Gdje su i šta rade bivši haški osuđenici?

Nedavno je Haški tribunal, nakon dvije trećine izdržane kazne, oslobodio Mladena Naletilića Tutu. Tuta je nakon 13 godina zatvora stigao u Hrvatsku, gdje ga čeka novo suđenje u Zagrebu za nestanak i, najvjerojatnije, likvidaciju Roberta Nosića, pripadnika Vojne policije HVO-a. Puštanje Tute povod je da provjerimo gdje su i šta rade bivši haški osuđenici, te kako zajednica reaguje na njihov povratak i nastavak života.

Nekoliko dana nakon što je ratni zločinac Mladen Naletilić Tuta pušten na uvjetnu slobodu iz zatvora u Rimu, u Mostaru - tišina. Osim saopćenja za javnost udruženja logoraša, u kojm se osuđuje njegova sloboda nakon odslužene dvije trećine kazne, pred mikrofon se rijetko ko usudio stati.

Naletilić, ratni zapovjednik Kažnjeničke bojne HVO-a, osuđen je zbog etničkog čišćenja Bošnjaka na području Mostara i Jablanice na 20 godina zatvora. No, Tuta će uživati na slobodi samo do novih suđenja koji ga očekuju na sudu u Zagrebu. Bez obzira na to, voditeljica Centra za suočavanje s prošlošću Documenta Vesna Teršelić kaže:

„Smatram da je praksa o puštanju sporna i to pitanje stvarno treba postaviti svima onima koji su preživjeli ili zatočeništvo u Heliodromu, ili su preživjeli Doljane – kako je sad njima?“

Selma B. bila je zatočenica logora u Mostaru i jedan od svjedoka na suđenjima za ratne zločine u ovom gradu. Kaže kako je šutnja ne iznenađuje jer se i oni koji izdržavaju kaznu u zatvorima u BiH povremeno prošetaju gradom zahvaljujući odlukama Ministarstva pravde.

„Ovo su sve šokovi za šokom. Državni sud je izrekao presudu za zločin za logoru. Šta je uradio ministar Čolak? Prebacio zločinca u Mostar u zatvor poluotvorenog tipa. To su sve neki potezi koji se tamo rade, koji ljude dovode u poziciju da kažu: ’Pusti me, bogati, šuti.’. I Tuta i Štela, sve su to babine priče. I Prlić i peti i deseti. Samo se postavlja pitanje svrhe postojanja presuda", kaže bivša zatočenica.

Vinko Martinović Štela, Tutin i ratni i haški drug, danas je slobodan i živi penzionerskim životom u Mostaru. Pomogne se i novcem od autopraonice koja je u njegovom vlasništvu. Nakon odslužne dvije trećine kazne zbog učešća u strijeljanju sedmorice muslimana na obali Drine, pušten je i Mitar Vasiljević iz Višegrada. Nakon puštanja, u svom rodnom gradu dočekan je kao heroj:

„Pozdravljam sve svoje Srbe i Srpkinje! I ostale! Omladinu, posebno djecu koja nisu bila rođena za vrijeme mog odsustva. Normalno, sto posto nepravednog!“

Iako se ne zna Vasiljevićeva adresa, Višegrađani kažu da živi u susjednoj Srbiji i radi kod rodbine. Na višegradskim ulicama povremeno ga sretne Bilal Memišević. U poslednjem ratu izgubio je oba roditelja.

„Plašimo se činjenice da se isti ti ljudi vraćaju u svoja mjesta, na mjesto zločina, nimalo prevaspitani. Spektakularni dočeci širom Bosne i Hercegovine ratnih zločinaca šalju jasnu poruku ljudima koji su preživjeli zločin i koji su na neki način bili žrtve zločina. To kažnjavanje ustvari nema svoj krajnji efekat kojeg žrtva priželjkuje“, kaže Memišević.

Ratni zločinci na funkcijama

Spektakularan doček, ali na beogradskom aerodromu, imala je Biljana Plavšić, u Hagu osuđena za zločine protiv čovječnosti. U Banjaluku povremeno svrati, u svom stanu u Beogradu piše knjige o životu u zatvoru. U Beogradu je živio i osuđenik Milan Gvero, nekadašnji bliski saradnik optuženika Ratka Mladića. Nedavno je preminuo na VMA.

Za razliku od Srbije, u Bosni i Hercegovini nije neobično ni da se osuđenici za ratne zločine nakon izdržavanja kazne nađu na funkcijama. Tako je donedavno Simo Zarić obavljao funkciju zamjenika načelnika opštine Šamac. Zarić je, podsjetmo, osuđen na šest godina zatvora zbog progona nesrpskog stanovništva. Danas, u penziji, čeka mjesto predsjednika Saveza antifašista ovog grada:

„Imam danas isto ponekad osjećaj da sam ja čovjek nekog drugog reda. Meni jako, naravno, teško pada kad čujem određene komentare ’Simo je uradio ovo’. Ja znam do groba svoga da ću biti čovjek koji će nositi težinu te hipoteke koja mi je natovarena tom presudom Haškog tribunala.“

Iz Haga u Šamac došao je i Blagoje Simić, ratni šef Kriznog štaba opštine, osuđen na 15 godina zatvora.

Dražen Erdemović, osuđen za pokolj u Srebrenici, slobodu i malu kaznu dobio je u zamjenu za svjedočenje u drugim predmetima. S tim i tajnu adresu.

U Ahmićima živi Drago Josipović. Nakon devetogodišnje kazne, živi kao poljoprivrednik s vojnom penzijom.

U Zagrebu se skrasio još jedan osuđenik za zločine u Ahmićima – Tihomir Blaškić. I on živi kao vojni penzioner.

Zbog zločina u logoru Omarska Miroslav Kvočka, odležao je šest godina. Vratio se u Prijedor i prema vlastitom priznanju živi od uzgoja stoke i sezonskih poslova.

I Dušan Fuštar, osuđen u Hagu za zločine u logoru Keraterm, vratio se u Prijedor, gdje najviše vremena provodi u vikendici.

Iako imaju sva prava, položaj osuđenika za ratni zločin u društvu nakon kazne određuje postavka u okruženju i kao i percepcija koju osuđenici imaju o sebi.

„Kao što niko nema pravo čovjeka koji je odslužio kaznu stigmatizirati, proglašavati ’živim mrtvacem’ koji nema prava nizašta, isto tako je, po mom mišljenju, i bezobrazno i drsko od strane takvih osoba umišljati kao da se ništa nije desilo. Elementarni red, dostojanstvo, dignitet, ako i do čega držiš, morao bi ti kazati: ’Pazi, ovo sam uradio, neću praviti iritiranja’, naći neko sebi pristojno, povučeno mjesto pod suncem i ostatak svoga života proživjeti. Sve drugo je kontraproduktivno, jer nikada niko ne bi smio zaboraviti na poziciju žrtve. Žrtva je nepopravljiva živa rana“, kaže Jusuf Žiga, profesor sociologije na Univerzitetu u Sarajevu.

Društvo u Bosni i Hercegovini nema jedinstven stav o ratnim događajima. S jedne strane, zločinci se veličaju kao heroji i nakon povratka u društvo malo čine na pokušaju pomirenja. Ni male kazne ni prijevremena puštanja nisu pravda koju su žrtve, kažu, očekivale, što je još jedna u nizu frustracija koja suočavanje s prošlošću čini težom.

*******************
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).

Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.