Slučaj Suljagić i slabosti sekularizma u BiH

Nakon što je dobio kovertu sa metkom u njoj, ministar obrazovanja nauke i mladih Kantona Sarajevo podnio je ostavku na to mjesto. Ovo nije prva prijetnja upućena Emiru Suljagiću - sličnim je izložen od maja prošle godine kada mu je na javnom skupu zaprijetio reis Mustafa efendija Cerić. Ovakve prijetnje, ali i iznuđene ostavke otvorile su brojna pitanja u BiH, među njima i ono kako je moguće da sekularnom državom na ovaj ili onaj način upravljaju vjerski poglavari i njihovi namještenici u političkim partijama.

O Emiru Suljagiću, ministru za obrazovanje, nauku i mlade KS koji je od petka u ostavci, mišljenja su podijeljena. Jedno je sigurno: Emir Suljagić pokrenuo je ono o čemu se za vrijeme prethodnih mandata u ovom ministarstvu nije smjelo čak ni govoriti. Doveo je u pitanje diskriminatorski odnos prema djeci koja ne pohađaju časove vjeronauke, a to je u maju prošle godine izazvalo buru reakcija. Kulminirale su prijetnjama smrću ministru i njegovoj porodici. U posljednjoj poruci, na njegovu kućnu adresu stiglo je pismo sa metkom uz koji je napisano:

„Ostavi se Allaha dželešanuhu i njegove vjere. Stići ćete vjernička ruka.“

Emir Suljagić od petka je bukvalno nedostupan novinarima. Prema nekim informacijama već je u inostranstvu. Svoju ostavku obrazložio je u saopštenju medijima.

„S obzirom da nisam spreman da udovoljim pritiscima i uradim ono što se traži od mene u prijetnjama, a imajući u vidu činjenicu da je sigurnost moje porodice direktno povezana s tim, smatram da je podnošenje neopozive ostavke jedini lični, moralni i politički odgovoran čin koji mogu poduzeti u ovom trenutku“, piše u saopštenju.

Činjenica da je ministar Suljagić zbog prijetnji morao da drugi put u toku kratkog madata podnese ostavku, otvorila je mnogo dublja pitanja od onog koje se odnosi na upražnjenu ministarsku fotelju. Prije svega, ono kako je moguće da nadležne institucije ustuknu pred vjerskim zajednicama u državi koja je makar na papiru sekularna, ali i ono zbog čega stranka koja je ministru Suljagiću omogućila mandat nije na adekvatan način podržala ono što je radio.

Socijaldemokratska partija nije se udostojila da reaguje čak ni saopštenjem, vrlo izvjesno i zbog toga što je očito važnije očuvati koaliciju sa Strankom demokratske akcije.

„To zapravo pokazuje da stranka SDP, koja je stranka ministra Suljagića, je odlučila da joj je puno važnije da ima dobre odnose sa svojim koalicionim partnerom i da uspije da ostane na vlasti, nego da se drži onih principa koje su nam obećavali u predizbornoj kampanji“, ocjenjuje glavni i odgovorni urednik portala Žurnal Eldin Karić.

Kazaz: Trijumf klerikalne volje

Šutnju SDP-a prekinuo je Damir Mašić, takođe ministar obrazovanja ali na nivou Federacije BiH. Tvrdi da je Suljagić svoje partijske kolege ubijedio da ostavku podnosi iz privatnih razloga, te da je imao apsolutnu podršku SDP-a za sve što je kao ministar radio.

„Drugi par rukava koliku je on podršku imao unutra vlade, koliku je podršku imao od strane koalicionih partnera - i ta podrška je najbolje manifestovana kroz sve ono što se dešavalo u Skupštini Kantona Sarajevo“, kazao je on.

Bezuslovna podrška ministru u ostavci Emiru Suljagiću dolazi od onih zbog kojih je, kako je više puta tvrdio, i bio na toj funkciji - prosvjetnih radnika i roditelja djece koja žive u Kantonu Sarajevo. Preko facebook grupe sprema se protest podrške, kaže predsjednik Sindikata osnovnog obrazovanja Saudin Sivro.

„Da kažemo Skupštini Kantona Sarajevo da ne prihvati neopozivu ostavku, da svi oni koji odlučuju o tome ne prihvate da se prijetnjama i pritiscima neko ko radi u interesu učenika, odnosno u interesu obrazovanja u BiH treba na ovakav način skloniti“, rekao je Sivro.

Ostavka Emira Suljagića još jednom je pokazala i svu slabost sekularizma u BiH.

„Cijela priča oko Suljagića je zapravo trijumf reisove bahate, militarističke, klerikalne volje i nova vrsta agresivnog islamiziranja školskog sistema u BiH“, smatra profesor Enver Kazaz.

Književnica Ferida Duraković ocjenjuje:

„Moje apsolutno privatno mišljenje je da se vjerske zajednice, možda iz frustracije iz prošlog režima, malo previše danas petaljaju u sve što smatraju svojim legitimnim ciljem. One imaju na to pravo, ali bi isto tako država koja sebe deklarira kao sekularna trebala da reagira na ono što nije domen vjerskih zajednica.“

Slovo na papiru

Ako se vratimo nekoliko mjeseci unazad, metak u koverti logičan je nakon niza prijetnji koje je Emir Suljagić mjesecima dobijao, a svi u BiH ćutali. Prvu takvu izrekao je niko drugi nego duhovni vođa svih muslimana u BiH reisu-l-ulema Mustafa efendija Cerić zbog toga što je Suljagić zatražio da ocjena iz vjeronauke bude opisna. Cerić je to nekako shvatio kao početak kraja vjeronauke u školama, pa je zaprijetio:

„Ako budete dirali u vjeronauku, imaćete sarajevsko ljeto na ulicama Sarajeva - da znate.“

Nije sve stalo na ovoj prijetnji. Rijaset Islamske zajednice izdao je stogodišnju fetvu tražeći od Suljagića da povuče odluku o vjeronauci ili mu se „kada preseli na bolji svijet, zbog zla prema muslimanima, neće klanjati dženaza.“

Emir Suljagić na ove prijetnje oglasio se samo jednom, i to u emisiji 60 minuta.

„Ja ne mogu sebi da objasnim kako smo došli u tačku u kojoj se počelo prijetiti nasiljem, doslovno prizivati građanski rat, zveckati oružjem, mene koji sam preživio Srebrenicu optuživati da ja spremam teren ovdje za novu Srebernicu – meni to uopšte nije jasno. Ali ono što znam, što znam sto posto, što znam sigurno jeste da diskriminacije od ovog upisnog roka u Sarajevu neće biti, a da je trajala osam godina“, poručio je tada Suljagić.

Da su vjerske zajednice tihi vladari u BiH očito je na svakom koraku, a slučaj Suljagić samo je jedan, možda najsuroviji primjer toga. Dok se osveštavaju kabineti državnih institucija, slave slave i vjerski praznici u kancelarijama gdje bi se trebala graditi država, a reis odlučuje kako će se djeca ocjenjivati u školama, ono što piše u Ustavu BiH - sekularna - biće i dalje tek riječ ispisana na papiru.