Najmlađa žrtva genocida u četvrtak je u Memorijalnom centru Potočari sahranjena pod imenom Fatima Muhić. Njena majka Hava je tek od našeg reportera saznala da je Organizacioni odbor odlučio da bezimenoj bebi dodijeli ime, sa čime se majka i složila:
„Dobila je mala ime danas.“
„Dobila? Baš mi je drago što si joj dao.“
Majka Hava, koja sada živi u Francuskoj, kroz suze se sjeća 11. jula 1995. godine: „Ja sam mrtvo rodila, oni su meni rekli da je mrtvo, ja nisam vidjela, nisu mi ni pokazali. Da sam je vidjela bar - da mi pokažu, pa neka je i mrtva, ali nisam. Odnijeli, rekli da sahrane.“
Hava Muhić
Malu Fatimu nikad nije vidio ni otac Hajrudin, koji je prije dvije godine ukopan u Memorijalnom centru Potočari. Zahid Hasanović, Havin brat, kaže da je porodica Muhić iz srebreničkog sela Trubari skoro zatrta:
„Teško mi je, daidža mi to. Njih četvorica iz kuće, i ona peta. Pet mezarova iz kuće, pa vidi kako je. Da ti ne pričam ništa, znaš kako ti je teško, normalno da je teško.“
Hurija Karić naglašava da je i familija Turković iz Gornjeg Vrsinja kod Vlasenice skoro iskorijenjena u genocidu:
„Turković Mujo, Turković Nusret, Turković Ramiz, Turković Selim, Turković Mirsad, Turković Ismet. A otac Turković Alija je bio u logoru. Jedno godinu je bio sigurno. Razmijenjen je, živio je četiri, pet godina poslije toga, umro je, ukopan je u Srebreniku.“
Elvir Merić iz sela Brezovice kod Srebrenice u četvrtak je ukopao oca, a u genocidu je izgubio i dva brata koji su imali 20 i 21 godinu, koliko danas ima i Elvir:
„Moj otac je pronađen prije četiri, pet godina. Nije bio kompletan. Čekali smo, nadali se da se to nađe. Nešto su našli, ali opet nije sve. I pristali smo sad da ga ukopamo. Ukopao sam i dva brata, jedan je imao 20, drugi 21 godinu. Ja u Lukavici živim. U mom selu nema nikoga, pa se ni ja ne mogu vratiti.“
Mujo Salihović iz Skelana kod Srebrenice kaže da bol majki i članova porodica žrtava, niko ne može nadoknaditi:
„Bol i žalost majki nastradalih, nevinih ljudi neprolazna je, niko ne može ni pomoći, niti ih može utješiti, ni bilo šta uraditi, ali zato možemo nastaviti ljudski, tolerantno zajednički suživot - jer praštanja je bilo i praštanja mora biti.“
U Memorijalnom centru, sa današnjih 409, sahranjeno je ukupno 6.066 žrtava srebreničkog genocida.
