Hrvatski ministar unutrašnjih poslova, Ranko Ostojić, ne istupa previše u javnosti, nije ispunio predizborna obećanja, javnost ne zna što mu je trenutno u fokusu, osim da uživa veliko povjerenje premijera Zorana Milanovića, te da od ljetos obavlja i funkciju potpredsjednika Vlade.
Većina građana, koje smo anketirali, kaže da ga ne može prepoznati, ni po dobrom, ni po lošem, osim da je „viđen i šarmantan“.
RSE: Da li znate tko nam je ministar unutarnjih poslova?
„Ma ne znam.“
„Mislim da ne znam.“
„Ne znam. Valjda nije toliko u medijima. Možda nije toliko na televiziji.“
„Ja ga dobro poznajem, ali trenutno mu se ne mogu sjetiti imena. Ranko Ostojić, sjetila sam se. Jedan šarmantan gospodin.“
„Zvuči mi ime, ali da je on nešto specijalno napravio ili učinio, nije.“
I slobodni novinar Željko Peratović, koji godinama piše o obavještajnom podzemlju, tajnim službama, organiziranom kriminalu i policiji, kaže da se ministar Ostojić, neisticanjem u javnosti, više ponaša kao šef tajne službe, a ne kao nositelj visoke političke funkcije:
„Zapravo, stvarno ne znamo šta se uopće događa sa policijom, koji su njeni prioriteti i kakva je na kraju krajeva sigurnost. “
Slično zaključuje i kolumnist „24 sata“, Tomislav Klauški:
„Ranko Ostojić se pojavljuje u nekim stvarima gdje se ne bi trebao pojavljivati. Na Facebooku govori o stvarima o kojima zapravo ne bi trebao razgovarati, a u stvarima koje ga se tiču, ponaša se vrlo tajnovito, kao da je on zapravo dio policije i da on operativno obavlja te stvari, umjesto da nastupa politički i kao ministar.“
Hrvatski ministar unutarnjih poslova ima 51 godinu. Pravni je fakultet završio u rodnom Splitu, a u životopisu mu piše da se obrazovao u Norveškoj i SAD-u, te aktivno govori engleski i norveški jezik. Bio je dragovoljac u Domovinskom ratu, ravnatelj policije u Račanovoj Vladi, SDP-ov saborski zastupnik, a u utrci za splitskog gradonačelnika, 2009., izgubio je od tada nezavisnog, Željka Keruma. I danas je aktivan član Saveza izviđača Hrvatske, te je ljetos s njima ljetovao na Bjelolasici. Bavi se vaterpolom i skijanjem. Oženjen je i ima dva sina.
„On ima jedan gard, što bi vi kontinentalci rekli, tipično splitski, frajera, muškarčine i tako dalje. Bavi se sportskim aktivnostima, odlučan je, odrješit na riječima, ali da li je takav i na djelima - sumnjam. On i nije imao za to kvalifikacije, osim što je, kao SDP-ov kadar, bio 2000. godine na brzinu stavljen u splitsku policiju, da bi nakon nekoliko mjeseci bio povučen u Zagreb za ravnatelja policije. Ne znam koliko je policija uopće njegov izbor ili je to izbor samog SDP-a jer se time nitko nije htio baviti, pa su onda njega gurnuli. On se zapravo uvalio u probleme jer su se za vrijeme njegovog direktorovanja u prošlom mandatu dogodile jako velike i značajne stvari - od bijega Ante Gotovine, do mafijaških obračuna, Petrač, Sliško i tako dalje. On se sa svim tim problemima nosio što uspješno, što neuspješno“, kaže Peratović.
Predsjednik Građanskog odbora za ljudska prava, Zoran Pusić, kaže da je velika stvar što se ministar policije, Ranko Ostojić, lani, osobno pridružio Gay Prideu u Splitu, koji je godinu dana ranije krvavo završio:
„Bilo mi je vrlo simpatično da se pojavio na Gay Prideu u Splitu. To je nešto što sigurno ostavlja dobar dojam. Sjetimo se samo kako su neke druge institucije, kao gradonačelnik Splita ili crkva, maltene podržavali nasilnike.“
Građani se ne osjećaju sigurno
Novinari Peratović i Klauški podsjećaju, međutim, da je Ostojić, na početku mandata, davao velika obećanja po pitanju dugogodišnjih neriješenih političkih ubojstava, kao što je slučaj hrvatskog branitelja Milana Levara, sindikalnog čelnika Milana Krivokuće, kao i otkrivanje naredbodavaca ubojstva osječkog šefa policije Josipa Reihla Kira. Od obećanja je, kaže Klauški, prošlo dvije godine, a na tome se ništa ne radi:
„Ranko Ostojić je bio direktor u Slobodnoj Dalmaciji neposredno kada je privatizirana od strane Evropa Press holdinga, u situaciji kada se zbog toga dižu kaznene prijave. Dakle, Ranko Ostojić, barem po tome, na čelu policije nije baš previše vjerodostojan čovjek u situaciji kada bi se trebalo krenuti u raščišćavanje naslijeđa premijera Ive Sanadera. ”
Prvu godinu mandata, ističe Peratović, ministar Ostojić je izgubio na unutarnje kadroviranje u samom Ministarstvu jer mu je bivši ministar Karamarko, na samom odlasku, unaprijedio u najviše činove čak 600 policijskih inspektora:
„Nisam siguran da se policija toliko profesionalizirala, koliko je on uspio postići nekakav balans da sada te Karamarkove strukture nemaju nekakvu prevagu i da rade njemu ili Vladi o glavi. On je uspio ugurati jednu svoju strukturu i sada je to tako da skoro na istim mjestima imamo po dva čovjeka.”
Predsjednik hrvatskog Helsinškog odbora, Ivan Zvonimir Čičak:
„Policija bi trebala biti potpuno depolitizirana. Ona to nije i to je očigledno. Tu se zapravo radi o prevlasti između stranačkih kadrova, a ne između struke.”
Čičak ne vidi ni neku veću učinkovitost u suzbijanju nasilja na stadionima, što je također obećano:
„To ne vidim jer ako su imali 2.000 prijava za prekršaje na stadionima, a sankcionirano ih je svega 180, to znači da policija nije dobro obavila svoj posao.”
Unatoč tome, zaključuju naši sugovornici, ministar unutarnjih poslova uživa golemo povjerenje premijera Milanovića, pa je, ljetos, podsjeća novinar Klauški, imenovan i potpredsjednikom Vlade za unutarnju politiku:
„Možete primijetiti da premijer želi imati osobe od povjerenja blizu, a kud ćete bolje od ministra policije.”
Većina anketiranih građana ne uočava veću učinkovitost policije, niti se osjećaju sigurno:
„Ništa se nije promijenilo. I dalje su dileri ispred škola. Broj ubojstava se ne smanjuje. Pa gdje je ta policija?“
„Ne osjećam se sigurno. Volim pogledati neku predstavu koja traje do 23:00 ili duže, ali jednostavno ne idem jer se u autobusu osjećam ugroženo. Oni su pod alkoholom i drogirani. Bojim se.“
„Ni u zgradi nismo sigurni, a kamo li na cesti.“
„Tu je bila napadnuta žena. On joj je istrgnuo ogrlicu.“
„Susjedu je pred kućom ukradeno auto. Godinu dana je prošlo i nikom ništa. “
„Nikad se nisam bojala, ali sada se bojim. Bojim da me neko pred kućnim vratima ne lupi po glavi.“
„Da, bojim se.“
Većina građana, koje smo anketirali, kaže da ga ne može prepoznati, ni po dobrom, ni po lošem, osim da je „viđen i šarmantan“.
RSE: Da li znate tko nam je ministar unutarnjih poslova?
„Ma ne znam.“
„Mislim da ne znam.“
„Ne znam. Valjda nije toliko u medijima. Možda nije toliko na televiziji.“
„Ja ga dobro poznajem, ali trenutno mu se ne mogu sjetiti imena. Ranko Ostojić, sjetila sam se. Jedan šarmantan gospodin.“
„Zvuči mi ime, ali da je on nešto specijalno napravio ili učinio, nije.“
I slobodni novinar Željko Peratović, koji godinama piše o obavještajnom podzemlju, tajnim službama, organiziranom kriminalu i policiji, kaže da se ministar Ostojić, neisticanjem u javnosti, više ponaša kao šef tajne službe, a ne kao nositelj visoke političke funkcije:
„Zapravo, stvarno ne znamo šta se uopće događa sa policijom, koji su njeni prioriteti i kakva je na kraju krajeva sigurnost. “
Slično zaključuje i kolumnist „24 sata“, Tomislav Klauški:
„Ranko Ostojić se pojavljuje u nekim stvarima gdje se ne bi trebao pojavljivati. Na Facebooku govori o stvarima o kojima zapravo ne bi trebao razgovarati, a u stvarima koje ga se tiču, ponaša se vrlo tajnovito, kao da je on zapravo dio policije i da on operativno obavlja te stvari, umjesto da nastupa politički i kao ministar.“
Hrvatski ministar unutarnjih poslova ima 51 godinu. Pravni je fakultet završio u rodnom Splitu, a u životopisu mu piše da se obrazovao u Norveškoj i SAD-u, te aktivno govori engleski i norveški jezik. Bio je dragovoljac u Domovinskom ratu, ravnatelj policije u Račanovoj Vladi, SDP-ov saborski zastupnik, a u utrci za splitskog gradonačelnika, 2009., izgubio je od tada nezavisnog, Željka Keruma. I danas je aktivan član Saveza izviđača Hrvatske, te je ljetos s njima ljetovao na Bjelolasici. Bavi se vaterpolom i skijanjem. Oženjen je i ima dva sina.
„On ima jedan gard, što bi vi kontinentalci rekli, tipično splitski, frajera, muškarčine i tako dalje. Bavi se sportskim aktivnostima, odlučan je, odrješit na riječima, ali da li je takav i na djelima - sumnjam. On i nije imao za to kvalifikacije, osim što je, kao SDP-ov kadar, bio 2000. godine na brzinu stavljen u splitsku policiju, da bi nakon nekoliko mjeseci bio povučen u Zagreb za ravnatelja policije. Ne znam koliko je policija uopće njegov izbor ili je to izbor samog SDP-a jer se time nitko nije htio baviti, pa su onda njega gurnuli. On se zapravo uvalio u probleme jer su se za vrijeme njegovog direktorovanja u prošlom mandatu dogodile jako velike i značajne stvari - od bijega Ante Gotovine, do mafijaških obračuna, Petrač, Sliško i tako dalje. On se sa svim tim problemima nosio što uspješno, što neuspješno“, kaže Peratović.
Predsjednik Građanskog odbora za ljudska prava, Zoran Pusić, kaže da je velika stvar što se ministar policije, Ranko Ostojić, lani, osobno pridružio Gay Prideu u Splitu, koji je godinu dana ranije krvavo završio:
„Bilo mi je vrlo simpatično da se pojavio na Gay Prideu u Splitu. To je nešto što sigurno ostavlja dobar dojam. Sjetimo se samo kako su neke druge institucije, kao gradonačelnik Splita ili crkva, maltene podržavali nasilnike.“
Građani se ne osjećaju sigurno
Novinari Peratović i Klauški podsjećaju, međutim, da je Ostojić, na početku mandata, davao velika obećanja po pitanju dugogodišnjih neriješenih političkih ubojstava, kao što je slučaj hrvatskog branitelja Milana Levara, sindikalnog čelnika Milana Krivokuće, kao i otkrivanje naredbodavaca ubojstva osječkog šefa policije Josipa Reihla Kira. Od obećanja je, kaže Klauški, prošlo dvije godine, a na tome se ništa ne radi:
„Ranko Ostojić je bio direktor u Slobodnoj Dalmaciji neposredno kada je privatizirana od strane Evropa Press holdinga, u situaciji kada se zbog toga dižu kaznene prijave. Dakle, Ranko Ostojić, barem po tome, na čelu policije nije baš previše vjerodostojan čovjek u situaciji kada bi se trebalo krenuti u raščišćavanje naslijeđa premijera Ive Sanadera. ”
Prvu godinu mandata, ističe Peratović, ministar Ostojić je izgubio na unutarnje kadroviranje u samom Ministarstvu jer mu je bivši ministar Karamarko, na samom odlasku, unaprijedio u najviše činove čak 600 policijskih inspektora:
„Nisam siguran da se policija toliko profesionalizirala, koliko je on uspio postići nekakav balans da sada te Karamarkove strukture nemaju nekakvu prevagu i da rade njemu ili Vladi o glavi. On je uspio ugurati jednu svoju strukturu i sada je to tako da skoro na istim mjestima imamo po dva čovjeka.”
Predsjednik hrvatskog Helsinškog odbora, Ivan Zvonimir Čičak:
„Policija bi trebala biti potpuno depolitizirana. Ona to nije i to je očigledno. Tu se zapravo radi o prevlasti između stranačkih kadrova, a ne između struke.”
Čičak ne vidi ni neku veću učinkovitost u suzbijanju nasilja na stadionima, što je također obećano:
„To ne vidim jer ako su imali 2.000 prijava za prekršaje na stadionima, a sankcionirano ih je svega 180, to znači da policija nije dobro obavila svoj posao.”
Unatoč tome, zaključuju naši sugovornici, ministar unutarnjih poslova uživa golemo povjerenje premijera Milanovića, pa je, ljetos, podsjeća novinar Klauški, imenovan i potpredsjednikom Vlade za unutarnju politiku:
„Možete primijetiti da premijer želi imati osobe od povjerenja blizu, a kud ćete bolje od ministra policije.”
Većina anketiranih građana ne uočava veću učinkovitost policije, niti se osjećaju sigurno:
„Ništa se nije promijenilo. I dalje su dileri ispred škola. Broj ubojstava se ne smanjuje. Pa gdje je ta policija?“
„Ne osjećam se sigurno. Volim pogledati neku predstavu koja traje do 23:00 ili duže, ali jednostavno ne idem jer se u autobusu osjećam ugroženo. Oni su pod alkoholom i drogirani. Bojim se.“
„Ni u zgradi nismo sigurni, a kamo li na cesti.“
„Tu je bila napadnuta žena. On joj je istrgnuo ogrlicu.“
„Susjedu je pred kućom ukradeno auto. Godinu dana je prošlo i nikom ništa. “
„Nikad se nisam bojala, ali sada se bojim. Bojim da me neko pred kućnim vratima ne lupi po glavi.“
„Da, bojim se.“