Suđenje zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske Ratku Mladiću nastavilo se iskazom još jedne preživjele žrtve masovnih egzekucija u srpnju 1995.godine, kada je optuženi sa svojim snagama zauzeo Srebrenicu.
Svjedok je sudu, pod pseudonimom RM – 297 i zaštićenog lika, opisao kako se brojnim zarobljenim muškarcima i dječacima osobno obratio optuženi Mladić, obećavši im da će ići na razmjenu.
Umjesto toga zarobljenici su, nakon cjelodnevnog iživljavanja njihovih stražara, utrpani na kamione povezanih očiju i odvedeni na strijeljanje.
Zaštićeni svjedok je opisao kako je zarobljen s bratom tijekom bijega na kojeg se odlučio znajući kakva sudbina očekuje bošnjačke muškarce i dječake blizu vojne dobi, nakon što Srebrenicu zauzme Vojska Republike Srpske. Strah je bio opravdan jer je svjedok slučajno preživio egzekuciju, za razliku od svog brata.
„Jer bio je i Zvornik i Bijeljina i Vlasenica i Bratunac i Foča i Višegrad i Prijedor i Sanski Most, Ključ....tamo su sve ljudi imali prije nas slično (iskustvo), ali nije bio takav genocid kao u Srebrenici“, naveo je svjedok pojašnjavajući kako je u samo nekoliko dana pobijeno preko 8000 ljudi.
Prije nego ih je oko tisuću nagurano u dvoranu škole u Orahovcu, zarobljenicima se na jednoj livadi (u Sandićima) obratio general Mladić, dajući im nadu da im se ništa neće dogoditi.
„On nam je rekao da ćemo ići u hangare i da nećemo imati večeru nego samo vodu. Dobili smo vodu, ali ne dovoljno“, prisjetio se zaštićeni svjedok.
Umjesto u Bijeljinu gdje im je rečeno da idu na razmjenu, zarobljenici su istovarani na jednoj livadi u Orahovcu, gdje su ih satima pogubljivali u redovima. Praveći se da je mrtav RM – 297 se skrivao cijele noći prepoznavši po riječima Gojka Simića, jednog od egzekutora kojeg je poznavao godinama. Što je sve tada čuo ostalo je dijelom skriveno od javnosti zbog mjera zaštite identiteta, no ne i sve.
„Pa jedan je (zarobljenik) bio teško ranjen i čovjek je zatražio da ga dotuku. Čovjek i ne plače, kako ga je bolilo... Jedan od srpskih vojnika, mi smo normalno ležali potrbuške, kaže – polako, polako...“, citirao je riječi egzekutora.
Nakon što su vojnici VRS-a otišli svjedok je bježeći vidio, da je livada - cijela prekrivena tijelima opisavši ju pri tom kao „polje smrti“. Na temelju njegovog iskaza, mjesec dana nakon zločina, haški istražitelji pokrenuli su istragu na temelju koje su prikupljeni dokazi o organiziranom masovnom pogubljenju.
Zaštićeni svjedok RM-297, koji je već dao iskaz na nekoliko haških suđenja kao i neki drugi preživjeli sa stratišta kod Orahovca, dovršiti će svjedočenje u petak kada će ga nastaviti unakrsno ispitivati obrana generala Mladića.
Nakon toga, u nastavku suđenja, očekuju se iskazi insajdera iz Bratunačke brigade VRS-a, formacije čiji se pripadnici, prema navodima optužnice, smatraju učesnicima u genocidu.
Svjedok je sudu, pod pseudonimom RM – 297 i zaštićenog lika, opisao kako se brojnim zarobljenim muškarcima i dječacima osobno obratio optuženi Mladić, obećavši im da će ići na razmjenu.
Umjesto toga zarobljenici su, nakon cjelodnevnog iživljavanja njihovih stražara, utrpani na kamione povezanih očiju i odvedeni na strijeljanje.
Zaštićeni svjedok je opisao kako je zarobljen s bratom tijekom bijega na kojeg se odlučio znajući kakva sudbina očekuje bošnjačke muškarce i dječake blizu vojne dobi, nakon što Srebrenicu zauzme Vojska Republike Srpske. Strah je bio opravdan jer je svjedok slučajno preživio egzekuciju, za razliku od svog brata.
„Jer bio je i Zvornik i Bijeljina i Vlasenica i Bratunac i Foča i Višegrad i Prijedor i Sanski Most, Ključ....tamo su sve ljudi imali prije nas slično (iskustvo), ali nije bio takav genocid kao u Srebrenici“, naveo je svjedok pojašnjavajući kako je u samo nekoliko dana pobijeno preko 8000 ljudi.
Prije nego ih je oko tisuću nagurano u dvoranu škole u Orahovcu, zarobljenicima se na jednoj livadi (u Sandićima) obratio general Mladić, dajući im nadu da im se ništa neće dogoditi.
„On nam je rekao da ćemo ići u hangare i da nećemo imati večeru nego samo vodu. Dobili smo vodu, ali ne dovoljno“, prisjetio se zaštićeni svjedok.
Umjesto u Bijeljinu gdje im je rečeno da idu na razmjenu, zarobljenici su istovarani na jednoj livadi u Orahovcu, gdje su ih satima pogubljivali u redovima. Praveći se da je mrtav RM – 297 se skrivao cijele noći prepoznavši po riječima Gojka Simića, jednog od egzekutora kojeg je poznavao godinama. Što je sve tada čuo ostalo je dijelom skriveno od javnosti zbog mjera zaštite identiteta, no ne i sve.
„Pa jedan je (zarobljenik) bio teško ranjen i čovjek je zatražio da ga dotuku. Čovjek i ne plače, kako ga je bolilo... Jedan od srpskih vojnika, mi smo normalno ležali potrbuške, kaže – polako, polako...“, citirao je riječi egzekutora.
Nakon što su vojnici VRS-a otišli svjedok je bježeći vidio, da je livada - cijela prekrivena tijelima opisavši ju pri tom kao „polje smrti“. Na temelju njegovog iskaza, mjesec dana nakon zločina, haški istražitelji pokrenuli su istragu na temelju koje su prikupljeni dokazi o organiziranom masovnom pogubljenju.
Zaštićeni svjedok RM-297, koji je već dao iskaz na nekoliko haških suđenja kao i neki drugi preživjeli sa stratišta kod Orahovca, dovršiti će svjedočenje u petak kada će ga nastaviti unakrsno ispitivati obrana generala Mladića.
Nakon toga, u nastavku suđenja, očekuju se iskazi insajdera iz Bratunačke brigade VRS-a, formacije čiji se pripadnici, prema navodima optužnice, smatraju učesnicima u genocidu.