Dostupni linkovi

Obamin zaokret u politici prema Iranu


Barak Obama, 4. mart 2012.
Barak Obama, 4. mart 2012.
Analiza Wall Street Journala (WSJ), prevela Biljana Jovićević

Pred susret sa izraelskim premijerom Benjaminom Natanjahuom, američki predsjednik Barack Obama je napravio potpuni retorički zaokret po pitanju Irana koji je bio upečatljiv.

Sada se postavlja pitanje da li će Izrael, a posebno Iran, vjerovati da to misli nakon tri godine pokušaja da ih privoli na diplomatsko pregovaranje.

Obama je otvorio godišnju konferenciju Američko-izraelskog komiteta za javne poslove u nedjelju govorom čija je jačina stavova o Iranu prisustnu publiku digla na noge. Predsjednik Obama je zaslužan za diplomatsku izolaciju Islamske Republike i nametanja „de facto“ embarga na naftu što za Iran predstavlja ogroman problem.

Barack Obama: Mislim da je izraelska vlada shvatila da ja kao predsjednik Sjedinjenih država ne blefiram.
Taj govor se nadovezao na prošlonedjeljni intervju sa Jeffrey Goldebrgom, u kome je Obama jasno saopštio i precizno rekao da je nuklearni program Irana „neprihvatljiv“. Pozvao se i na „vojnu komponentu“američke politike i rekao „mislim da je izraelska vlada shvatila da ja kao predsjednik Sjedinjenih država ne blefiram“.

Takođe je zapanjujuće što je dodao da nuklearni program Irana neće biti moguć zbog gotovo sigurne proliferizacije u regionu i da su "rizici od toga da iransko nuklearno oružje dođe u ruke terorističkih organizacija ogromni."

Tajming svega rečenog nije slučajan, budući da se to dogodilo neposredno pred sastanak Benjamina Netanjahua i Obame u Bijeloj kući i intenzivnih spekulacija o skorom napadu Izraela na Iran. U intervjuu sa urednicima WSJ, prošlog petka, bivši generalni direktor kancelarije izraelskog premijera Eyal Gabbai, rekao je da je susret Netanjahua sa Obamom „posljednja prilika da se sretnu i razgovaraju licem u lice prije nego odluka bude donesena“.

Računica izraelske vojske polazi od pretpostavke da će iranski nuklearni program uskoro ući u zonu "imuniteta", nakon koje mogu biti neranjivi na ne-nuklearni napad Izaraela. Ali takođe raste i izraelski strah zbog osjećaja da Obamina administracija nije spremna za korištenje vojnih sredstava, ako diplomatija i sankcije ne uspiju uvjeriti Iran da odstupi.

Ti strahovi su daleko od toga da su neutemeljeni. Iako Obami pripada zasluga zbog sankcija, njegova administracija se borila u Kongresu „zubima i noktima" oko sankcionisanja Iranske centralne banke. Predsjednik je nevoljno potpisao sankcije u zakonu kao dio većeg odbrambenog računa. Njegovi su pomoćnici takođe radili na tome da se zaustavi zakonodavstvo kojim bi se onemogućilo Iranu da obavlja financijske transakcije putem Swift bankarskog konzorcija.

Kada je riječ o vojnoj akciji, visoki zvaničnici administracije su neprekidno ponavljali da je njihov glavni prioritet odvratiti Izrael, mnogo više nego zaustaviti Iran da napravi bombu.

Mješoviti signali

Ne tako davno, novembra prošle godine, ministar odbrane Leon Panetta rekao je da bi vojni napad imao „nesagledive posljedice“ i da nije uopšte sigurno da bi rezultat bio „odvraćanje Irana od toga što žele da urade“. U posljednje dvije sedmice, Martin Dempsey, predsjednik Združenog štaba rekao je da bi izraelski napad bio „destabilizujući“ dok je direktor Nacionalne obavještajne službe, James Clapper, tvrdio da Iranci nijesu odlučili da naprave nuklearnu bombu. Malo je onih koji se pitaju zašto su Izraelci nervozni zbog rješenja koja nude SAD.

Predsjednik SAD Barak Obama i izraelski premijer Benjamin Netanjahu na sastanku u Vašingtonu, 5. mart 2012.
Predsjednik SAD Barak Obama i izraelski premijer Benjamin Netanjahu na sastanku u Vašingtonu, 5. mart 2012.
Dobrodošla je vijest da predsjednik Barack Obama sada pokušava da umiri te strahove, ali on je takođe mnogo otvoreniji u javnim istupima nego ikada u pokušaju da odvrati Izrael da djeluje samostalno.

“Da li želimo situaciju u kojoj Iran može sebe predstavljati kao žrtvu, i odvraćati pažnju od toga što je srce problema, a to je njihova namjera proizvodnje nuklearnog oružja“.

Obama je jasno rekao Goldbergu da je pod „situacijom“ mislio na izraelski napad.

Ako je predsjednikov argument da bi izraelski napad bio manje efikasan i imao mnogo više nepredviđenih posljedica od američkog napada, ima pravo – i malo je Izraelaca koji se sa tim ne bi saglasili. Izrael nema vojne resurse kakve posjeduju SAD.

Pitanje o kojem Netanjahu i izraelski lideri treba dobro da razmisle jeste da li Obama sad misli ono što kaže. Predsjednik Obama je uspio da izgradi ogroman deficit povjerenja sa Izraelom, koji bi se lako mogao potrošiti u jednoj sedmici. Osim toga Izrael zna da je ovo izborna godina kada Obama mora pokazati da je više pro-izraelski naklonjen nego što će biti ako bude ponovo izabran.

Dobro je čuti da Obama konačno zvuči ozbiljno oko zaustavljanja nuklearnog programa Irana. Ali ako sada pledira na to da Izrael sam ne uzima stvari u svoje ruke, treba da zna da je kolebanje njegove administracije i mješoviti signali koje šalju učinilo mnogo da Izrael počne da djeluje samostalno. Još važnije od toga, ako je predsjednik koji za sebe kaže da ne "blefira" onda mora biti bolje spreman za djelovanje ako ga blef zove.
XS
SM
MD
LG