Slučaj "Pilav" pred Strazburom: Kako BiH diskriminiše svoje građane

BiH dobija još jedan „slučaj“, pored već famoznog Sejdić-Finci. U Ured zastupnika pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu stigla je apelacija dr Ilijaza Pilava, koju je prije nekoliko godina uputio zbog diskriminacije – odnosno nemogućnosti da se kao Bošnjak iz Republike Srpske kandiduje za člana državnog Predsjedništva. Bosna i Hercegovina se narednih mjeseci mora očitovati o ovoj apelaciji, odnosno, pokušati se 'odbraniti', što će biti teško s obzirom da je diskriminacija 'zapisana' u Ustavu i Izbornom zakonu.

Dr. Ilijaz Pilav, kao hirurg u Srebrenici 2006. godine, nije se mogao kandidovati na opštim izborima za člana Predsjedništva BiH iz Republike Srpske, jer na to imaju pravo samo Srbi iz ovog entiteta, kao što to, ekskluzivno, pravo imaju Bošnjaci i Hrvati u Federaciji. Kada je iscrpio sve mogućnosti zaštite vlastitog izbornog prava u BiH, obratio se sudu u Strazburu i još uvijek čeka sudsku odluku.

„Od 2007. traje ta pravna bitka. U preambuli presude Sejdić-Finci Sud se poziva na slučaj Pilav. Dakle, na neki način je već izrekao jedno pozitivno stajalište u pogledu te moje apelacije.“

Zastupnica BiH pred Evropskim sudom, Monika Mijić navodi:

„Sada smo mi dužni da damo očitovanje. Mogu reći da je aktivan postupak po ovoj aplikaciji započeo. Sud obično ostavi nekoliko mjeseci rok za odgovor na tužbu, ali ja se iskreno nadam da će vođe političkih stranaka u Bosni i Hercegovini postići sporazum u vezi izvršenja presude Sejdić-Finci, jer izvršenjem ove presude, kada je riječ o Predsjedništvu, može se riješiti i problem na kojeg ukazuje gospodin Pilav u svojoj tužbi.“

Apelacija dr. Ilijaza Pilava, pokazuje da u BiH, nakon diskriminacije 'ostalih', dolazi na red diskriminacija konstitutivnih naroda.

„Iako je zakon o pravima konstitutivnih naroda donesen na nivou države, on se ne primjenjuje u cjelini. Imamo situaciju da su u jednom entitetu pripadnici dva konstitutivna naroda neravnopravna u odnosu na trećeg, u drugom entitetu imamo da su pripadnici jednog konstitutivnog naroda neravnopravni u odnosu na dva druga“, kaže on.

Uz tužbu 'Pilav' otvara se pitanje: kako to da zaštitnici nacionalnih interesa svojih naroda dozvoljavaju njihovu diskriminaciju što proističe iz pripadnosti entitetu? Srđan Dizdarević, predsjednik Helsinškog komiteta za ljudska prava BiH, kaže da bh. političari nisu spremni na suočavanje s činjenicom da Evropska konvencija svim građanima garantuje jednakost.

„U glavama političara u Bosni i Hercegovini dominantno je mišljenje da je Bosna i Hercegovina etnički podijeljena na tri dijela i da oni tu imaju neograničenu vlast, dakle te nacionalne elite, te partijske elite, imaju u Republici Srpskoj dominaciju Srba, u jednom dijelu Federacije Hrvata, u drugom dominaciju Bošnjaka. Dakle, to je ona ljuštura iz koje oni jednostavno sa svojom logikom i sa jednim načinom vladanja ne mogu da izađu“, naglašava Dizdarević.

Odvojiti se od koncepta podjela

Provođenje presude Sejdić-Finci, te popis stanovništva koji je u toku, podstakli su raspravu o 'ostalim' kao 'četvrtoj kolektivnoj zajednici', ali i to - da li BiH treba tročlano Predsjedništvo. Željko Komšić, predsjednik Demokratske fronte i predsjedavajući Predsjedništva BiH, o međustranačkim razgovorima, intenziviranim uoči sastanka u Briselu 10. ovog mjeseca, kaže:

„Non-stop pričaju o tri člana Predsjedništva. Tri člana Predsjedništva, četiri grupe – to liči na onu dječju igru koja se igra na rođendane: tri stolice, a četvorica trče oko stolica. Uvijek nekom fali. Uvijek će se netko osjećati pogođenim. A što ne bismo kao sve normalne države imali jednog predsjednika koji se bira u Parlamentu i koji reprezentuje države, a ne etničku grupu?“

Cjelovita primjena Evropske konvencije o ljudskim pravima u Bosni i Hercegovini svakako podrazumijeva promjene Ustava i otklanjanje neravnopravnosti u njemu 'zapisane'. Ali, to neće biti dovoljno, kaže Srđan Dizdarević.

„Ono što je bitnije, to je da se u glavama počnu stvari mijenjati, da se političke elite odvoje od tog koncepta etničke podjele, od tog koncepta koji je diktirao njihova ponašanja devedesetih i u ratnim vremenima. Nažalost, vidimo da na djelu se ta ista politika i danas produžava, ali sredstvima koja nisu oružana, nego nekim mirnim, sofisticiranim načinima“, navodi on.

Bh. političari, i pored ozbiljnih prijetnji – prije svega o ugroženosti izbora 2014. godine - nisu proveli presudu Sejdić-Finci, donesenu još 2009. U iščekivanju bar minimalnog približavanja stavova, 10. oktobra na sastanku u Briselu, objavljivanje redovnog godišnjeg Izvještaja o napretku Evropske komisije odloženo je za nekoliko dana. Time se želi da Bosna i Hercegovina konačno dobije pozitivnu ocjenu.

„Ja sam vrlo jasno rekao političarima da je 16. oktobar datum kada se očekuje da Evropska komisija usvoji ovogodišnji Izvještaj o napretku za Bosnu i Hercegovinu. Iskreno se nadam da će rad na principima utvđenim na sastanku koji smo imali 1. oktobra omogućiti da ovaj Izvještaj za BiH bude pozitivan“, rekao je komesar za proširenje Štefan File.

Može li se dogoditi da se BiH 'progleda' kroz prste? Analitičar Reuf Bajrović kaže:

„To da će neko iz Evropske komisije pristati samo da bi dobio bilo kakav dogovor – koji će se onda, kao u Tanovićevom filmu predstaviti kao neki veliki napredak, a Bosna i Hercegovina će ostati, kao onaj vojnik, na mini?“