U Memorijalnom centru Veljaci u Bratuncu, u ponedjeljak je obavljena kolektivna dženaza za šest Bošnjaka ubijenih maja 1992. godine. U okviru obilježavanja Dana sjećanja na genocid nad Bošnjacima Bratunca, u prethodnih deset dana održano je niz prigodnih sadržaja.
Svaki šesti Bošnjak iz Bratunca je ubijen, a njih 18.000 je protjerano. Dva sina, Asima i Ramu, koji je tek posao punoljetan, u ponedjeljak je ukopala majka Zahida Aljić, iz sela Pribidol:
„Znali smo da su zarobljeni. Sve komšije ondje bile i ja ih ružila:’Zar niste mogli moju djecu spasiti? Pa nisu moja djeca nikad nikom ništa činila, ni moj niko.’ Kažu: ’Nismo imali mogućnosti. To nije kao nekad, nismo ih mogli spasiti, ubili bi nas drugim, naši.’“
Sina je ukopala i Hatidža Smajlović:
„Dvedeset i dvije godine. Sve sam se nadala. Sve sam pogledala - nešto ću čuti negdje je, u Srbiji je, negdje je...“
Podršku majkama Bratunca još jednom su pružile članice Udruženja „Žene u crnom“ iz Srbije.
„To je nastavak naše politike prijateljstva i građenja solidarnih odnosa, jer mislimo da se pravedan mir ne može postići samo dogovorima između elita“, kazala je Staša Zajović.
Od 603 ubijena Bošnjaka, manji broj je pronađen u masovnim grobnicama. Hiba Ramić naglašava da je proces identifikacije jako usporen:
„Svi mi znamo zašto je usporen proces identifikacije. Mi ne možemo znati gdje su masovne grobnice, to mora reći druga strana, odnosno Bratunčani srpske nacionalnosti.“
Nakon ove, osme po redu, kolektivne dženaze, u Memorijalnom centru Veljaci, sahranjena su 273 Bošnjaka, ubijena u maju 1992. godine. U proteklih deset dana održano je niz prigodnih sadržaja na mjestima gdje su se dogodili zločini nad Bošnjacima Bratunca.
Svaki šesti Bošnjak iz Bratunca je ubijen, a njih 18.000 je protjerano. Dva sina, Asima i Ramu, koji je tek posao punoljetan, u ponedjeljak je ukopala majka Zahida Aljić, iz sela Pribidol:
„Znali smo da su zarobljeni. Sve komšije ondje bile i ja ih ružila:’Zar niste mogli moju djecu spasiti? Pa nisu moja djeca nikad nikom ništa činila, ni moj niko.’ Kažu: ’Nismo imali mogućnosti. To nije kao nekad, nismo ih mogli spasiti, ubili bi nas drugim, naši.’“
Sina je ukopala i Hatidža Smajlović:
„Dvedeset i dvije godine. Sve sam se nadala. Sve sam pogledala - nešto ću čuti negdje je, u Srbiji je, negdje je...“
Podršku majkama Bratunca još jednom su pružile članice Udruženja „Žene u crnom“ iz Srbije.
„To je nastavak naše politike prijateljstva i građenja solidarnih odnosa, jer mislimo da se pravedan mir ne može postići samo dogovorima između elita“, kazala je Staša Zajović.
Od 603 ubijena Bošnjaka, manji broj je pronađen u masovnim grobnicama. Hiba Ramić naglašava da je proces identifikacije jako usporen:
„Svi mi znamo zašto je usporen proces identifikacije. Mi ne možemo znati gdje su masovne grobnice, to mora reći druga strana, odnosno Bratunčani srpske nacionalnosti.“
Nakon ove, osme po redu, kolektivne dženaze, u Memorijalnom centru Veljaci, sahranjena su 273 Bošnjaka, ubijena u maju 1992. godine. U proteklih deset dana održano je niz prigodnih sadržaja na mjestima gdje su se dogodili zločini nad Bošnjacima Bratunca.
