Suđenje zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske Ratku Mladiću nastavilo se iskazom Nermina Karagića, koji je preživio masakr na stadionu u Ljubiji. Iako je trebao dati iskaz pod zaštitnim mjerama izobličenja glasa i lika, svjedok se odlučio na javni iskaz.
Ni 20 godina od spomenutog zločina u prijedorskoj općini, Karagiću se nije bilo lako prisjetiti proživljenog, a kako bi mu olakšali svjedočenje suci su dozvolili da s njim u sudnici bude bliska osoba - u koju ima povjerenje.
Svjedok Karagić je opisao u iskazu kako je kao sedamnaestogodišnjak uhvaćen zajedno s ocem kad su s grupom od stotinjak muškaraca, pokušali pobjeći polovicom 1992.godine iz prijedorske općine nakon što je nasilno preuzeta od srpskih snaga.
Zatočenici su nagurani u premalu prostoriju u Dom kulture u selu Miška glava, gdje su počela zlostavljanja i ubijanja. Karagić je sudu opisao zašto se bojao da će i on tragično završiti.
„Oni (stražari) su unaprijed i rekli što će biti sa njima (zatočenicima) i način na koji će skončati. Već sam čuo na vratima, čuo sam da će im vaditi oči jer su oni i njima...i u tom smislu“, naveo je svjedok.
Zatočenike su odvezli autobusima na nogometni stadion u Ljubiji, gdje su im stražari prijetili s dolaskom 6.krajiške brigade. Predvečer je počelo masovno ubijanje ljudi koji su svi prema opisu svjedoka bili civili, u običnoj odjeći.
Na licu Karagića i danas su vidljivi znaci brutalnog premlaćivanja, poput ožiljaka i razbijenog nosa. Prije nego mu je zadan smrtonosni udarac, vojnike koji su s kundacima umlaćivali zatočenike, zaustavio je jedan major.
„I nas su htjeli dovršiti i onda je taj major došao i upitao ih – hoćete li ih vi nositi? Tako da su onda nas prestali ubijati i nama je naređeno da unesemo mrtva tijela u autobus“, prisjetio se razloga što nije premlaćen do smrti.
Nakon toga prevezeni su u rudnik Ljubija gdje su pošteđeni zatočenici istovarivali mrtva tijela da bi nakon toga i sami bili ubijeni. Vidjevši što mu se sprema, svjedok se odlučio na očajnički bijeg u kojem je uspio.
Nakon rata Karagić je pomogao u otkrivanju masovne grobnica u koju je bačen i njegov otac, a od pretrpljenog užasa – posljedice osjeća i danas.
"Teško bih se snalazio u životu....otišao mi je brak. Noćne more i tako te stvari...to me prati svih ovih godina“, izjavio je svjedok teško uzdišući.
Unakrsno ispitivanje o detaljima pogubljenja i bijega
Mladićev branitelj Branko Lukić branio je kao odvjetnik i Milomira Stakića, predsjednika samoproglašene Skupštine srpskog naroda općine Prijedor, osuđenog na 40 godina zatvora zbog zločina nad nesrpskim stanovništvom.
Stakić je tada Lukiću zabranio unakrsno ispitivanje svjedoka Karagića, zbog svjedokovog psihičkog stanja i patnji koje je preživio.
Optuženi Mladić takvo što još nije napravio, a i ovom prilikom se aktivno uključivao u ispitivanje žrtve zločina. Dajući pri tom sugestije svojem odvjetniku van procedure, zaradio je i opomenu predsjedavajućeg suca Alphonsa Oriea.
Uz to i sam branitelj Lukić dobio je upozorenje na relevantnost ispitivanja kojima je pokušao narušiti vjerodostojnost svjedoka navodeći da je prije rata Karagić odbio regrutacijski poziv Jugoslavenske narodne armije, a da se nakon bijega od pokolja - priključio Armiji Bosne i Hercegovine.
Kako bi poljuljao iskaz svjedoka o masakru na nogometnom stadionu, Lukić je preživjelog svjedoka ispitivao o detaljima, poput primjerice u koliko su redova zatočenici postrojeni.
Nakon Karagića tužiteljstvo će idući tjedan izvesti 78. svjedoka optužbe protiv generala Mladića za genocid i ostale zločine u Bosni i Hercegovini.
Ni 20 godina od spomenutog zločina u prijedorskoj općini, Karagiću se nije bilo lako prisjetiti proživljenog, a kako bi mu olakšali svjedočenje suci su dozvolili da s njim u sudnici bude bliska osoba - u koju ima povjerenje.
Svjedok Karagić je opisao u iskazu kako je kao sedamnaestogodišnjak uhvaćen zajedno s ocem kad su s grupom od stotinjak muškaraca, pokušali pobjeći polovicom 1992.godine iz prijedorske općine nakon što je nasilno preuzeta od srpskih snaga.
Zatočenici su nagurani u premalu prostoriju u Dom kulture u selu Miška glava, gdje su počela zlostavljanja i ubijanja. Karagić je sudu opisao zašto se bojao da će i on tragično završiti.
„Oni (stražari) su unaprijed i rekli što će biti sa njima (zatočenicima) i način na koji će skončati. Već sam čuo na vratima, čuo sam da će im vaditi oči jer su oni i njima...i u tom smislu“, naveo je svjedok.
Zatočenike su odvezli autobusima na nogometni stadion u Ljubiji, gdje su im stražari prijetili s dolaskom 6.krajiške brigade. Predvečer je počelo masovno ubijanje ljudi koji su svi prema opisu svjedoka bili civili, u običnoj odjeći.
Na licu Karagića i danas su vidljivi znaci brutalnog premlaćivanja, poput ožiljaka i razbijenog nosa. Prije nego mu je zadan smrtonosni udarac, vojnike koji su s kundacima umlaćivali zatočenike, zaustavio je jedan major.
„I nas su htjeli dovršiti i onda je taj major došao i upitao ih – hoćete li ih vi nositi? Tako da su onda nas prestali ubijati i nama je naređeno da unesemo mrtva tijela u autobus“, prisjetio se razloga što nije premlaćen do smrti.
Nakon toga prevezeni su u rudnik Ljubija gdje su pošteđeni zatočenici istovarivali mrtva tijela da bi nakon toga i sami bili ubijeni. Vidjevši što mu se sprema, svjedok se odlučio na očajnički bijeg u kojem je uspio.
Nakon rata Karagić je pomogao u otkrivanju masovne grobnica u koju je bačen i njegov otac, a od pretrpljenog užasa – posljedice osjeća i danas.
"Teško bih se snalazio u životu....otišao mi je brak. Noćne more i tako te stvari...to me prati svih ovih godina“, izjavio je svjedok teško uzdišući.
Unakrsno ispitivanje o detaljima pogubljenja i bijega
Mladićev branitelj Branko Lukić branio je kao odvjetnik i Milomira Stakića, predsjednika samoproglašene Skupštine srpskog naroda općine Prijedor, osuđenog na 40 godina zatvora zbog zločina nad nesrpskim stanovništvom.
Stakić je tada Lukiću zabranio unakrsno ispitivanje svjedoka Karagića, zbog svjedokovog psihičkog stanja i patnji koje je preživio.
Optuženi Mladić takvo što još nije napravio, a i ovom prilikom se aktivno uključivao u ispitivanje žrtve zločina. Dajući pri tom sugestije svojem odvjetniku van procedure, zaradio je i opomenu predsjedavajućeg suca Alphonsa Oriea.
Uz to i sam branitelj Lukić dobio je upozorenje na relevantnost ispitivanja kojima je pokušao narušiti vjerodostojnost svjedoka navodeći da je prije rata Karagić odbio regrutacijski poziv Jugoslavenske narodne armije, a da se nakon bijega od pokolja - priključio Armiji Bosne i Hercegovine.
Kako bi poljuljao iskaz svjedoka o masakru na nogometnom stadionu, Lukić je preživjelog svjedoka ispitivao o detaljima, poput primjerice u koliko su redova zatočenici postrojeni.
Nakon Karagića tužiteljstvo će idući tjedan izvesti 78. svjedoka optužbe protiv generala Mladića za genocid i ostale zločine u Bosni i Hercegovini.
