U Hagu je počeo sudski proces po tužbi osam hiljada preživjelih i predstavnika žrtava genocida u Srebrenici 1995. godine protiv države Holandije, čiji su vojnici, u okviru mirovnih snaga UN-a, bili zaduženi za tu “zaštićenu zonu”. Cilj tužbe je, kako navode predstavnici srebreničkih udruženja, utvrditi u građanskoj parnici odgovornost Holandije za zločine i genocid nad Srebreničanima. Prema procjeni advokata, sudski postupak preživjelih žrtava srebreničkog genocida protiv Holandije mogao bi trajati od tri do pet godina. Planirano je da tokom postupka svjedoči jedanaest majki.
Već 19 godina porodice žrtava ubijenih u srebreničkom genocidu u julu 1995. pokušavaju dokazati odgovornost holandskog bataljona koji je u to vrijeme, u okviru mirovnih trupa UN-a, “čuvao” zaštićenu zonu Srebrenica. Tužba koju su porodice vodile protiv Ujedinjenih nacija pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu, nije dala rezultat. Rečeno je kako UN ne može odgovarati za komandnu odgovornost. Zbog toga je žrtvama ostalo još jedino da se u građanskoj parnici utvrdi odgovornost Holandije za zločin i genocid, kaže Munira Subašić, predsjednica Udruženja “Majke enklave Srebrenica i Žepa”, koja je u Hagu prisustvovala početku sudskog postupka.
„Mi smo izgubile našu djecu, silovane su naše kćerke – pod 'zaštitom' i zastavom Ujedinjenih nacija. Holandski bataljon je bio dio Ujedinjenih nacija. Holandski bataljon ništa nije učinio da bi spasio ijedan život.“
Advokat žrtava Semir Guzin navodi kako pripreme za proces traju već 14 godina, te da je u proteklom periodu advokatski tim pokušavao postići određeni dogovor s Holandijom, ali bezuspješno. Cilj postupka je, kako kaže, utvrđivanje odgovornosti države Holandije u građansko-pravnom smislu za zločin i genocid koji se desio u Srebrenici.
„Suština njihovih odgovora jeste u prebacivanju odgovornosti na Ujedinjene narode. Osim toga istakli su i manje bitne prigovore, a to je da nisu bili dovoljno opremljeni, da nisu imali dovoljno oružja, da nisu imali dovoljno ljudi. Mi smo jasno stavili do znanja da ti prigovori ne stoje, da je taj lanac komandovanja definitivno bio prekinut, da je u kritičnim trenucima, pred sam pad, tokom pada i poslije pada Srebrenice, isključivu komandu preuzelo ministarstvo odbrane države Holandije, da su to profesionalni vojnici koji su dobili jasan mandat, da su, čim su pristali da dođu, da učestvuju u toj akciji, preuzeli odgovornost za svoje postupke, odnosno za eventualne posljedice neizvršavanja mandata, što se, nažalost, na kraju i desilo.“
Guzin ističe kako u ovom predmetu pomaže i presuda po tužbi Hasana Nuhanovića i porodice Mustafić, u kojoj je holandski apelacioni sud zaključio da je država Holandija odgovorna za smrt trojice Bošnjaka poslije pada Srebrenice i naredio vladi da plati odštetu njihovim porodicama.
„Činjenično i pravno, mada se radi o istom događaju i lokalitetu, predmeti nisu identični, ali u svakom slučaju se određena paralela može povući i ta presuda nam svakako pomaže.“
Hasan Nuhanović, koji je 1995. radio kao prevodilac u holandskom bataljonu, i kome su ubijeni brat i otac, i porodica Rize Mustafića, koji je također ubijen, pokrenuli su građansku parnicu protiv Holandije. Holandski Okružni sud 2008. je zaključio da Holandija nije odgovorna za neuspjeh svojih trupa da zaštite srebreničku enklavu 1995. godine. Na ovu presudu, tužioci su uložili žalbu, nakon čega je holandski apelacioni sud zaključio da je država Holandija, ipak, odgovorna. O tome koliko ima sličnosti u ovom postupku i tužbi porodica preživjelih Srebreničana, Hasan Nuhanović kaže:
„Optužbe s moje strane protiv države Holandije bile su vrlo konkretne. Ne kažem da optužbe majki Srebrenice nisu konkretne, ali njih ima jedan čitav niz.“
Podsjetimo, holandska vlada, koja je više puta bila meta optužbi zbog Srebrenice, tvrdila je da su UN ostavile na cjedilu holandske vojnike, jer im nisu poslale vazdušnu podršku protiv pripadnika Vojske Republike Srpske. Zbog toga se nameće i pitanje - zbog čega Ujedinjene nacije sve ove godine pokušavaju odbaciti odgovornost? Odgovor daje Fadila Memišević, predsjednica Društva za ugrožene narode.
„Umiješala se politika. Prvo, dali su jednu nadu priznanjem Bosne i Hercegovine kada je počeo rat aprila 1992. godine, postali smo članica Ujedinjenih nacija, a onda su nas ostavili na cjedilu, i to ostavljanje Bosne i Hercegovine na cjedilu traje, nažalost, do današnjeg dana.“
Ponovo Hasan Nuhanović:
„Ujedinjene nacije su definitivno odgovorne. Nemoguće je da je Holandija sama odgovorna, a UN nije. Ako se dokaže, a nadam se da hoće, odgovornost Holandije, ta odgovornost definitivno leži istovremeno i na Ujedinjenim nacijama, u najvećem njenom dijelu, pogotovo kad se radi o samom padu zaštićene zone. Ako dođe do toga da se moraju isplatiti odštete porodicama žrtava, po mom mišljenju, Ujedinjene nacije su te koje trebaju, pored Holandije i drugih odgovornih, naprave fond iz kojeg bi se te odštete isplaćivale.“
Već 19 godina porodice žrtava ubijenih u srebreničkom genocidu u julu 1995. pokušavaju dokazati odgovornost holandskog bataljona koji je u to vrijeme, u okviru mirovnih trupa UN-a, “čuvao” zaštićenu zonu Srebrenica. Tužba koju su porodice vodile protiv Ujedinjenih nacija pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu, nije dala rezultat. Rečeno je kako UN ne može odgovarati za komandnu odgovornost. Zbog toga je žrtvama ostalo još jedino da se u građanskoj parnici utvrdi odgovornost Holandije za zločin i genocid, kaže Munira Subašić, predsjednica Udruženja “Majke enklave Srebrenica i Žepa”, koja je u Hagu prisustvovala početku sudskog postupka.
„Mi smo izgubile našu djecu, silovane su naše kćerke – pod 'zaštitom' i zastavom Ujedinjenih nacija. Holandski bataljon je bio dio Ujedinjenih nacija. Holandski bataljon ništa nije učinio da bi spasio ijedan život.“
Advokat žrtava Semir Guzin navodi kako pripreme za proces traju već 14 godina, te da je u proteklom periodu advokatski tim pokušavao postići određeni dogovor s Holandijom, ali bezuspješno. Cilj postupka je, kako kaže, utvrđivanje odgovornosti države Holandije u građansko-pravnom smislu za zločin i genocid koji se desio u Srebrenici.
„Suština njihovih odgovora jeste u prebacivanju odgovornosti na Ujedinjene narode. Osim toga istakli su i manje bitne prigovore, a to je da nisu bili dovoljno opremljeni, da nisu imali dovoljno oružja, da nisu imali dovoljno ljudi. Mi smo jasno stavili do znanja da ti prigovori ne stoje, da je taj lanac komandovanja definitivno bio prekinut, da je u kritičnim trenucima, pred sam pad, tokom pada i poslije pada Srebrenice, isključivu komandu preuzelo ministarstvo odbrane države Holandije, da su to profesionalni vojnici koji su dobili jasan mandat, da su, čim su pristali da dođu, da učestvuju u toj akciji, preuzeli odgovornost za svoje postupke, odnosno za eventualne posljedice neizvršavanja mandata, što se, nažalost, na kraju i desilo.“
Guzin ističe kako u ovom predmetu pomaže i presuda po tužbi Hasana Nuhanovića i porodice Mustafić, u kojoj je holandski apelacioni sud zaključio da je država Holandija odgovorna za smrt trojice Bošnjaka poslije pada Srebrenice i naredio vladi da plati odštetu njihovim porodicama.
„Činjenično i pravno, mada se radi o istom događaju i lokalitetu, predmeti nisu identični, ali u svakom slučaju se određena paralela može povući i ta presuda nam svakako pomaže.“
Hasan Nuhanović, koji je 1995. radio kao prevodilac u holandskom bataljonu, i kome su ubijeni brat i otac, i porodica Rize Mustafića, koji je također ubijen, pokrenuli su građansku parnicu protiv Holandije. Holandski Okružni sud 2008. je zaključio da Holandija nije odgovorna za neuspjeh svojih trupa da zaštite srebreničku enklavu 1995. godine. Na ovu presudu, tužioci su uložili žalbu, nakon čega je holandski apelacioni sud zaključio da je država Holandija, ipak, odgovorna. O tome koliko ima sličnosti u ovom postupku i tužbi porodica preživjelih Srebreničana, Hasan Nuhanović kaže:
„Optužbe s moje strane protiv države Holandije bile su vrlo konkretne. Ne kažem da optužbe majki Srebrenice nisu konkretne, ali njih ima jedan čitav niz.“
Podsjetimo, holandska vlada, koja je više puta bila meta optužbi zbog Srebrenice, tvrdila je da su UN ostavile na cjedilu holandske vojnike, jer im nisu poslale vazdušnu podršku protiv pripadnika Vojske Republike Srpske. Zbog toga se nameće i pitanje - zbog čega Ujedinjene nacije sve ove godine pokušavaju odbaciti odgovornost? Odgovor daje Fadila Memišević, predsjednica Društva za ugrožene narode.
„Umiješala se politika. Prvo, dali su jednu nadu priznanjem Bosne i Hercegovine kada je počeo rat aprila 1992. godine, postali smo članica Ujedinjenih nacija, a onda su nas ostavili na cjedilu, i to ostavljanje Bosne i Hercegovine na cjedilu traje, nažalost, do današnjeg dana.“
Ponovo Hasan Nuhanović:
„Ujedinjene nacije su definitivno odgovorne. Nemoguće je da je Holandija sama odgovorna, a UN nije. Ako se dokaže, a nadam se da hoće, odgovornost Holandije, ta odgovornost definitivno leži istovremeno i na Ujedinjenim nacijama, u najvećem njenom dijelu, pogotovo kad se radi o samom padu zaštićene zone. Ako dođe do toga da se moraju isplatiti odštete porodicama žrtava, po mom mišljenju, Ujedinjene nacije su te koje trebaju, pored Holandije i drugih odgovornih, naprave fond iz kojeg bi se te odštete isplaćivale.“