Da li se milioni eura netransparentno zarađuju i potom iznose iz Crne Gore - nije bilo moguće saznati, ali činjenica je da nadležne državne finansijske institucije nemaju uvid u novac koji vjerske zajednice ostvaruju kroz razne poslovne aktivnosti.
„Vjerske organizacije su Ustavom odvojene od države i na njih se ne mogu u potpunosti primijeniti propisi o oporezivanju, kao na privredna društva“, rekao je pomoćnik direktora Poreske uprave Novo Radović, koji je nakon toga odgovorio na direktno pitanje - da li to znači da vjerske organizacije u Crnoj Gori, koje obavljaju određene komercijalne aktivnosti, kao što je ugostiteljsko-turistička djelatnost, ne plaćaju porez:
"U javnosti se spekuliše sa nekim činjenicama da vjerske organizacije obavljaju i određenu privrednu djelatnost i da na taj način moraju da budu izjednačene sa svim ostalim licima koja obavljaju privrednu djelatnost. Sada se stvarno postavlja pitanje koliko su vjerske organizacije prisutne na tržištu? Naš je utisak da se proizvodi, koje prodaju vjerske organizacije, ne pojavljuju na tržištu”, kaže Radović.
Manje vjerske zajednice u Crnoj Gori, poput jevrejske i rimokatoličke, nisu u tom kontekstu značajnije javno pominjane, a reis Islamske vjerske zajednice Rifat Fejzić kaže da ova vjerska zajednica nema poslovnih aktivnosti čiji je cilj ostvarivane profita.
„Ono što ja, kao reis Islamske zajednice, smatram da je naša obaveza, a tiče se finansija kada je država u pitanju, je, prije svega, uplaćivanje penzijsko-invalidskog osiguranja. U tom duhu jedan dio izmirujemo i trudimo se da izmirimo onoliko koliko je to u našoj mogućnosti. To ne znači da nemamo nekih dugovanja. Nekada je država imala obavezu da uplaćuju pola, a pola mi. U nekim zemljama u okruženju, vjerske zajednice su u potpunosti oslobođene tih doprinosa. Ako ste mislili na neke druge stvari koje donose profit vjerskim zajednicama, Islamska zajednica se ne može pronaći u tome”, ističe Fejzić.
U Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi kažu da praktično i ne raspolažu nikakvom imovinom, ali i da su zatražili povraćaj imovine i statusa te vjerske organizacije, kako je bilo do donošenja dekreta regenta Aleksandra Karađorđevića 1920. godine, kojim je tadašnja autokefalna Pravoslavna crkva u Crnoj Gori izgubila samostalnost i ušla u okvir Srpske pravoslavne crkve, koja sada gazduje svim pravoslavnim vjerskim objektima, a prema tvrdnjama predstavnika Crnogorske pravoslavne crkve, upravlja i brojnim poslovnim aktivnostima.
Predstavnik Crnogorske pravoslavne crkve, Stevo Vučinić:
„Poslovne aktivnosti SPC su svakoga dana sve razgranatije iz prostog razloga što ona ne drži, ni do crnogorskog pravnog sistema, niti u Crnoj Gori postoji ijedna institucija koja je spremna da ih spriječi u vršenju takvih, u suštini, protuzakonitih i kriminalnih djelatnosti. Oni su u posljednje vrijeme razvili jaku privrednu djelatnost tako što državnu zemlju, koja je upisana na opštine Budva, Bar i Petrovac, površine nekih 50 hektara, prodaje i, nažalost ta korumpirana opštinska administracija taj novac, koji treba da ide na državni budžet, prebacuje na budžet SPC-a koja to refinansira sa namjerom da gradi hotele, industrijske pogone za proizvodnju religioznih potrepština ili iznosi u vrećama novac u Srbiju ili Republiku Srpsku.”
Hotel i turističke vile na crkvenom zemljištu
Početkom godine je objavljeno da se novim planskim dokumentom, koji se odnosi na Buljaričko polje, atraktivnu i još neiskorištenu primorsku uvalu u blizini Petrovca, izašlo u susret željama Srpske pravoslavne crkve da na više od 50.000 kvadratnih metara svoje zemlje ucrta hotel, turističke vile, poslovno stambene objekte, sportske terene, javnu garažu.
Podgorički paroh SPC u Crnoj Gori Velibor Džomić se, iako je prethodno čuo pitanje i potom obećao da će dati izjavu, naknadno predomislio. Pošto je polemičkim tonom rekao da ne želi da učestvuje u neozbiljnim prilozima, odbio je da odgovori na pitanje - da li postoji bilo kakav osnov za sumnje i optužbe u netransparentnost i neregularnost poslovnih aktivnosti Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori.
U vezi sa konkretnim slučajem Buljarica, konsultovana je arhiva, odnosno, izjava mitropolita Amfilohija s početka godine u kojoj je rekao da u novi građevinski poduhvat Crkva ulazi radi Boga, duše i naroda:
„Crkva će uraditi sve da ta imovina bude dostojanstveno i časno upotrebljena za dobro manastira Gradiška, i za dobro Crkve, i za dobro ovog naroda. Tome je Crkva oduvijek služila i radi toga i postoji. Ne radi sebi i svojih interesa, nego radi Boga, duše i radi naroda i njegovog duhovnog, moralnog, materijalnog i svakog drugog napretka”, rekao je Amfilohije.
U periodu međusobne interesne zavisnosti crnogorske vlasti i predstavnika SPC, sredinom i krajem 90-tih, je dobar dio pravoslavnih sakralnih objekta iz vlasništva države, odnosno opština, na javnosti nepoznat način, prepisan na SPC, a godinama unazad se špekuliše da se iz manastira Ostrog u vrećama iznose ogromne količine novca od donacija, koje u to svetilište pritiču od vjernika, ali i pripadnika drugih konfesija, pa čak i ateista. Država se uglavnom ograđivala navodnim nemiješanjem u crkvene poslove, ali iz Crnogorske pravoslavne crkve su pljuštale optužbe da se iz Ostroga, milioni eura iznose iz Crne Gore.
Na pitanje - da li postoji osnov za ove sumnje i optužbe -, odgovorio je pomoćnik direktora Poreske uprave Novo Radović:
„Po našoj procjeni, ipak se ne može stvoriti utisak da se tu radi o nekom velikom obimu obavljanja privredne djelatnosti. Vjerske organizacije mogu da stiču prihode i prodajom svojih određenih proizvoda, ili nekih drugih vrijednosti, ali vjerske organizacije se ne mogu podvesti pod obavezu da poslovne knjige vode u skladu sa propisima, prema kojima su dužna da vode privredna društva”, zaključuje naš sagovornik.
„Vjerske organizacije su Ustavom odvojene od države i na njih se ne mogu u potpunosti primijeniti propisi o oporezivanju, kao na privredna društva“, rekao je pomoćnik direktora Poreske uprave Novo Radović, koji je nakon toga odgovorio na direktno pitanje - da li to znači da vjerske organizacije u Crnoj Gori, koje obavljaju određene komercijalne aktivnosti, kao što je ugostiteljsko-turistička djelatnost, ne plaćaju porez:
"U javnosti se spekuliše sa nekim činjenicama da vjerske organizacije obavljaju i određenu privrednu djelatnost i da na taj način moraju da budu izjednačene sa svim ostalim licima koja obavljaju privrednu djelatnost. Sada se stvarno postavlja pitanje koliko su vjerske organizacije prisutne na tržištu? Naš je utisak da se proizvodi, koje prodaju vjerske organizacije, ne pojavljuju na tržištu”, kaže Radović.
Manje vjerske zajednice u Crnoj Gori, poput jevrejske i rimokatoličke, nisu u tom kontekstu značajnije javno pominjane, a reis Islamske vjerske zajednice Rifat Fejzić kaže da ova vjerska zajednica nema poslovnih aktivnosti čiji je cilj ostvarivane profita.
„Ono što ja, kao reis Islamske zajednice, smatram da je naša obaveza, a tiče se finansija kada je država u pitanju, je, prije svega, uplaćivanje penzijsko-invalidskog osiguranja. U tom duhu jedan dio izmirujemo i trudimo se da izmirimo onoliko koliko je to u našoj mogućnosti. To ne znači da nemamo nekih dugovanja. Nekada je država imala obavezu da uplaćuju pola, a pola mi. U nekim zemljama u okruženju, vjerske zajednice su u potpunosti oslobođene tih doprinosa. Ako ste mislili na neke druge stvari koje donose profit vjerskim zajednicama, Islamska zajednica se ne može pronaći u tome”, ističe Fejzić.
U Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi kažu da praktično i ne raspolažu nikakvom imovinom, ali i da su zatražili povraćaj imovine i statusa te vjerske organizacije, kako je bilo do donošenja dekreta regenta Aleksandra Karađorđevića 1920. godine, kojim je tadašnja autokefalna Pravoslavna crkva u Crnoj Gori izgubila samostalnost i ušla u okvir Srpske pravoslavne crkve, koja sada gazduje svim pravoslavnim vjerskim objektima, a prema tvrdnjama predstavnika Crnogorske pravoslavne crkve, upravlja i brojnim poslovnim aktivnostima.
Predstavnik Crnogorske pravoslavne crkve, Stevo Vučinić:
„Poslovne aktivnosti SPC su svakoga dana sve razgranatije iz prostog razloga što ona ne drži, ni do crnogorskog pravnog sistema, niti u Crnoj Gori postoji ijedna institucija koja je spremna da ih spriječi u vršenju takvih, u suštini, protuzakonitih i kriminalnih djelatnosti. Oni su u posljednje vrijeme razvili jaku privrednu djelatnost tako što državnu zemlju, koja je upisana na opštine Budva, Bar i Petrovac, površine nekih 50 hektara, prodaje i, nažalost ta korumpirana opštinska administracija taj novac, koji treba da ide na državni budžet, prebacuje na budžet SPC-a koja to refinansira sa namjerom da gradi hotele, industrijske pogone za proizvodnju religioznih potrepština ili iznosi u vrećama novac u Srbiju ili Republiku Srpsku.”
Hotel i turističke vile na crkvenom zemljištu
Početkom godine je objavljeno da se novim planskim dokumentom, koji se odnosi na Buljaričko polje, atraktivnu i još neiskorištenu primorsku uvalu u blizini Petrovca, izašlo u susret željama Srpske pravoslavne crkve da na više od 50.000 kvadratnih metara svoje zemlje ucrta hotel, turističke vile, poslovno stambene objekte, sportske terene, javnu garažu.
Podgorički paroh SPC u Crnoj Gori Velibor Džomić se, iako je prethodno čuo pitanje i potom obećao da će dati izjavu, naknadno predomislio. Pošto je polemičkim tonom rekao da ne želi da učestvuje u neozbiljnim prilozima, odbio je da odgovori na pitanje - da li postoji bilo kakav osnov za sumnje i optužbe u netransparentnost i neregularnost poslovnih aktivnosti Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori.
U vezi sa konkretnim slučajem Buljarica, konsultovana je arhiva, odnosno, izjava mitropolita Amfilohija s početka godine u kojoj je rekao da u novi građevinski poduhvat Crkva ulazi radi Boga, duše i naroda:
„Crkva će uraditi sve da ta imovina bude dostojanstveno i časno upotrebljena za dobro manastira Gradiška, i za dobro Crkve, i za dobro ovog naroda. Tome je Crkva oduvijek služila i radi toga i postoji. Ne radi sebi i svojih interesa, nego radi Boga, duše i radi naroda i njegovog duhovnog, moralnog, materijalnog i svakog drugog napretka”, rekao je Amfilohije.
U periodu međusobne interesne zavisnosti crnogorske vlasti i predstavnika SPC, sredinom i krajem 90-tih, je dobar dio pravoslavnih sakralnih objekta iz vlasništva države, odnosno opština, na javnosti nepoznat način, prepisan na SPC, a godinama unazad se špekuliše da se iz manastira Ostrog u vrećama iznose ogromne količine novca od donacija, koje u to svetilište pritiču od vjernika, ali i pripadnika drugih konfesija, pa čak i ateista. Država se uglavnom ograđivala navodnim nemiješanjem u crkvene poslove, ali iz Crnogorske pravoslavne crkve su pljuštale optužbe da se iz Ostroga, milioni eura iznose iz Crne Gore.
Na pitanje - da li postoji osnov za ove sumnje i optužbe -, odgovorio je pomoćnik direktora Poreske uprave Novo Radović:
„Po našoj procjeni, ipak se ne može stvoriti utisak da se tu radi o nekom velikom obimu obavljanja privredne djelatnosti. Vjerske organizacije mogu da stiču prihode i prodajom svojih određenih proizvoda, ili nekih drugih vrijednosti, ali vjerske organizacije se ne mogu podvesti pod obavezu da poslovne knjige vode u skladu sa propisima, prema kojima su dužna da vode privredna društva”, zaključuje naš sagovornik.