Teška socijalno-ekonomska situacija, te sve neizvjesnija budućnost u poslijeratnoj BiH, iz života običnih građana gotovo je izbrisala smisao za humor i osmijeh s lica. Humorističke serije sve su rjeđe jer nisu komercijalne. Sve je manje za kulturu, pa tako i za satirične novine, a iz bosanskohercegovačkih medija gotovo je protjerana i karikatura.
Gotovo da ne postoji dio teritorije bivše Jugoslavije u kojem se nisu čuli vicevi o Muji i Sulji, što je ostalo trajna karakteristika prostora BiH. Dva drugara, kojima smo se rado smijali, preživjela su rat i živa su i danas, ali im se sve manje smijemo. I ne samo njima.
U BiH više ne izlazi ni jedan satirični list, sa stranica dnevnih i sedmičnih listova nestala je karikatura kao oblik političkog komentara, a humorističke serije domaće proizvodnje zamijenile su turske sapunice.
Dugogodišnji bosanskohercegovački karikaturista, Đoko Ninković, kaže da domaći mediji nemaju interesovanja za karikature, pa ih objavljuje u inostranstvu. Kaže da je nakon 10 godina izlaženja ugasio list Vicoteku, ali da ne odustaje od crtanja:
„Radi sebe samoga i održavanja svoga duha radim karikaturu svaki dan i to ne samo svaki dan, nego dnevno po 10 karikatura. Ljudi, ne samo obični, nego i oni koji uređuju novine i portale, teško prihvataju karikaturu kao oblik novinarstva. Moja saradnja je okrenuta prema Sjevernoj i Južnoj Americi. Tamo objavljujem karikature na njihovim portalima. Ovdje su ljudi izgubili svaki smisao za humor. Teško ljudi više mogu i da se nasmiju jer su ih ovi svi upropastili do te mjere, da ljudi teško mogu i da žive“, navodi Ninković.
Nisu samo Mujo i Suljo proslavili prostor BiH. Živa je u sjećanju i predstava klase studenata Bore Stjepanovića na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, poznata kao Audicija, koja je izazivala salve smijeha širom Jugoslavije.
Serijal Top lista nadraelista, groteskno je najavio slijed političkih događaja u BiH, koji su se ubrzo ostvarili gotovo proročanski:
(VIDEO: Top lista nadrealista - Sarajevski zid)
Godinama ranije, kako se to nekada govorilo, široke narodne mase, uveseljavao je Čkalja i društvo, koje nije štedjelo ni tadašnje političare i režim, kaže nekadašnji visoki funkcioner u Saveznoj, ali i bosanskohercegovačkoj Vladi, bivši zamjenik ministra za informisanje, danas penzioner, Mustafa Čengić.
„Čak i u ozbiljnim novinama smo imali neke rubrike. U Politici je čuveni Vladimir Bulatović VIP svake sedmice imao svoj satirički kutak, u kome nije baš štedio, ni partijske funkcionere, ni državne institucije. Imali smo vesele večere na Radio Beogradu, Zagrebu, Sarajevu, gdje se takođe mogla čuti oštra žaoka. Stalni karikaturisti Oslobođenja, Politike, Vjesnika su doživjeli svjetske slave jer nisu mazili i toliko pazili državne i partijske funkcionere. Svega toga danas nema. Iako postoji nešto nalik na satiru ili nalik na humor, sve se to pretvara u jednu uvredljivu masu“, mišljenja je Čengić.
Poslijeratna bosanskohercegovačka humoristička scena pokušala je ponoviti ranije obrasce poput Audicije i Top liste nadrealista, koji su bili namijenjeni jednom drugom vremenu i okolnostima i upravo zbog toga nije uspjela ponoviti ranije uspjehe, smatra bosanskohercegovački novinar i publicista mlađe generacije, Muharem Bazdulj.
„Humor, kao i neke druge duhovne discipline, ne nastaju nužno imitacijom, nego nastaju u kontekstu nekog stvaranja. Najširu kulturološku sliku možda baš predstavljaju vicevi. Bosanski vicevi i dan danas su najpopularniji. Junaci viceva Mujo i Suljo ili Mujo i Haso, kao vrsta nekog ironičnog pogleda na život ili svijet, u bosansko-hercegovačkom mentalitetu ostaje, iako ona možda nije vidljiva na nekoj mainstream medijskoj sceni. Meni je zanimljiv Boris Dežulović. Sve njegove kolumne, koje on objavljuje svakog četvrtka na bosanskohercegovačke teme, uvijek počinju nekim vicevima a onda se pretvore u neku vrstu satiričkog komentara“, kaže Bazdulj.
Da humor i smisao za humor nisu sasvim nestali iz BiH, pokazuje dosta uspješna serija Lud zbunjen normalan, podsjeća Bazdulj.
(VIDEO: Iz serije Lud zbunjen normalan)
Razvila se i nova vrsta komunikacije putem Interneta. To je ono čime se mlada generacija u BiH danas zabavlja, smatra kolumnista Radio Sarajeva i dugogodišnji muzičar nekadašnje sarajevske alternativne scene, Elvis J. Kurtović. Svakodnevno mu prijatelji šalju desetine viceva elektronskom postom, među kojima su najuporniji Dado i Lejla, i od srca im se smijem, kaže Elvis:
„Kao medij, razvio se internet. Ja stalno dobijam neke forwardovane poruke, kojekakve šale i fotomontaže. Uglavnom se to pojavilo zadnjih godina. Tu se najviše nasmijem. Humor se pojavljuje u formi kojekavih foruma na Internetu, gdje raja stavljaju svoje provale o bilo kojoj temi.“
Mladima bi ipak trebao pokazati i nešto novo, poput stand up komičara ili ih podsjetiti na dobre stare komedije, ali za to je potreban novac, kojeg u BiH, ističe Elvis, nema. Sve je komercijalizovano i niko više u BiH ne želi platiti za dobru humorističku seriju jer su strane sapunice daleko jeftinije, a domaći političari puno gledaniji, zaključuje naš sagovornik.
Ostaje tek nada da će Suljo, Mujo i Haso preživjeti kao i do sada, tek onako sami od sebe, jer mnogo se toga u Bosni dešava mimo razumljivih razloga i svrhe.
Gotovo da ne postoji dio teritorije bivše Jugoslavije u kojem se nisu čuli vicevi o Muji i Sulji, što je ostalo trajna karakteristika prostora BiH. Dva drugara, kojima smo se rado smijali, preživjela su rat i živa su i danas, ali im se sve manje smijemo. I ne samo njima.
U BiH više ne izlazi ni jedan satirični list, sa stranica dnevnih i sedmičnih listova nestala je karikatura kao oblik političkog komentara, a humorističke serije domaće proizvodnje zamijenile su turske sapunice.
Dugogodišnji bosanskohercegovački karikaturista, Đoko Ninković, kaže da domaći mediji nemaju interesovanja za karikature, pa ih objavljuje u inostranstvu. Kaže da je nakon 10 godina izlaženja ugasio list Vicoteku, ali da ne odustaje od crtanja:
„Radi sebe samoga i održavanja svoga duha radim karikaturu svaki dan i to ne samo svaki dan, nego dnevno po 10 karikatura. Ljudi, ne samo obični, nego i oni koji uređuju novine i portale, teško prihvataju karikaturu kao oblik novinarstva. Moja saradnja je okrenuta prema Sjevernoj i Južnoj Americi. Tamo objavljujem karikature na njihovim portalima. Ovdje su ljudi izgubili svaki smisao za humor. Teško ljudi više mogu i da se nasmiju jer su ih ovi svi upropastili do te mjere, da ljudi teško mogu i da žive“, navodi Ninković.
Nisu samo Mujo i Suljo proslavili prostor BiH. Živa je u sjećanju i predstava klase studenata Bore Stjepanovića na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, poznata kao Audicija, koja je izazivala salve smijeha širom Jugoslavije.
Serijal Top lista nadraelista, groteskno je najavio slijed političkih događaja u BiH, koji su se ubrzo ostvarili gotovo proročanski:
(VIDEO: Top lista nadrealista - Sarajevski zid)
Godinama ranije, kako se to nekada govorilo, široke narodne mase, uveseljavao je Čkalja i društvo, koje nije štedjelo ni tadašnje političare i režim, kaže nekadašnji visoki funkcioner u Saveznoj, ali i bosanskohercegovačkoj Vladi, bivši zamjenik ministra za informisanje, danas penzioner, Mustafa Čengić.
„Čak i u ozbiljnim novinama smo imali neke rubrike. U Politici je čuveni Vladimir Bulatović VIP svake sedmice imao svoj satirički kutak, u kome nije baš štedio, ni partijske funkcionere, ni državne institucije. Imali smo vesele večere na Radio Beogradu, Zagrebu, Sarajevu, gdje se takođe mogla čuti oštra žaoka. Stalni karikaturisti Oslobođenja, Politike, Vjesnika su doživjeli svjetske slave jer nisu mazili i toliko pazili državne i partijske funkcionere. Svega toga danas nema. Iako postoji nešto nalik na satiru ili nalik na humor, sve se to pretvara u jednu uvredljivu masu“, mišljenja je Čengić.
Poslijeratna bosanskohercegovačka humoristička scena pokušala je ponoviti ranije obrasce poput Audicije i Top liste nadrealista, koji su bili namijenjeni jednom drugom vremenu i okolnostima i upravo zbog toga nije uspjela ponoviti ranije uspjehe, smatra bosanskohercegovački novinar i publicista mlađe generacije, Muharem Bazdulj.
„Humor, kao i neke druge duhovne discipline, ne nastaju nužno imitacijom, nego nastaju u kontekstu nekog stvaranja. Najširu kulturološku sliku možda baš predstavljaju vicevi. Bosanski vicevi i dan danas su najpopularniji. Junaci viceva Mujo i Suljo ili Mujo i Haso, kao vrsta nekog ironičnog pogleda na život ili svijet, u bosansko-hercegovačkom mentalitetu ostaje, iako ona možda nije vidljiva na nekoj mainstream medijskoj sceni. Meni je zanimljiv Boris Dežulović. Sve njegove kolumne, koje on objavljuje svakog četvrtka na bosanskohercegovačke teme, uvijek počinju nekim vicevima a onda se pretvore u neku vrstu satiričkog komentara“, kaže Bazdulj.
Da humor i smisao za humor nisu sasvim nestali iz BiH, pokazuje dosta uspješna serija Lud zbunjen normalan, podsjeća Bazdulj.
(VIDEO: Iz serije Lud zbunjen normalan)
Razvila se i nova vrsta komunikacije putem Interneta. To je ono čime se mlada generacija u BiH danas zabavlja, smatra kolumnista Radio Sarajeva i dugogodišnji muzičar nekadašnje sarajevske alternativne scene, Elvis J. Kurtović. Svakodnevno mu prijatelji šalju desetine viceva elektronskom postom, među kojima su najuporniji Dado i Lejla, i od srca im se smijem, kaže Elvis:
„Kao medij, razvio se internet. Ja stalno dobijam neke forwardovane poruke, kojekakve šale i fotomontaže. Uglavnom se to pojavilo zadnjih godina. Tu se najviše nasmijem. Humor se pojavljuje u formi kojekavih foruma na Internetu, gdje raja stavljaju svoje provale o bilo kojoj temi.“
Mladima bi ipak trebao pokazati i nešto novo, poput stand up komičara ili ih podsjetiti na dobre stare komedije, ali za to je potreban novac, kojeg u BiH, ističe Elvis, nema. Sve je komercijalizovano i niko više u BiH ne želi platiti za dobru humorističku seriju jer su strane sapunice daleko jeftinije, a domaći političari puno gledaniji, zaključuje naš sagovornik.
Ostaje tek nada da će Suljo, Mujo i Haso preživjeti kao i do sada, tek onako sami od sebe, jer mnogo se toga u Bosni dešava mimo razumljivih razloga i svrhe.
