Na suđenju zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske Ratku Mladiću iskaz je dovršila Munira Selmanović, svjedokinja preuzimanja vlasti u općini Sokolac od strane srpskih snaga i egzekuciji 45 muškaraca i dječaka iz Novoseoca, među kojima su bili njezin suprug i sin od 18 godina.
Prema riječima svjedokinje - mještani su prethodno predali sve naoružanje prema zahtjevu VRS-a, ali su muškarci i dječaci bošnjačke nacionalnosti zarobljeni i odvedeni, dok su žene, preostala djeca i starci - utrpani na autobuse i protjerani od strane srpskih snaga, predveđenih Momčilom Pajićom.
„Molila sam, nije mi uspjelo“, izjavila je svjedokinja Selmanović opisujući kako je pokušavala spasiti tek punoljetnog sina, nakon što je zapovjednik srpskih snaga Pajić, naredio izdvajanje muškarca i dječaka u Novoseocu.
„Kad su naredili da autobus dođe po nas, ja sam prišla svom djetetu da ...da dijete uzmem. Oni su govorili – ne gospođo, Vi idete za Sarajevo, a Vaš muž, dijete i ostali ostaju na radnoj akciji“, navela je svjedokinja.
S vidljivim bolom Selmanović se prisjetila kako je tog 22. rujna 1992. godine zadnji put vidjela svoje najmilije. Posmrtne ostatke sina prepoznala je po odjeći 10 godina kasnije, prilikom eshumacije masovnih grobnica u Ivan Polju, u koju su srpske vlasti sakrile žrtve i preko toga navezle otpad od srušene džamije.
Kosti supruga pronađene su tek prošle godine u drugoj grobnici, 2 desetljeća od pogubljenja, jer su žrtve premještali oni – koji su željeli što bolje sakriti zločin.
Britanski general o Mladićevom granatiranju Sarajeva
Nakon iskaza vezanog uz genocid na početku rata u bosanskohercegovačkim općinama gdje su srpske snage preuzele vlasti, suđenje se nastavilo svjedočenjem o teroru nad Sarajlijama.
Britanski general Michael Rose koji je u Sarajevu 1994.i 1995.godine zapovjedao UNPROFOR-om - opisao je sudu kako je general Mladić imao kontrolu nad granatiranjem grada.
Prema riječima Rosea, optuženi je terorom želio napraviti pritisak na sarajevske vlasti i natjerati ih na podjelu grada, među ostalim i blokiranjem humanitarnih konvoja – što je dodatno pogoršavalo uvjete za građane u okruženju.
Rose je naveo kako je postojala i apsolutna kontrola nad svakim snajperistom, jer su oni djelovali po gradu na temelju ovlaštenja.
Svjedok se tijekom boravka u Sarajevu više puta sastajao s Mladićem, kao i njegovim političkim šefom Radovanom Karadžićem na čijem je suđenju također dao iskaz.
Tijekom unakrsnog ispitivanja britanskog generala Mladićeva je obrana pokušala prikazati kako je za stradavanja sarajevskih civila odgovorna vlast bošnjačkog predsjednika Alije Izetbegovića, kojoj je odgovarala pozicija žrtve u očima međunarodne zajednice.
Kada je obrana pokušala prikazati da je bošnjačka strana odbijala zaustavljanje rata, Rose je pojasnio kako su bosanski Srbi željeli mir tek od 1994.godine kada su postigli vrhunac osvojenog područja u BiH.
Rose je potvrdio kako su i srpska i bošnjačka strana izigravale UNPROFOR u vezi uklanjanja teškog naoružanja iz Sarajeva i okolice te kako je zbog toga prijetio sankcijama i jednima i drugima.
Iako je naveo kako je bošnjačka strana također pucala iz grada, Rose je naglasio kako je VRS nakon toga neproporcionalno odgovarala, ostavljajući iza napada veliki broj žrtava.
„Vidjeli smo da u ratu recimo u Afganistanu, britanski avion gađa jednog borca s kalašnjikovom s bombom od 500 kilograma. Što je tu proporcionalno? Tko određuje što je proporcionalno?“, ispitivao je nakon toga branitelj Branko Lukić, zaradivši prigovor suca Alphonsa Oriea – da se vrati na temu rata u Bosni i Hercegovini koja zanima sud.
Unakrsno ispitivanje Rosea, za što je obrana tražila čak 7 sati, nastaviti će se u četvrtak.
Prema riječima svjedokinje - mještani su prethodno predali sve naoružanje prema zahtjevu VRS-a, ali su muškarci i dječaci bošnjačke nacionalnosti zarobljeni i odvedeni, dok su žene, preostala djeca i starci - utrpani na autobuse i protjerani od strane srpskih snaga, predveđenih Momčilom Pajićom.
„Molila sam, nije mi uspjelo“, izjavila je svjedokinja Selmanović opisujući kako je pokušavala spasiti tek punoljetnog sina, nakon što je zapovjednik srpskih snaga Pajić, naredio izdvajanje muškarca i dječaka u Novoseocu.
„Kad su naredili da autobus dođe po nas, ja sam prišla svom djetetu da ...da dijete uzmem. Oni su govorili – ne gospođo, Vi idete za Sarajevo, a Vaš muž, dijete i ostali ostaju na radnoj akciji“, navela je svjedokinja.
S vidljivim bolom Selmanović se prisjetila kako je tog 22. rujna 1992. godine zadnji put vidjela svoje najmilije. Posmrtne ostatke sina prepoznala je po odjeći 10 godina kasnije, prilikom eshumacije masovnih grobnica u Ivan Polju, u koju su srpske vlasti sakrile žrtve i preko toga navezle otpad od srušene džamije.
Kosti supruga pronađene su tek prošle godine u drugoj grobnici, 2 desetljeća od pogubljenja, jer su žrtve premještali oni – koji su željeli što bolje sakriti zločin.
Britanski general o Mladićevom granatiranju Sarajeva
Nakon iskaza vezanog uz genocid na početku rata u bosanskohercegovačkim općinama gdje su srpske snage preuzele vlasti, suđenje se nastavilo svjedočenjem o teroru nad Sarajlijama.
Britanski general Michael Rose koji je u Sarajevu 1994.i 1995.godine zapovjedao UNPROFOR-om - opisao je sudu kako je general Mladić imao kontrolu nad granatiranjem grada.
Prema riječima Rosea, optuženi je terorom želio napraviti pritisak na sarajevske vlasti i natjerati ih na podjelu grada, među ostalim i blokiranjem humanitarnih konvoja – što je dodatno pogoršavalo uvjete za građane u okruženju.
Rose je naveo kako je postojala i apsolutna kontrola nad svakim snajperistom, jer su oni djelovali po gradu na temelju ovlaštenja.
Svjedok se tijekom boravka u Sarajevu više puta sastajao s Mladićem, kao i njegovim političkim šefom Radovanom Karadžićem na čijem je suđenju također dao iskaz.
Tijekom unakrsnog ispitivanja britanskog generala Mladićeva je obrana pokušala prikazati kako je za stradavanja sarajevskih civila odgovorna vlast bošnjačkog predsjednika Alije Izetbegovića, kojoj je odgovarala pozicija žrtve u očima međunarodne zajednice.
Kada je obrana pokušala prikazati da je bošnjačka strana odbijala zaustavljanje rata, Rose je pojasnio kako su bosanski Srbi željeli mir tek od 1994.godine kada su postigli vrhunac osvojenog područja u BiH.
Rose je potvrdio kako su i srpska i bošnjačka strana izigravale UNPROFOR u vezi uklanjanja teškog naoružanja iz Sarajeva i okolice te kako je zbog toga prijetio sankcijama i jednima i drugima.
Iako je naveo kako je bošnjačka strana također pucala iz grada, Rose je naglasio kako je VRS nakon toga neproporcionalno odgovarala, ostavljajući iza napada veliki broj žrtava.
„Vidjeli smo da u ratu recimo u Afganistanu, britanski avion gađa jednog borca s kalašnjikovom s bombom od 500 kilograma. Što je tu proporcionalno? Tko određuje što je proporcionalno?“, ispitivao je nakon toga branitelj Branko Lukić, zaradivši prigovor suca Alphonsa Oriea – da se vrati na temu rata u Bosni i Hercegovini koja zanima sud.
Unakrsno ispitivanje Rosea, za što je obrana tražila čak 7 sati, nastaviti će se u četvrtak.