Može li BiH napraviti iskorak i pokrenuti reforme izvan zajednice evropskih država, odnosno, kao izolovano ostrvo, kako je mnogi zovu, zbog neuspješnog procesa integrisanja? Treba li EU ovoj državi nametati uslove kao da u njoj nije bilo rata? Ovo su neka od pitanja na koje odgovor daju profesori sarajevskog Univerziteta.
Evropska unija bi trebala primiti BiH u svoje okrilje bez posebnih uslovljavanja, što je sada slučaj i što je cinično prema postratnoj i razorenoj državi, smatra profesor Fakulteta političkih nauka Senadin Lavić. A mirnodopskoj razorenosti doprinose političke stranke i njihovi lideri, koji se ne prilagođavaju promjenama, kaže Lavić:
„Vladajuće političke partije nemaju savremene vizije budućnosti, u skladu sa nekim evropskim i američkim procesima. Ili, zašto nas stalno treba islamizirati, katolicizirati i pravoslavizirati, etnizirati, srbizirati, bošnjakizirati, kroatizirati itd.? Zar nismo dovoljno Bošnjaci, Srbi, Hrvati, muslimani, pravoslavci i katolici? Zašto nas dodatno treba ojačati, napumpati? Zašto naše društvene i humanističke znanosti ignoriraju probleme i teška pitanja društvene zbilje i dijelom se pretvaraju u apologetske discipline zaleđenog bosanskog uma?“
Taj „zaleđeni um“ kao glavni cilj ima stvaranje tri nacionalne države u BiH nasuprot idejama povezivanja i integracija. Potvđuju to i riječi sociologa i politologa Zlatka Hadžidedića:
„Problem sa kojim smo se susreli u BiH je naizgled banalan, ali ja smatram da nam je upravo on došao glave. Mi smo svoje etnoreligijske zajednice još davno prihvatili da nazivamo nacijama. Bilo gdje taj termin je podrazumijevao jedan ugrađeni konstrukcioni princip, a to je da svaka nacija pretendira na to da posjeduje suverenitet i da stvara vlastite zakone, odnosno da posjeduje vlastitu državu.“
Stanje u kojem BiH tapka u mjestu i nema promjena, dekan Filozofskog fakulteta Salih Fočo naziva blokirano društvo, čemu svojim specijalnim zahtjevima doprinosi i EU:
Salih Fočo
„Iz blokiranog društva samo se radikalnim promjenama ili zaokretom, radikalnim raskidom sa hibridnim, starim politikama može zapravo krenuti iz stanja u kome jesmo. EU, koja je uradila ovo prema BiH, gura BiH na ukrajinski model. Ne bude li promijenila, BiH će biti Ukrajina. U Ukrajini je bila narandžasta revolucija, normalna zemlja. Ali uvjetima koje EU postavlja pred BiH, gura nas, bez obzira na sve razlike, na ukrajinski model.“
Ko bi mogao ostvariti reforme potrebne za većinu građana u BiH? Kako kaže profesor Fakulteta političkih nauka Hidajet Repovac, to je srednji sloj, kojeg u BiH, nažalost, nema:
„To formiranje elita na jednoj strani i ogromnog siromašnoga sloja na drugoj strani je glavna kočnica naših integracija u EU. Sa druge strane, nije samo dovoljno da mi uđemo u EU, nego je potrebno i da EU uđe u BiH. Ali ovaj puta ne kao kolonizator. Ovaj put je potrebno da EU uđe kao faktor razvoja BiH u pravcu eventualnoga približavanja Evropi. Ali oni to neće. Moj je zaključak je da oni to neće. I upravo zbog toga na neki način i sami podržavaju nacionalšovinistički proces raslojavanja BiH - i tu je glavna kočnica našega razvoja bilo koje vrste.“
Uporedo sa procesom integrisanja često se, kako navodi profesor Mirko Pejanović sa Fakulteta političkih nauka, postavlja pitanje: ima li BiH političku budućnost kao država:
„Mnogi se to pitaju i ovdje i izvan BiH. Neki pitaju tako što dokazuju da nema, da je to neka vještačka tvorevina međunarodne zajednice, vještački konstrukt, mnogi to i priželjkuju, da se razumijemo, mnogi od toga prave i platforme izbornih kampanja, a mnogi u krugu međunarodnih subjekata manje-više se počinju dijeliti na tom pitanju ima li ova zemlja budućnosti. Za mene je ta budućnost sasvim izvjesna, ali je izvjesna unutar projekta i procesa integracije u evroatlantske institucije.“
Fra Mile Babić
Evropska unija se izgrađuje kao prostor slobode, sigurnosti i pravde. Od toga je BiH još uvijek daleko, prije svega zbog stalnog poređenja „većine i manjine“, smatra profesor Franjevačke teologije fra Mile Babić:
„Ona većina što vlada nad manjinom - pa nitko nije slobodan u toj većini. Nitko nema tamo ljudskih prava, ni slobode savjesti, ni misli, ni govora. Svi misle kao slijepi vođa. I slijede svog slijepog vođu u zajedničku propast. I kad nas je svaki dan taj kolektivizam. Gdje god ti makneš. Svi zakoni, pa ustav, pa državne institucije, propisi - moraju biti objektivirana sloboda, ostvarena sloboda, sloboda koja je objektivna. A u nas su zakoni, šta?! Pogledaj šta rade od zakona. Pa samo onoj vrhuški koja vlada ti zakoni služe. Oni samo služe da vladaju nad ljudima i da ljudima manipuliraju."
