 300 najavljenih svjedoka, veliki broj je već svjedočio u Haagu u korist Karadžićeve obrane, a među njima i oni koji su prvi izvedeni. Haško tužilaštvo je tako već dobilo iskustvo u osporavanju njihovih iskaza u kojima su sarajevske žrtve okarakterizirali kao kolateralne zbog blizine linija fronta.
Kao prvi svjedoci Mladićeve haške obrane pojavili su se oficiri VRS-a koji su zapovijedali jedinicama prilikom opsade Sarajeva između 1992. i 1995. godine.
Prvi je pred haškim sucima negirao namjerne napade na civile Mile Sladoje, bivši oficir u Ilidžanskoj brigadi Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS-a, tvrdeći da nikada nije napadao grad - samo odgovarao na vatru snaga sarajevske vlade. Sladoje je izrazio mišljenje kako Sarajlije nisu bili terorizirani, iako ih je poginulo više od 11 i pol tisuća, dok ih je nekoliko puta više ranjeno:
„Izraz teroriziranje je vrlo težak izraz. U borbenim dejstvima nema teroriziranja s obzirom da u blizni ovih ima tamo policijska stanica, ima geodetski zavod, u djelovanju, u odgovoru na vatru. Ima indikacija i od strane tužilaštva da je to terorizam, i inistiranje na tome, a samtar da to apsolutno nije.“, rekao je u svom iskazu Mile Sladoje.
Priču da nije bilo ofanzivnih djelovanja, odnosno napada srpskih snaga na Sarajevo, nastavili su i drugi ovotjedni svjedoci obrane generala Mladića. Niti suočavanje od strane tužiteljstva sa vojnim naređenjima iz spornog vremena, koji pokazuju drugačije, nije ih pokolebalo da promijene mišljenje, pa niti pri dodatnom suočavanju od strane sudskog vijeća.
Sudac Christoph Flugge pokušao je čak i logikom kod svjedoka Predraga Trapare - zapovjednika čete unutar Sarajevsko-romanijskog kopusa (VRS), komparirajući njegov iskaz sa zapovijedi predsjednika Karadžića, da se zaustave vojna ofanzivna djelovanja na sarajevskom ratištu. Riječima sudskog prevoditelja:
„Ali zaustaviti ofanzivna dejstva, to znači da je bilo ofanzivnih dejstava. A kad čitam vašu izjavu, dobivam utisak da nikad nije bilo nikakvih ofanzivnih dejstava Vojske RS prema Sarajevu. I to mi sada upada u oči. Možete li mi to, molim vas, objasniti.“, upitao je sudac Flugge.
SVJEDOK TRAPARA: Znači ne sporim da je bilo ofanzivnih dejstava, ali negdje u nekom drugom rejonu na dijelu teritorije BiH, ali na dijelu koji sam ja kontrolisao, moja jedinica, nije bilo.“
Uz poricanje ofanzivnih djelovanja, idući svjedok Mladićeve obrane poricao je da je Sarajevo uopće bilo pod opsadom Vojske Republike Srpske. Dušan Škrba, bivši zapovjednik Mješovite artiljerijske divizije Prve sarajevske brigade VRS-a, također nije promijenio svoje mišljenje kada je suočen od strane tužitelja Milberta Shina sa Direktivom optuženog generala Mladića iz 1992. godine u kojoj naređuje „čvrsto držanje Sarajeva u blokadi i spriječavanje deblokade“:
„Gospodine Škrba, zar nije točno iz ovog dokumenta i jasno da je Sarajevo bilo pod blokadom od strane VRS-a?“, bilo je tužiteljevo pitanje.
SVJEDOK ŠKRBA: Nije.
TUŽITELJ SHIN: Dakle, vi tumačite ovaj dokument i dalje tako da je Armija i dalje imala Sarajevsko-romanijski korpus pod blokadom? Da li sam vas dobro shvatio? Pogledaćemo još jedan dokument.
Škrba je pokušao obrazložiti svoj stav - da Sarajevo nije bilo pod opsadom jer su neki od građana, uz mito, uspjeli pobjeći preko aerodroma, a kasnije tajnog tunela.
Predsjedavajući sudac Orie također je iskoristio logički primjer kako bi svjedoku pokazao – kako zvuče njegove tvrdnje:
„Da su neki ljudi bježali ne znači da ne vlada blokada. Kao da kažete iz zatvora čovjek može izaći zato jer su neki ljudi iz zatvora pobjegli. Međutim, to baš ne objašnjava šta je zatvor.“, rekao je Orie.
General Mladić aktivno je pratio iskaze svojih nekadašnjih podređenih, pozdravljao ih rukom, a ponekad i glasno komentirao raspravu zbog čega je zaradio nekoliko blažih upozorenja. Suđenje za dvostruki genocid i ostale zločine u Bosni i Hercegovini nastavlja se idući tjedan iskazima novih svjedoka obrane u vezi sa sarajevskim ratištem.
