U BiH postoji 144 radijskih i 45 televizijskih stanica, desetine printanih medija, a u posljednje vrijeme i sve više web portala. Mogućnost njihove održivosti je diskutabilna. Stoga ih loša ekonomska situacija čini ovisnim o interesnim grupama i pojedincima, što znatno utiče i na profesionalizam, ocjena je prve analize medijskog prostora u BiH, koju je sačinilo 12 stručnjaka u oblasti medija u saradnji sa Fondacijom Fridrih Ebert Stiftung.
Medijsko tržište u BiH politički je podijeljeno, ekonomski veoma slabo i kao takvo podložno raznim uticajima, kaže urednica Balkanskog medijskog barometra Nataša Tešanović.
„Ispostavilo se da imamo podijeljene medije, koji uglavnom reflektuju etničke ili uske političke interese, a da o vjerskoj i jezičkoj komponenti ni ne govorimo“, kazao je Tešanović.
Tešanović napominje da vlade u BiH posljednjih godina otvoreno finansiraju pojedine medije i na taj način im diktiraju i poslovnu politiku.
„Vlast svojim potezima vještački održava koji se na tržištu ne bi snašli i na taj način dodatno otežavaju kvalitetnu tržišnu utakmicu. Praktično održavate opstanak nečega što pitanje je da li bi opstalo u realnoj tržišnoj utakmici gdje se cijeni i gleda kvalitet onoga što emitujete, odnosno objavljujete. A budimo realni - kvalitet i količina novca koju dobivaju određeni mediji zaista teško da imaju neke veze“, rekao je Tešanović.
Posljednji primjer koji govori o političkim uticajima na medije, pa čak i javne servise objavljen je na web portalima, a pokazuje kako lider SDP-a i ministar vanjskih poslova BiH Zlatko Lagumdžija sugerira uredniku FTV-a kako da radi svoj posao, što je ovaj u potpunosti ispoštovao u Dnevniku FTV-a.
No, pored medijske ovisnosti, ali i neprofesionalizma u bh. medijima posebno je naznačen problem jezika mržnje, koji je prisutan i nakon 17 godina od rata iako je danas, kako kaže dugogodišnja novinarka Rubina Čengić, poprimio drugačiji oblik.
„Ranije smo imali termine četnici, ustaše, zločinci, ubice i sl., a danas to izgleda malo drugačije - danas imamo kriminalce, korumpirane, mafijaše i sl. Ranije smo govor mržnje puno češće imali od samih novinara – oni su u svojim uvodima, veznim tekstovima itd. koristili jezik mržnje, a danas to rade sve manje i manje. Jezik mržnje su prepustili onima koje inetrvjuiraju ili čije izjave prenose. Danas ćemo u medijima puno češće vidjeti jezik mržnje koji dolazi od političara, ali moramo biti svjesni toga da su to dijelovi izjava ili izjave koje novinari biraju“, rekla je Čengić.
Senzacionalizam pretekao profesionalizam
Predsjednik Udruženja novinara RS Dragan Jerinić smatra nedopustivim da i danas jezik mržnje na javnim servisima regulator ne kažnjava.
„Govor mržnje na javnim servisima, pogotovo govor mržnje na Federalnoj televiziji, koja je očit medij iz kojeg nije iselio govor mržnje u onoj mjeri u kojoj se to očekivalo i u kojoj je trebalo - kao što je urađeno npr. na RTV RS na kojoj je dobrim dijelom taj govor mržnje iščezao iz njenog programa, jednostavno je izbrisan što odlukama Regulatorne agencije, što samim uređivačkim pristupom“, kaže Jerinić.
No, za Regulatornu agenciju za komunikacije pojam govora mržnje definisan je drugačije nego što ga definišu oni koji šalju prigovore.
„U društvu kakvo je naše postala je praksa da se svaka kritika ili neprimjeren jezik, vulgaran, provokativan, pa i kritičan ton određenih priloga predstavlja kao govor mržnje, što svakako nimalo ne pogoduje stvaranju pozitivnije političke klime. Agencija primjenjuje odgovarajući pristup u rješavanju ovih slučajeva, baziran na okvirima postavljenim u regulativi. Ovdje se posebno naglašava distinkcija između slučajeva kada mediji prenose informacije ili izjave javnih dužnosnika koje su potencijalno sporne i slučajeva kada sami mediji podstiču sadržaj koji može biti okarakterisan kao govor mržnje, a takvih slučajeva u protekloj godini u BiH nije bilo“, navodi Amela Odobašić, šefica odjela za medije RAK-a.
Dugogodišnji ombudsmen za medije, danas učesnik niza projekata koji podrazumijevaju analizu medijskog stanja u BiH, Mehmed Halilović kaže kako BiH ima zakonsku regulativu, ali se ona ne provodi.
„I ovo što imamo i što je uglavnom predviđeno u krivičnim zakonima moglo bi biti dovoljno da institucije države djeluju na vrijeme. Međutim, ni to se ne primjenjuje i mi nemamo gotovo nijedan slučaj presuda nakon rata za govor mržnje“, ističe Halilović.
Ipak, još je poraznija činjenica da mediji danas podilaze publici i daju prednost senzacionalizmu u odnosu na profesionalizam, kaže novinarka Rubina Čengić.
„Mislim da se jednostavno podilazi jer, nažalost, mi smo još uvijek u nekom pred-društvu u kom ljudi puno više vole da čuju kad predsjednik RS Milorad Dodik kaže: ’Neće meni suditi sudija musliman’, što je čisti govor mržnje, nego kad, recimo, imate slučaj koji ja trenutno opisujem - neka dva mlada čovjeka, koji su doktorirali na robotici u Italiji i vratili se da rade u BiH, kažu da im ne pada na pamet da odu bilo gdje, a zovu ih iz Amerike i iz nekoliko evropskih zemalja i slično“, rekla je Čengić.
Sve su to razlozi zbog kojih su mediji u BiH, u prvoj domaćoj analizi medijskog prostora, na skali od 1 do 5 dobili ocjenu 2,6. No, tvorci medijskog barometra nadaju se da će ova ocjena potaknuti niz javnih rasprava o medijima koji bi trebalo da poluče okvir za kvalitetnu reformu u narednom periodu.
Medijsko tržište u BiH politički je podijeljeno, ekonomski veoma slabo i kao takvo podložno raznim uticajima, kaže urednica Balkanskog medijskog barometra Nataša Tešanović.
Nataša Tešanović, urednica Balkanskog medijskog barometra: Ispostavilo se da imamo podijeljene medije, koji uglavnom reflektuju etničke ili uske političke interese, a da o vjerskoj i jezičkoj komponenti ni ne govorimo.
„Ispostavilo se da imamo podijeljene medije, koji uglavnom reflektuju etničke ili uske političke interese, a da o vjerskoj i jezičkoj komponenti ni ne govorimo“, kazao je Tešanović.
Tešanović napominje da vlade u BiH posljednjih godina otvoreno finansiraju pojedine medije i na taj način im diktiraju i poslovnu politiku.
„Vlast svojim potezima vještački održava koji se na tržištu ne bi snašli i na taj način dodatno otežavaju kvalitetnu tržišnu utakmicu. Praktično održavate opstanak nečega što pitanje je da li bi opstalo u realnoj tržišnoj utakmici gdje se cijeni i gleda kvalitet onoga što emitujete, odnosno objavljujete. A budimo realni - kvalitet i količina novca koju dobivaju određeni mediji zaista teško da imaju neke veze“, rekao je Tešanović.
Posljednji primjer koji govori o političkim uticajima na medije, pa čak i javne servise objavljen je na web portalima, a pokazuje kako lider SDP-a i ministar vanjskih poslova BiH Zlatko Lagumdžija sugerira uredniku FTV-a kako da radi svoj posao, što je ovaj u potpunosti ispoštovao u Dnevniku FTV-a.
No, pored medijske ovisnosti, ali i neprofesionalizma u bh. medijima posebno je naznačen problem jezika mržnje, koji je prisutan i nakon 17 godina od rata iako je danas, kako kaže dugogodišnja novinarka Rubina Čengić, poprimio drugačiji oblik.
„Ranije smo imali termine četnici, ustaše, zločinci, ubice i sl., a danas to izgleda malo drugačije - danas imamo kriminalce, korumpirane, mafijaše i sl. Ranije smo govor mržnje puno češće imali od samih novinara – oni su u svojim uvodima, veznim tekstovima itd. koristili jezik mržnje, a danas to rade sve manje i manje. Jezik mržnje su prepustili onima koje inetrvjuiraju ili čije izjave prenose. Danas ćemo u medijima puno češće vidjeti jezik mržnje koji dolazi od političara, ali moramo biti svjesni toga da su to dijelovi izjava ili izjave koje novinari biraju“, rekla je Čengić.
Senzacionalizam pretekao profesionalizam
Predsjednik Udruženja novinara RS Dragan Jerinić smatra nedopustivim da i danas jezik mržnje na javnim servisima regulator ne kažnjava.
„Govor mržnje na javnim servisima, pogotovo govor mržnje na Federalnoj televiziji, koja je očit medij iz kojeg nije iselio govor mržnje u onoj mjeri u kojoj se to očekivalo i u kojoj je trebalo - kao što je urađeno npr. na RTV RS na kojoj je dobrim dijelom taj govor mržnje iščezao iz njenog programa, jednostavno je izbrisan što odlukama Regulatorne agencije, što samim uređivačkim pristupom“, kaže Jerinić.
No, za Regulatornu agenciju za komunikacije pojam govora mržnje definisan je drugačije nego što ga definišu oni koji šalju prigovore.
„U društvu kakvo je naše postala je praksa da se svaka kritika ili neprimjeren jezik, vulgaran, provokativan, pa i kritičan ton određenih priloga predstavlja kao govor mržnje, što svakako nimalo ne pogoduje stvaranju pozitivnije političke klime. Agencija primjenjuje odgovarajući pristup u rješavanju ovih slučajeva, baziran na okvirima postavljenim u regulativi. Ovdje se posebno naglašava distinkcija između slučajeva kada mediji prenose informacije ili izjave javnih dužnosnika koje su potencijalno sporne i slučajeva kada sami mediji podstiču sadržaj koji može biti okarakterisan kao govor mržnje, a takvih slučajeva u protekloj godini u BiH nije bilo“, navodi Amela Odobašić, šefica odjela za medije RAK-a.
Dugogodišnji ombudsmen za medije, danas učesnik niza projekata koji podrazumijevaju analizu medijskog stanja u BiH, Mehmed Halilović kaže kako BiH ima zakonsku regulativu, ali se ona ne provodi.
„I ovo što imamo i što je uglavnom predviđeno u krivičnim zakonima moglo bi biti dovoljno da institucije države djeluju na vrijeme. Međutim, ni to se ne primjenjuje i mi nemamo gotovo nijedan slučaj presuda nakon rata za govor mržnje“, ističe Halilović.
Ipak, još je poraznija činjenica da mediji danas podilaze publici i daju prednost senzacionalizmu u odnosu na profesionalizam, kaže novinarka Rubina Čengić.
„Mislim da se jednostavno podilazi jer, nažalost, mi smo još uvijek u nekom pred-društvu u kom ljudi puno više vole da čuju kad predsjednik RS Milorad Dodik kaže: ’Neće meni suditi sudija musliman’, što je čisti govor mržnje, nego kad, recimo, imate slučaj koji ja trenutno opisujem - neka dva mlada čovjeka, koji su doktorirali na robotici u Italiji i vratili se da rade u BiH, kažu da im ne pada na pamet da odu bilo gdje, a zovu ih iz Amerike i iz nekoliko evropskih zemalja i slično“, rekla je Čengić.
Sve su to razlozi zbog kojih su mediji u BiH, u prvoj domaćoj analizi medijskog prostora, na skali od 1 do 5 dobili ocjenu 2,6. No, tvorci medijskog barometra nadaju se da će ova ocjena potaknuti niz javnih rasprava o medijima koji bi trebalo da poluče okvir za kvalitetnu reformu u narednom periodu.
