Na suđenju zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske Ratku Mladiću dovršen je iskaz Ibre Osmanovića koji je opisao zlostavljanje, ubijanje i protjerivanje građana nesrpske nacionalnosti s područja Vlasenice, jedne od općina u kojima su zločini prema optužnici dosegnuli razmjere genocida 1992.godine.
Svjedok o genocidu u Vlasenici Ibro Osmanović opisao je kako je izgubio više od trideset članova obitelji tijekom rata nakon što je potkraj travnja 1992. godine općinu zauzela Jugoslavenska narodna armija (JNA).
To se događalo upravo u vrijeme dolaska optuženog Mladića na čelo JNA u Sarajevo, neposredno prije nego su njezine jedinice u Bosni i Hercegovini preimenovane u Vojsku Republike Srpske (VRS).
Osmanović je ubrzo uhićen zajedno s mnogim članovima obitelji i sproveden u logore Sušica i Batković koji su prema tužiteljstvu bili pod zapovjedništvom VRS-a. Nakon rata ostatke mlađeg brata Osmanović je pronašao na više različitih lokacija, dok za tijelom drugog brata još uvijek traga. Ostatke mlađe sestre, sahranio je tek u travnju ove godine.
„Prebirati kosti od onoga koji je tvoj... od iste majke... to je vrlo teško. Imala je 16 godina i zapaljena je. Od nje je ostalo samo 4 kosti. Samo 4 kosti. To je nešto o čemu je vrlo teško govoriti“, ispričao je kroz plač tijekom glavnog iskaza Osmanović.
Obrana je kod unakrsnog ispitivanja Osmanovića, kao i kod nekih prethodnih svjedoka, dosta vremena potrošila na pitanja o kontekstu događaja prije sukoba, na što su suci ponovno upozorili, naglasivši da to nije relevantno za osporavanje iskaza o specifičnim zločinima koje je svjedok opisao.
„Čini se da ne osporavate što se tamo događalo. I Vijeću još nije sasvim jasno hoće li to objasniti postupke u logoru, hoćete li opravdati njihove postupke? To vijeću nije jasno. Mi smo primijetili da je ispitivanje bilo sve o kontekstu, a ne o direktnim događajima“, naglasio je predsjedavajući sudac Alphonse Orie.
Nakon što je obrana pokušala naći nepravilnosti u svjedokovim iskazima, tijekom dodatnog ispitivanja od strane optužbe, Osmanović je opisao kako je Ejup Smajić prebijen do smrti u logoru Batković, kao i neki drugi zatočenici u Sušici koje je prethodno spomenuo, poput Azila Zildžića i Durme Handžića.
Naime obrana je pak pokušala prikazati kako je spomenuti Smajić živ jer je dao izjavu o prebijanju i ubijanju u Batkoviću pa će suci naknadno utvrđivati – radi li se o istoj osobi.
Na tužiočevoj listi svjedoka za idući tjedan su bivši zapovjednik logističke baze JNA i Vojske Republike Srpske u Banja Luci Osman Selak, zaštićeni svjedok RM-145 te Sulejman Crnčalo, koji je pod pritiskom srpskih vlasti otišao sa Pala u posljednjem konvoju građana nesrpske nacionalnosti početkom srpnja 1992. godine.
Svjedok o genocidu u Vlasenici Ibro Osmanović opisao je kako je izgubio više od trideset članova obitelji tijekom rata nakon što je potkraj travnja 1992. godine općinu zauzela Jugoslavenska narodna armija (JNA).
To se događalo upravo u vrijeme dolaska optuženog Mladića na čelo JNA u Sarajevo, neposredno prije nego su njezine jedinice u Bosni i Hercegovini preimenovane u Vojsku Republike Srpske (VRS).
Osmanović je ubrzo uhićen zajedno s mnogim članovima obitelji i sproveden u logore Sušica i Batković koji su prema tužiteljstvu bili pod zapovjedništvom VRS-a. Nakon rata ostatke mlađeg brata Osmanović je pronašao na više različitih lokacija, dok za tijelom drugog brata još uvijek traga. Ostatke mlađe sestre, sahranio je tek u travnju ove godine.
„Prebirati kosti od onoga koji je tvoj... od iste majke... to je vrlo teško. Imala je 16 godina i zapaljena je. Od nje je ostalo samo 4 kosti. Samo 4 kosti. To je nešto o čemu je vrlo teško govoriti“, ispričao je kroz plač tijekom glavnog iskaza Osmanović.
Obrana je kod unakrsnog ispitivanja Osmanovića, kao i kod nekih prethodnih svjedoka, dosta vremena potrošila na pitanja o kontekstu događaja prije sukoba, na što su suci ponovno upozorili, naglasivši da to nije relevantno za osporavanje iskaza o specifičnim zločinima koje je svjedok opisao.
„Čini se da ne osporavate što se tamo događalo. I Vijeću još nije sasvim jasno hoće li to objasniti postupke u logoru, hoćete li opravdati njihove postupke? To vijeću nije jasno. Mi smo primijetili da je ispitivanje bilo sve o kontekstu, a ne o direktnim događajima“, naglasio je predsjedavajući sudac Alphonse Orie.
Nakon što je obrana pokušala naći nepravilnosti u svjedokovim iskazima, tijekom dodatnog ispitivanja od strane optužbe, Osmanović je opisao kako je Ejup Smajić prebijen do smrti u logoru Batković, kao i neki drugi zatočenici u Sušici koje je prethodno spomenuo, poput Azila Zildžića i Durme Handžića.
Naime obrana je pak pokušala prikazati kako je spomenuti Smajić živ jer je dao izjavu o prebijanju i ubijanju u Batkoviću pa će suci naknadno utvrđivati – radi li se o istoj osobi.
Na tužiočevoj listi svjedoka za idući tjedan su bivši zapovjednik logističke baze JNA i Vojske Republike Srpske u Banja Luci Osman Selak, zaštićeni svjedok RM-145 te Sulejman Crnčalo, koji je pod pritiskom srpskih vlasti otišao sa Pala u posljednjem konvoju građana nesrpske nacionalnosti početkom srpnja 1992. godine.
