Hrvatska: Fikret Abdić izašao iz zatvora
Bivši član Predsjedništva BiH Fikret Abdić zvani Babo, nakon izdržanih deset od petnaest godina kazne koju mu je za ratni zločin počinjen na području takozvane Autonomne pokrajine Zapadna Bosna 2005. godine pravosnažno izrekao Vrhovni sud Hrvatske, 9. marta je pušten na slobodu.
U Puli su ga dočekale hiljade pristalica iz Velike Kladuše, te drugih dijelova Cazinske krajine, kao i čelni ljudi Demokratske narodne zajednice, stranke koju je osnovao.
S jedne strane euforija – s druge strane razočarenje.
Najviše su razočarani oni koji su pretrpjeli torture u logorima kojih je u Autonomnoj pokrajini Zapadna Bosna, pod njegovom kontrolom, bilo 11. U njima je bilo zatočeno oko pet hiljada osoba. Među njima i žene i djeca. Torture su bile strašne. U jednoj od svojih ispovijesti Enisa Gračanin prisjeća se Prisilnog rada, mučenja, izgladnjivanja.
„Četvrt' kruha stavi. Vode ti ne da. Da smo trpili da nam ne da u WC nego određeno. Izvodili su žene na prisilni rad kod četnika. Odvodili su na križ, u kuhinju odvodili, da čiste Dom zdravlja. Cestom su ih tjerali u koloni da viču živio Babo, ovo je zemlja Babina. Istuku čovjeka i onda te natjera da mu ti daš, da mu doneseš vode.“
„Njih deset tuklo me, nema čim me nisu tukli- palicama, onim od sjekire drškama, nogama. U nesvijest sam padao.“
Fikret Abdić je tako danas za jedne heroj za druge zločinac. U svoje 72 godine, u nešto manje od deceniju od Babe, oca Agrokomerca, spasioca krajiške privrede, te prvog izabranog predsjednika BiH na prvim višestranačkim izborima, postao je sinonimom izdaje.
Abdićev put ka uspjehu počeo je kad je pokrenuo do tada mrtvu privredu u Cazinskoj krajini podigavši čuveni Agrokomerc.
Dio BiH je do tada decenijama držan u izolaciji - nakon kontroverzne cazinske bune u kojoj su se 1950. godine krajinski seljaci pobunili protiv metoda kojima je tadašnja narodna vlast otkupljivala poljoprivredne proizvode i koja je ugašena u krvi.
Ljudi su do tada živjeli teško radeći na tuđoj zemlji, prisjeća se svjedok podizanja Agrokomerca, Muhamed Škrgić.
„To je bilo vrijeme jako izraženog siromaštva. Općina Velika Kladuša, kao uostalom cijela Cazinska krajina, spadala je u područje izrazito nerazvijeno. Dakle, nije bilo zaposlenosti, nije bilo infrastrukture, nije bilo industrijalizacije radnika, nije bilo dovoljno obrazovanih ljudi itd. S obzirom da je praksa i tradicija da se iz ovih krajeva išlo na sezonski rad širom Banije, Korduna, pa i Semberije, sve do Slovenije i velikog dijela Hrvatske, a nije bilo poslova na domaćem terenu, on je želio da stvori nekakvu mogućnost da se to zapošljavanje desi, odnosno, da ljudi ne moraju ići trbuhom za kruhom, što je rezultiralo jedva prehranjivanjem porodica.“
Afera "Agrokomerc"
U najbolje vrijeme, sredinom osamdesetih godina, Agrokomerc je imao skoro 14 hiljada redovno zaposlenih radnika i šest do osam hiljada kooperanata. Stanovništvo Krajine živjelo je od kombinata. Bio je jedno od rijetkih, ako ne i jedino veliko preduzeće sa sjedištem u provinciji.
„Vjerovatno to i druga politička previranja koja su se počela poslije Titove smrti u ovoj ili onoj mjeri, dešavati na različite načine i to je, sasvim sigurno uključilo i Agrokomerc koji je bio nakakva čudna meta na prostorima gdje je slučajno ovaj prostor sa najvećim procentom muslimanskog stanovništva uopće u Jugoslaviji. S obzirom da su se već određeni prostori kontaminirali nacionalizmom, jer to je bio izraz novih interesa u posttitovsko vrijeme, onda je ovaj kraj trebalo na neki način riješiti od onih koji su u otuđenim i, tada zakamufliranim, centrima moći imali viziju neke nove Jugoslavije i nekih novih događanja na ovim prostorima.“ smatra Škrgić.
To je, vjeruje Škrgić, izazivalo ljubomoru tadašnjih velikih centara, što rezultira aferom Agrokomerc. Abdić biva uhapšen i optužen za kontrarevolucionarno ugrožavanje društvenog uređenja SFRJ. Glavna optužba bilo je izdavanje mjenica bez pokrića u vrijednosti od oko 400 miliona dolara.
„Presuda je bila da je oko 12 i nešto maraka greška oko tih mjenica, koje su u medijima prikazane kao silne, koje su mogle potresti sistem, državu. Afera je presuđena u korist Abdića, u korist Agrokomerca i ovog kraja.“
Abdić se vraća, Agrokomerc se ponovo diže. No, afera je okončala i karijeru i život tadašnjeg potpredsjednika SFRJ Hamdije Pozderca, koji je u to vrijeme bio i predsjednik Ustavne komisije SFRJ. Vjeruje se da je pravi cilj afere Agrokomerc bio Pozderac jer neposredno nakon njegove smrti tadašnji srbijanski vođa Slobodana Milošević mijenja Ustav i ukida autonomiju Kosovu.
A onda dolaze prvi višestranački izbori na kojima Abdić odnosi najviše glasova za člana Predsjedništva BiH, koje potom, iz ni do danas jasnih razloga, prepušta Aliji Izetbegoviću.
Rat i saradnja sa svima
Isto tako naglo, u jeku rata, 1993. godine, okreće leđa Predsjedništvu RBiH. Formira takozvanu Autonomnu pokrajinu Zapadna Bosna, te počinje kovati savez s onima za koje se vjerovalo da su kumovali njegovoj privrednoj propasti, ali i propasti BiH – u prvom redu sa tadašnjim predsjednikom SRJ Slobodanom Miloševićem. Potom sklapa saveze i sa Matom Bobanom, tvorcem paradržavne tvorevine Herceg – Bosne, te liderom bosanskih Srba, danas haškim optuženikom Radovanom Karadžićem.
Uz pomoć, ovaj put srbijanskih mentora i njihove vojne potpore, Abdić započinje i otvorene sukobe sa snagama Armije BiH, u kojima je stradalo oko 2.000 ljudi. Njegova vlast biva nakratko prekinuta, kada snage Armije BiH ulaze u ovaj dio zemlje, da bi, uz podršku Željka Ražnjatovića Arkana, te Jedinice za specijalne operacije MUP- a Srbije u operaciji zvanoj „Pauk“ ponovno preuzeo Veliku Kladušu.
Nakon povratka Abdića na vlast vraćaju se i logori. Murat Tahirović, predsjednik Udruženja logoraša Bosne i Hercegovine, 1995.godine biva zatvoren u zloglasni logor Drmaljevo.
„Ti uslovi su bili katastrofalni, premlaćivanja, tuče itd.“
O tome da ponovno vidi Abdića u Kladuši danas kaže:
„Postoji već drugi proces protiv njega u Hrvatskoj a to je za počinjeni privredni kriminal, tako da će on tek morati da se brani za ona djela koja je počinio. Čak kad bi se desilo da se vrati u Veliku Kladušu, radi se o oronulom starcu od sedamdeset i nešto godina za kojeg se može reći da o bilo kakvom oživljavanju ili podizanju nečega nema ništa, tako da uzaludno se toliko vremena posvetilo tome i podizanju tenzija oko nečega što je istorija. Treba omogućiti krajišnicima da počnu normalno živjeti. Žao mi je što je došlo do ovakve pompe oko Abdića jer narod je, nažalost, opet doživio tu podjelu koja će ih pratiti u narednom periodu.“
Ipak, činjenica je da je Fikret Abdić za mnoge u Krajini i danas Babo, čiji se povratak željno očekuje. Od njega se ponovno nadaju pokretanju privrednog giganta i oživljavanju ovog dijela BiH koji je i danas, zbog ratnog naslijeđa ponovno stavljen na marginu. Kako u Agrokomerc, tako se nadaju i njegovom povratku u politički život.
„Fikret Abdić bi u ovom momentu bio zlata vrijedan za obnovu Agrokomerca i idealno bi bilo kada bi i druga strana bila spremna i aktuelna vlast na svim nivoima i da Fikret Abdić bude predstavnik dioničara. Fikret Abdić je čovjeg u godinama i ne treba očekivati njegovo direktno političko angažovanje međutim htio on ili ne htio on će biti u službi politike. Na takav način Fikret Abdić će sigurno biti u funkciji podrške Demokratskoj narodnoj zajednici“, kaže predsjednik Demokratske narodne zajednice Rifat Dolić.
Povratak u Krajinu i Agrokomerc najavljuje i njegova kćerka Elvira Abdić – Jelenović, predsjednica kluba Hrvata u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH. Bez obzira na očevu ratnu prošlost i izdržanu zatvorsku kaznu.
„To treba odvojiti od politike. Fikret Abdić je idejni tvorac projekta Agrokomerc. To mu se ne može osporiti. On je čovjek koji je tu firmu digao nakon afere Agrokomerc. On je u stanju da to digne sada nakon 72 godine zajedno sa ljudima s kojima je to i stvarao. Vlada Federacije bi trebala učiniti taj prvi korak i tu firmu vratiti onima koji su je i stvorili.“
Inače, na Županijskom sudu u Rijeci uskoro se nastavlja suđenje Fikretu Abdiću i njegovom sinu Ervinu zbog privrednog kriminala. Fikret Abdić tereti se da je 2001. fiktivno posudio Agrokomercu 600.000 kuna, a zatim je, kako novac nije vraćen, preuzeo nekretninu vilu u Voloskom vrijednu 1,9 milijuna kuna. Također se tereti da je 2005. opunomoćio sina da potpiše ugovor o kreditu sa hipotekom na četiri građevine i dvorište u riječkom naselju Kozali.
