Da li je vrijeme smjene generacije crnogorskih političara?

Ko su takozvani „mladi lavovi“ u Crnoj Gori i da li se u pomladcima postojećih partija rađa nova politička klasa, spremna naslijediti postojeću garnituru i preuzeti vođenje zemlje na putu ka Evropskoj uniji?

Kada se pomene fenomen „mladih lavova“ u Crnoj Gori, nekada su prva asocijacija na tu sintagmu bila akteri takozvane Antibirokratske revolucije: Milo Đukanović, Svetozar Marović i Momir Bulatović. Nakon 24 godine, prva dvojica su i dalje aktuelni na crnogorskoj političkoj sceni i upravljaju Demokratskom partijom socijalista, koja je na svim prohujalim izborima uspjela da zadrži poluge vlasti u Crnoj Gori.

Osim njih, i u opozicionom spektru, manje-više su ista lica, u partijama koje su samo mijenjale svoje nazive, ali ne bitnije i kadrovsku strukturu. Da li je došlo vrijeme za smjenu generacija i izlazak na crnogorsku političku scenu onih koji su sposobni da preuzmu vođenje partija, ali i države, u trenutku kada je kurs Crne Gore fiksiran u pravcu Brisela?

Politikolog Dritan Abazović, iz najmlađe parlamentarne partije, Pozitivna Crna Gora, smatra kako se mora mijenjati paradgima kako mladi ne mogu biti nosioci velikih društvenih promjena:

„Sada treba promijeniti tu paradigmu da je ona vrlo negativna, da je ona loša po Crnu Goru iz razloga što su trendovi modernizacije i globalizacija učinili svoje, tako da upravo mlađi kadrovi mogu da nose reformu društva iz razloga što su fleksibilniji i što mogu da lakše apsorbuju sve procese koji se dešavaju unutar i oko zemlje, u ovoj modernoj tehnološkoj eri u kojoj živimo. Zato smatram da je jako bitno da ti mladi ljudi dobiju svoju šansu i da jedino tako društvo može da se transformiše", kaže Abazović.

Nikola Pešić, od nedavno lider mladih vladajuće DPS-a, ocjenjuje da unutar te partije mladi imaju snage i moći da jednog dana preuzmu vođenje i partije i države:

„Snaga mladih u Demokratskoj partiji socijalista i rad saveta Demokratske partije socijalista je iz dana u dan sve veći i jači. Međutim, svakako smatram da mladi ljudi u Crnoj Gori trebaju više politički da se aktiviraju. Da preuzmu odgovornost, da se bore za svoja prava i za ono za što oni smatraju da je dobro", smatra Pešić.

Na pitanje da li sebe doživljava kao „mladog lava“ i nekog ko bi jednog dana mogao da naslijedi Milu Đukanovića, Pešić odgovara:

„Ušao sam u politiku kao neko ko bi želio i u budućnosti da se bavi politikom. Volio bih da dođem do najviših državnih funkcija, kako bi ovu državu i dalje vodili na najbolji mogući način, kao što je sada vodi premijer Đukanović, da nastavimo tim istim putem. Znači, put ka NATO-u, EU i boljem životu svih građana Crne Gore.“

Potisnuti od lidera

Ima li zapravo „mladih lavova“ u Crnoj Gori, odnosno političkih junoša koji nagovještavaju pozitivne promjene i formiranje nove elite kadre da izgura proces reformi do kraja ka evropskom sistemu vrijednosti?

„Vjerujem da postoje mladi ljudi unutar političkih partija, čak i oni koji imaju određenu vrstu snage i moći i koji nose tu energiju i duh evropskog. Koji nemaju opterećenje korupcionaških i drugih afera iza sebe i koji mogu da izvedu određene promjene. Upravo svi ovi potresi, koji ozbiljno uzdrmavaju pozicije partijskih lidera, mogu samo da ohrabre takve mlađe kadrove da agilnije krenu naprijed, pri čemu treba imati u vidu da naše partije generalno nisu demokratske strukture", ocjenjuje Daliborka Uljarević iz Centra za građansko obrazovanje.

I Dritan Abazović misli da „mladih lavova“, kao potencijalnih nosilaca političkih i društvenih promjena, ima u partijama, ali su često potisnuti od lidera koji autokratski vode stranku:

„I umjesto da budu neki lavovi, u smislu nosioca nekih velikih društvenih promjena, zapravo postaju vrlo slični njima i guše svoj kreativitet koji su do tada posjedovali. Na taj način sebe jednostavno diskvalifikuju kao nekoga ko zaista može da bude koliko-toliko upamćen u istoriji zemlje kao neko ko zaista ne nosi promjene", kaže Abazović.

No, kako kaže Daliborka Uljarević, iskrice mlađih naraštaja već bljeskaju i zato već u narednih par godina očekuje značajne promjene u uspostavljanju jedne nove političke klase u Crnoj Gori. Na pitanje, da li to znači da u mladima, koji su politički aktivni, manje vidi partijske vojnike i pretendente na položaje i beneficije, a više one koji jure sopstvene vizije i ideale, odgovara:

„Od onih koji su javnosti vidljivi i koji su ponajviše uznapredovali u partijama, mislim da je najmanje stvarno idealista. Mislim da tek dolazi vrijeme tih novih generacija i da su oni po dubinama partija ili u onim podmlacima koji polako zaživljavaju, ali da nisu dovoljno vidljivi u određenim oblastima gdje imaju poziciju donosilaca moći. Jedan mali broj njih se nalazi u parlamentima. Mislim da tu svakako treba skrenuti pažnju na Pozitivnu Crnu Goru i na Socijaldemokratsku partiju", konstatuje Daliborka Uljarević.