Suđenje bišem zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske Ratku Mladiću nastavljeno je svjedočenjem zaštićenog svjedoka pod pseudonimom RM 255 koji je preživio masovnu egzekuciju Bošnjaka izdvojenih u bazi UN-a u Potočarima u srpnju 1995.godine. Njegovi sinovi koji su iz straha krenuli s bošnjačkom vojskom prema Tuzli nisu preživjeli.
U šestom po redu svjedočenju zaštićeni svjedok je potvrdio svoj iskaz o teškim uvjetima života u Srebrenici, pogotovo zbog nedostatka hrane, prije nego su snage Vojske Republike Srpske ušle u tu zaštićenu zonu.
Njegova dva sina su otišla s bošnjačkom vojskom zbog straha, iako nisu sudjelovali u borbama nego samo pokušavali preživjeti tešku situaciju.
„Ja garantiram svojim životom da su otišli preko šume samo da sklone živu glavu. A garantiram isto da ni jedan nije imao pušku. Otišli su kao civili“, izjavio je svjedok RM 255.
U noći 12. srpnja zaštićeni svjedok je čuo vrištanje ljudi koje su srpski vojnici odvodili iz baze u Potočarima gdje se sklonilo na tisuće ljudi. idući dan je odvojen od svoje obitelji i odveden u Bratunac s drugim muškarcima gdje se u jednoj zgradi nastavilo zlostavljanje i ubijanje ljudi.
Nakon par dana zarobljenicima je lagano da će ih se prevesti u Tuzlu, a umjesto toga su ih odvezli u mjesto Pilica gdje se zlostavljanje i ubijanje nastavilo u Domu kulture cijelu noć.
Mladić osobno donio platno za vezivanje ruku?
Idući dan, 16. srpnja prije nego su zatočenike ukrcali u autobuse, general Mladić je prema svjedokovim riječima, osobno došao i donio platno od kojeg su se napravile trake za vezanje ruku.
„I koliko sam vidio osobno – to je bio Mladić samo je bio gologlav. Nije imao kapu kao u Potočarima. Dao je platno dvojici naših momaka i rekao – potrgajte i vežite ruke, sami sebi. A on je otišao odmah“, prisjetio se svjedok svojeg drugog susreta s optuženim tijekom srebreničkih događanja.
Na livadi, oko 2 i pol kilometra od Doma kulture u Pilici zarobljenike su vojnici bosanskih Srba sistematski strijeljali u grupama oko 25 ljudi. Svjedok je čudom preživio otvaranje paljbe iz mitraljeza, odvezao ruke i kasnije pobjegao s tog područja.
Dražen Erdemović (pripadnik Diverzantskog voda VRS-a), jedan od egzekutora na farmi Branjevo gdje su se pogubljenja dogodila, ispričao je kako je oko 500 zarobljenika iz Kulturnog doma Pilica ubijeno od strane vojnika VRS-a iz Bratunca. Ukupan broj ubijenih na farmi je pak puno veći budući da je Erdemović prethodno ubio s pripadnicima Diverzantskog odreda između 1000 i 1200 ljudi.
Zaštićeni svjedok je nakon bijega, lutajući naišao na vojnike VRS-a koji su ga odveli u zatvor u Bijeljini od kuda je pušten potkraj 1995.godine. Tada je saznao da njegova dva sina nikad nisu stigla iz Srebrenice do Tuzle. Njihovi ostaci su pronađeni u masovnim grobnicama.
„Ali što su grobnicu našli. Njihove kosti su drobili i iznosili. Tako da nije bilo svih kostiju, ali onih kojih je bilo njih sam ukopao...sahranio“, ispričao je preživjeli starac drhavog glasa od tuge zbog gubitka 27 članova bliže obitelji u ratu.
Obrana je prilikom unakrsnog ispitivanja koristila knjigu preživjelog očevica događaja o kojima je svjedok pričao, kako bi nekim razlikama u opisanim detaljima pokušala dovesti u pitanje njegov iskaz. Budući da je tužitelj Peter McCloskey rekao kako se neće oslanjati na tvrdnju svjedoka da je vidio generala Mladića neposredno prije nego su ih autobusi odvezli na strijeljanje, obrana se nije bavila osporavanjem tog navoda.
Suđenje generalu Mladiću optuženom za genocid, teror nad Sarajlijama i uzimanje međunarodnih promatrača za taoce, nastaviti će se u petak iskazom novog svjedoka, pripadnika Nizozemskog bataljona UN-a Eelca Kostera.
U šestom po redu svjedočenju zaštićeni svjedok je potvrdio svoj iskaz o teškim uvjetima života u Srebrenici, pogotovo zbog nedostatka hrane, prije nego su snage Vojske Republike Srpske ušle u tu zaštićenu zonu.
Njegova dva sina su otišla s bošnjačkom vojskom zbog straha, iako nisu sudjelovali u borbama nego samo pokušavali preživjeti tešku situaciju.
„Ja garantiram svojim životom da su otišli preko šume samo da sklone živu glavu. A garantiram isto da ni jedan nije imao pušku. Otišli su kao civili“, izjavio je svjedok RM 255.
U noći 12. srpnja zaštićeni svjedok je čuo vrištanje ljudi koje su srpski vojnici odvodili iz baze u Potočarima gdje se sklonilo na tisuće ljudi. idući dan je odvojen od svoje obitelji i odveden u Bratunac s drugim muškarcima gdje se u jednoj zgradi nastavilo zlostavljanje i ubijanje ljudi.
Nakon par dana zarobljenicima je lagano da će ih se prevesti u Tuzlu, a umjesto toga su ih odvezli u mjesto Pilica gdje se zlostavljanje i ubijanje nastavilo u Domu kulture cijelu noć.
Mladić osobno donio platno za vezivanje ruku?
Idući dan, 16. srpnja prije nego su zatočenike ukrcali u autobuse, general Mladić je prema svjedokovim riječima, osobno došao i donio platno od kojeg su se napravile trake za vezanje ruku.
„I koliko sam vidio osobno – to je bio Mladić samo je bio gologlav. Nije imao kapu kao u Potočarima. Dao je platno dvojici naših momaka i rekao – potrgajte i vežite ruke, sami sebi. A on je otišao odmah“, prisjetio se svjedok svojeg drugog susreta s optuženim tijekom srebreničkih događanja.
Na livadi, oko 2 i pol kilometra od Doma kulture u Pilici zarobljenike su vojnici bosanskih Srba sistematski strijeljali u grupama oko 25 ljudi. Svjedok je čudom preživio otvaranje paljbe iz mitraljeza, odvezao ruke i kasnije pobjegao s tog područja.
Dražen Erdemović (pripadnik Diverzantskog voda VRS-a), jedan od egzekutora na farmi Branjevo gdje su se pogubljenja dogodila, ispričao je kako je oko 500 zarobljenika iz Kulturnog doma Pilica ubijeno od strane vojnika VRS-a iz Bratunca. Ukupan broj ubijenih na farmi je pak puno veći budući da je Erdemović prethodno ubio s pripadnicima Diverzantskog odreda između 1000 i 1200 ljudi.
Zaštićeni svjedok je nakon bijega, lutajući naišao na vojnike VRS-a koji su ga odveli u zatvor u Bijeljini od kuda je pušten potkraj 1995.godine. Tada je saznao da njegova dva sina nikad nisu stigla iz Srebrenice do Tuzle. Njihovi ostaci su pronađeni u masovnim grobnicama.
„Ali što su grobnicu našli. Njihove kosti su drobili i iznosili. Tako da nije bilo svih kostiju, ali onih kojih je bilo njih sam ukopao...sahranio“, ispričao je preživjeli starac drhavog glasa od tuge zbog gubitka 27 članova bliže obitelji u ratu.
Obrana je prilikom unakrsnog ispitivanja koristila knjigu preživjelog očevica događaja o kojima je svjedok pričao, kako bi nekim razlikama u opisanim detaljima pokušala dovesti u pitanje njegov iskaz. Budući da je tužitelj Peter McCloskey rekao kako se neće oslanjati na tvrdnju svjedoka da je vidio generala Mladića neposredno prije nego su ih autobusi odvezli na strijeljanje, obrana se nije bavila osporavanjem tog navoda.
Suđenje generalu Mladiću optuženom za genocid, teror nad Sarajlijama i uzimanje međunarodnih promatrača za taoce, nastaviti će se u petak iskazom novog svjedoka, pripadnika Nizozemskog bataljona UN-a Eelca Kostera.
