Tko je bio Boris Berezovski?

U samo nekoliko desetljeća, Boris Berezovski prošao je put od opskurnog sveučlištarca, preko gospodara intriga u Kremlju do samoproglašenog disidenta.

Prognani ruski oligarh Boris Berezovski – nekadašnji insajder u Kremlju koji je postao jedan od najžešćih kritičara predsjednika Vladimira Putina - umro je u subotu, 23. marta, u dobi od 67 godina.

Berezovski je pronađen mrtav u svom domu izvan Londona, objavila je njegova obitelj. Uzrok smrti nije poznat.

Jedna od ključnih političkih figura u Rusiji tokom devedesetih i osoba vrlo bliska predsjedniku Borisu Jeljcinu, Berezovski je bio i važan „inženjer“ Putinova uspona na vlast. No, ubrzo je pao u nemilost novoga lidera, pa je otišao u egzil u Veliku Britaniju krajem 2000.

Berezovski je bio vodeća figura Jeljcinovih "oligarha", grupe politički povezanih poduzetnika koji su silno profitirali u valu privatizacije koja je uslijedila nakon raspada Sovjetskog Saveza i koji su kontrolirali energetski, medijski i bankarski sektor.

Bio je i neformalni vođa tzv. "obitelji", grupe za koju se vjerovalo da vodi zemlju umjesto starog i već bolesnog Jelcina.

U progonstvu, postaje jedan od najjačih Putinovih suparnika, novčano pomazući opoziciju i praveći Kremlj smiješnim u pokušajima izručenja iz Londona. U kontroverznom intervjuu britanskom dnevniku "The Guardian" 2007., Berezovski je pozvao na nasilno svrgavanje Putina:

"Moramo upotrijebiti silu i promijeniti ovaj režim, jer, prije svega, ova vlast je protuustavna. Pozivam na ponovno uspostavljenje ustavnog sistema. Ja sam za Ustav, a Putin je protiv Ustava. Jasno je da je Putin stvorio autoritarni režim, i da nema šanse da se to promijeni na izborima. Jedini način je upotrebiti silu."

Kasnije je u intervjuu za Radio Slobodna Evropa pojasnio da je Putin trebao biti svrgnut u narodnoj pobuni, sličnoj Revoluciji ruža u Gruziji i Narandžastoj revoluciji u Ukrajini:

"Ono što se dogodilo u Ukrajini, što se dogodilo u Gruziji, tipični su primjeri, po mom shvaćanju, nasilnog preuzimanja vlasti, kada ulica, trg, vrše pritisak na vladara – kako bi došlo do promijene režima. "

Uspon u vrijeme Gorbačova

Berezovski je rođen 23. janura 1946., u Moskvi.

Studirao je šumarstvo i kasnije matematiku, te je proveo gotovo dva desetljeća na sveučilištu prije nego je iskoristio reforme Mihaila Gorbačova i kaos u post-sovjetskom razdoblju, kako bi se obogatio.

Godine 1989. je pokrenuo trgovinu automobilima, Logovaz, i počeo uvoziti Mercedese u Rusiju. Postao je glavni distributer automobila i ruskog auto giganta Avtovaz.

Tako stečeno bogatstvo i postojeće političke veze počeo je koristiti kako bi uspostavio kontrolu nad ključnim sektorima ruskog gospodarstva u namještenoj privatizaciji. Do sredine devedesetih, zagospodario je energetskim sektorom, medijima i avio industrijom.

Godine 1994. „osvojio“ je najpopularniju televizijsku stanicu, tadašnju Rusku javnu televiziju ( ORT), a na čelno mjesto je postavio popularanog voditelja Vladislava Listeva. Nekoliko mjeseci kasnije, u martu 1995, Listev je ubijen.

U vremenu od 1995., do 1997., kreditima za kupnju dionica, obarajući cijene dionica najboljih poduzeća u državnom vlasništvu, postaje njihovim dioničarom. Tako su on i Roman Abramovič stekli kontrolu nad Sibneftom, šestoj po veličini ruskoj naftnoj kompaniji.

Makinacijma tokom restruktuiranja Aeroflota, državnog avioprevoznika, na ključne pozicije postavlja svoje bliske suradnike.

U uski krug oko Jeljcina stiže kada je dogovorio objavljivanje njegovih memoara, te postao glavni izvor informacija za pisca memoara Valentina Jumasheva. Brzo se sprijateljuje i s Jeljcinovom ćerkom Tatjanom Diaćenko.

Berezovski i drugi oligarsi potom udružuje svoje „resurse“ i medije kako bi se osigurali da Jeljcin bude ponovno izabran 1996. Nakon Jeljcinove pobjede , u intervjuu britanskom "Financial Timesu" je priznao kako on i još šest drugih financijera Jelcinove kampanje kontroliraju otprilike pola ruske ekonomije i lavovski dio nacionalnih medija.

Nakratko, postaje tajnik Jeljcinova Vijeća za sigurnost i pomaže u kreiranju mirovnog sporazuma kojim je okončan prvi Čečenski rat.

Godine 1998, politički analitičar Sergej Markov opisuje Berezovskog kao
"suvremenog Raspučina, koji tajnovito manipulira predsjednikom i njegovim timom“.

Podrška Putinu

Tokom Jelcinovog drugog mandata, njegovo zdravlje se sve više pogoršava, pa Berezovski i društvo u Kremlju, počinju tražiti odgovarajućeg nasljednika, koji će im garantirati da će zadržati stečeno bogatstvo.

Nalaze Putina, koga Jelcin postavlja za premijera i imenuje svojim nasljednikom u augustu 1999. Pokreću snažnu medijsku kampanju koju predvodi ORT, i Putinova popularnost počnije brzo rasti. On pokreće drugi Čečenski rat krajem 1999, nakon niza sumnjivih bombaških napada u Moskvi koji nikada nisu objašnjeni, ali vlasti su za rušenje više stambenih zgrada u glavnom gradu krivile čečenske pobunjenike.

Nakon što je Jeljcin neočekivano podnio ostavku na Staru godinu 1999-te, šest mjeseci prije isteka mandata, Putin je postao vršitelj dužnosti predsjednika, a za predsjednika je izabran u martu 2000.

No, Putin nije bio poput Jelcina. Vrlo brzo se okreće protiv Berezovskog i drugih Jelcinovih oligarha.

Berezovski je pobjegao u Veliku Britaniju krajem 2000, a politički azil mu je odobren 2003. Ruske vlasti pokreću niz kaznenih prijava protiv Berezovskog i pokušavaju od Londona dobiti zeleno svijetlo za njegovo izručenje.

Berezovski je radio sve kako bi takve pokušaje Moskve izvrgnuo ruglu. Nakon jednog ekstradicijskog ročišta iz suda je izašao s Putinovm maskom na licu, a novinarima se obratio : " Zovite me Vladimir Putin"

Ubrzo postaje najviše rangirani anti-Putinov emigrant, među koje su se u Londonu ubrajali, glavni čečenski izaslanik Ahmed Zakajev i bivši tajni agent Aleksandar Litvinenko, za čiju je smrt trovanjem 2006., Berezovski okrivio Kremlj .

Godine 2007. upozorava da je Putinova Rusija opasnost za Zapad:

"Putinova Rusija je vrlo opasna za demokraciju, ne samo unutar Rusije, ali i izvan nje. To znači da je Rusija vrlo opasna za Zapad, a mislim će Zapad shvatiti da mu Rusija nije saveznik, ni partner . Govorim o Putinovj Rusiji – što Zapad to brže shvati, to će biti sposobniji da se obrani od takve Rusije“.

Finacijski slom

Tokom vremena, bogatstvo Berezovskog se počinje topiti. Godine 2012., je izgubio 5,1 milijardi dolara tešku tužbu protiv Abramoviča u sporu oko dionica u Sibnefta. Tužio je Abramoviča za ucjenu i kršenje ugovora.

Troškovi tužbe koštali su Berezovskog stotine milijuna dolara, ali i samog ugleda. U presudi je sutkinja, Elizabeth Gloster, ocijenila da je Berezovski, "neuvjerljiv i potpuno nepouzdan svjedok", te mu naložila da mora platiti i 53 milijuna dolara Abramoviču na ime sudskih troškova.

Da ima financijskih poteškoća postalo je jasno i nedavno kada je njegova bivša ljubavnica, Jelena Gorbunova, ustvrdila da joj Berezovski duguje osam miljuna dolara odštete za prodaju svog 40 milijuna dolara vrijednog doma u Surreyu, izvan Londona.

Prema novinskim izvještajima u mjesecima prije svoje smrti, Berezovski je zatvorio londonski ured i prodao imovinu , koja je uključivala palače, Rolls Royce iz 1927, i čuveni rad Andyja Warhola "Crveni Lenjin."

U otvorenom pismu objavljenom na svom Facebooku u februaru 2012, Berezovski je zatražio od Rusa oprost za svoje grijehe. Posebno se ispričao što je pomagao u dovođenju Putina na vlast, tog, kako je napisao “pohlepnog tiranina i uzurpatora koji je ubio slobodu i zaustavio razvoj Rusije."

No, glasnogovornik Kremlja, Dmitrij Peskov, kazao je za rusku državnu televiziju da je nedugo prije svoje smrti, Berezovski tražio od Putina oprost i molio za dozvolu da se vrati u Rusiju.

"Prije nekog vremena, možda prije par mjeseci, Berezovski je poslao Putinu pismo koje je osobno pisao i u kojem je napisao da shvaća da učinio brojne greške ", rekao je Peskov.