Haško suđenje zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS) Ratku Mladiću nastavilo se iskazom američkog povjesničara Roberta Donje (Donia). Za potrebe tužiteljstva on je predočio izvještaj o povezanosti političkih planova vođa Srpske demokratske stranke za etničko čišćenje s vojnim akcijama VRS-a pod zapovjedništvom generala Mladića.
Tijekom unakrsnog ispitivanja, obrana optuženog je pak pokušala prikazati – kako je vojska bosanskih Srba samo branila Bosnu i Hercegovinu, kao i prethodno Jugoslavenska narodna armija (JNA) Hrvatsku. Povjesničar se s tim nije složio, ocijenivši da je karakter vojnog djelovanja bio osvajački.
Želeći opravdati poteze svog klijenta u vrijeme rata, Mladićev branitelj Branko Lukić je iznio tezu – da je JNA operacijama u Hrvatskoj 1991.godine, radila isto što i VRS u Bosni i Hercegovini 1992.godine – samo branila građane srpske nacionalnosti.
„Je li to JNA otimala hrvatsku zemlju, hrvatska sela, zadržavala ih ili ih davala Srbima, ili se radilo o srpskim selima i srpskoj zemlji?“, ispitivao je branitelj.
Nakon što je Lukić ustvrdio - da je ratnim operacijama u Hrvatskoj JNA samo željela zaštititi Jugoslaviju i očuvati mir među sukobljenim narodima, povjesničar Donja ga je podsjetio na riječi njezinog generala Veljka Kadijevića. Kao zadnji ministar obrane Jugoslavije Kadijević je izrazio sukladan stav kao i što stoji u stručnom izvještaju za potrebe suđenja Mladiću. Da je JNA stavljena u ruke ratom raspoloženog srpskog nacionalizma.
„Tekst u kojem on objašnjava odnos između posvećenosti JNA Jugoslaviji i tranzicije koja se događa u smislu priklanjanja Srbima, lokalnim Srbima. I ja mislim da se tu vrlo dobro kaže – što se događalo s JNA u tom trenutku.“, citirao je svjedok Donja govoreći o tranziciji koja se dogodila u ljeto 1991.godine.
Donja se suprotstavio tezi obrane da su vojne akcije JNA, a kasnije VRS-a pokrenute sa ciljem obrane od ekstremizma Hrvata i Bišnjaka. Prema izvještaju njegove istrage na temelju vojno-političkih dokumenata spomenutih formacija, JNA je dijelila oružje samo srpskoj strani, prvo u Hrvatskoj, a potom u Bosni i Hercegovini, stvaravši pri tom – nove oružane snage.
„Vojska je dijelila oružje lokalnim odborima SDS-a i organiziranim srpskim entitetima. Bez obzira je li riječ o političkoj stranci ili o lokalnim paravojim snagama, nazovimo ih tako, odnosno vođama.“, pojasnio je povjesničar svoje nalaze istrage.
Iako je povjesničar Donja trebao dovršiti svoj iskaz u petak, on je odgođen za idući tjedan, nakon što je optuženom generalu Mladiću pozlilo u sudnici zbog preniskog krvnog tlaka.
Idući tjedan očekuju se i novi iskazi u vezi optužbi za genocid, protjerivanje, teror nad Sarajlijama te uzimanje međunarodnih promatrača za taoce.
Tijekom unakrsnog ispitivanja, obrana optuženog je pak pokušala prikazati – kako je vojska bosanskih Srba samo branila Bosnu i Hercegovinu, kao i prethodno Jugoslavenska narodna armija (JNA) Hrvatsku. Povjesničar se s tim nije složio, ocijenivši da je karakter vojnog djelovanja bio osvajački.
Želeći opravdati poteze svog klijenta u vrijeme rata, Mladićev branitelj Branko Lukić je iznio tezu – da je JNA operacijama u Hrvatskoj 1991.godine, radila isto što i VRS u Bosni i Hercegovini 1992.godine – samo branila građane srpske nacionalnosti.
„Je li to JNA otimala hrvatsku zemlju, hrvatska sela, zadržavala ih ili ih davala Srbima, ili se radilo o srpskim selima i srpskoj zemlji?“, ispitivao je branitelj.
Nakon što je Lukić ustvrdio - da je ratnim operacijama u Hrvatskoj JNA samo željela zaštititi Jugoslaviju i očuvati mir među sukobljenim narodima, povjesničar Donja ga je podsjetio na riječi njezinog generala Veljka Kadijevića. Kao zadnji ministar obrane Jugoslavije Kadijević je izrazio sukladan stav kao i što stoji u stručnom izvještaju za potrebe suđenja Mladiću. Da je JNA stavljena u ruke ratom raspoloženog srpskog nacionalizma.
„Tekst u kojem on objašnjava odnos između posvećenosti JNA Jugoslaviji i tranzicije koja se događa u smislu priklanjanja Srbima, lokalnim Srbima. I ja mislim da se tu vrlo dobro kaže – što se događalo s JNA u tom trenutku.“, citirao je svjedok Donja govoreći o tranziciji koja se dogodila u ljeto 1991.godine.
Donja se suprotstavio tezi obrane da su vojne akcije JNA, a kasnije VRS-a pokrenute sa ciljem obrane od ekstremizma Hrvata i Bišnjaka. Prema izvještaju njegove istrage na temelju vojno-političkih dokumenata spomenutih formacija, JNA je dijelila oružje samo srpskoj strani, prvo u Hrvatskoj, a potom u Bosni i Hercegovini, stvaravši pri tom – nove oružane snage.
„Vojska je dijelila oružje lokalnim odborima SDS-a i organiziranim srpskim entitetima. Bez obzira je li riječ o političkoj stranci ili o lokalnim paravojim snagama, nazovimo ih tako, odnosno vođama.“, pojasnio je povjesničar svoje nalaze istrage.
Iako je povjesničar Donja trebao dovršiti svoj iskaz u petak, on je odgođen za idući tjedan, nakon što je optuženom generalu Mladiću pozlilo u sudnici zbog preniskog krvnog tlaka.
Idući tjedan očekuju se i novi iskazi u vezi optužbi za genocid, protjerivanje, teror nad Sarajlijama te uzimanje međunarodnih promatrača za taoce.
