U Republici Srpskoj januar je mjesec sa 13 neradnih dana. Privrednici i ekonomisti navode da silno praznovanje utiče na ekonomiju BiH i da nanosi milionske gubitke privredi. Posebnu štetu trpe pogoni koji proizvode za izvoz, jer su rokovi fiksni, a proizvodnju je teško održati zbog neradnih dana.
Ako postoji nešto po čemu Bosna i Hercegovina obara rekorde po evropskom standardu, onda su to neradni dani u toku januara.
Samo u jednom njenom entitetu, Republici Srpskoj, ne radi se 13 dana tog mjeseca, a u narodu odavno postoji naziv „sveti januar“.
Pored već postojećih praznika, vlasti Republike Srpske redovno neradnim proglašavaju i vjerske, pa se slave međunarodna i pravoslavna Nova godina, pravoslavni Božić, te Dan RS.
Pri tome još i radnici imaju pravo na po dva neradna dana za krsnu slavu. Evo 20. januara pravoslavci su proslavili krsnu slavu Jovandan. Iako to nije neradni dan, poslodavci su se opet uhvatili za glavu.
Direktor banjalučke tvornice Bema, koja zapošljava preko hiljadu radnika, Marinko Umičević, požalio se kako više od trećine radnika slavi tu krsnu slavu:
„Svetog Savu slavi preko 120 radnika. Časne verige mi slavi oko 200 radnika. Na Đurđevdan ne radim nikako – ne radimo na Đurđevdan, molim Boga da taj dan bude subota. Žena pravi kolače, 20 vrsta kolača, muž peče pečenicu, taj dan se napije, drugi dan mora odmarati, treći dan na posao. Ali moram da kažem da 20 posto radnika uzme bolovanje treći dan", kaže Umičević.
Poslodavci traže izmjenu Zakona o praznicima, i to na način da broj neradnih dana bude sveden na minimum. Ističu kako dnevni gubitak zbog nerada iznosi i do 10 miliona maraka. Jedan radnik dnevno košta 60 maraka, a za poslodavce bi bilo i olakšanje ako bi neki neradni dani bili i neplaćeni.
„Ja isporučujem 82 posto robe napolje i moram raditi praznicima. Onaj dio ljudi koji je vezan direktno za proizvodni proces mora raditi. Meni je žao, ali to je jednostavno tako. Uvoditi smjenu više, uvoditi četverobrigadni sistem, ako treba skakače, čudesa i sve ostalo – samo da se održi proces proizvodnje. Jer ako se neće održati proces proizvodnje, imate penalizaciju, kazne, i sve ostalo - što ove naše socijalne partnere, izgleda ne interesuje", kaže predsjednik Udruženja Unije poslodavaca RS Predrag Zgonjanin.
Sindikalci tvrde: Plata svakako nema
Sindikati ne žele nikakve ustupke poslodavcima na račun prava radnika. Insistiraju na poštovanju zakona. Za njih je upitna i priča o šteti jer mnogi poslodavci, tvrde, ne poštuju Zakon o praznicima.
Ranka Mišić
„Koliko poslodavci gube? Možda bi odgovor na to pitanje bio u tome koliko su radnici RS izgubili na ime mjeseci i mjeseci rada kod tih istih poslodavaca, a da nisu dobili te plate. Radili i zaradili, a plate nisu dobili. Taj dug iznosi preko milijardu i po u bruto iznosu. Mislim da bi trebalo sve staviti na sto, pa onda razgovarati", poručuje predsjednica Saveza sindikata Republike Srpske Ranka Mišić.
U savremenim ekonomijama proizvodna neproduktivnost može biti itekako nekonkurentna. Domaći privrednici se definitivno suočavaju sa tim problemom, naročito u situaciji gdje se zbog neradnih dana teško mogu ispoštovati rokovi.
„Tačno je da postoje ciklusi u proizvodnji koji su takvi da je vrlo skupo ih prekidati - to su različite kontinualne proizvodnje itd. A s druge strane, zaista bi bilo dobro, prema inicijativi koju je pokrenula Privredna komora, da se definišu praznici koji su plaćeni, čak i radno vrijeme koje se plaća i neradno - pauze koje se ne plaćaju", kaže ekonomista Zoran Pavlović.
U Banjaluci smo sreli i Nikolu iz Pule u Hrvatskoj gdje je radno proveo cijeli januar. S obzirom da je u Hrvatskoj to mjesec gdje se ne radi samo za Novu godinu, zanimljivo je bilo čuti i njegovo mišljenje o dijelu Bosne i Hercegovine gdje se ne radi gotovo pola mjeseca:
„Meni je super ovdje jer poslije 6. siječnja kod nas, u Hrvatskoj, padne depresija, a mislim da je ovo mentalno zdravije. To što se ne radi, je problem - ne možeš neku stvar napraviti, ne možeš ići u banku, nemožeš kupiti, nikoga nema, tako da ima prednosti i nedostatke", kaže Nikola.
Na jednu činjenicu ukazuje i sociolog Ivan Šijaković koji tvrdi da je silno praznovanje naličje lijenog društva:
„Društvo je tih kulturnih, tradicionalnih, espkih poruka koje su razvijale naš duh i našu kulturu da bude više ljenčarenje nego rad. Izuzimajući tih 30 godina, od pedesetih do osamdesetih, kada smo bili malo trenirani, malo drilovani da radimo – vjerski praznici su bili izuzeti, imalo smo samo Dan republike dva dana, Prvi maj dva i Novu godinu dva – govorim o socijalističkom vremenu. Ostali su dani bili radni. Poslije toga je došlo do opuštanja. Jer onda su ljudi, sjećam se, teško podnosili bilo je spajanje ako bi se mogao neki dan ugrabiti. Razvili smo sad tu lijenost", ocjenjuje Šijaković.
No da bi se nešto ipak trebalo mijenjati o tome govore i izvještaji Uprave za indirektno oporezivanje BiH i Poreske uprave Republike Srpske, koji iz godine u godinu, u januaru bilježe znatan pad priliva sredstava upravo zbog velikog broja neradnih dana.
Govore o tome i potezi entitetskih vlada koje, kao po pravilu, potežu mehanizme pozajmljivanja i zaduživanja za budžetsko funkcionisanje kako bi se pregrmio neradni januar.
