Obilježavanje 20. godišnjice Republike Srpske, bio je samo još jedan od jasnih pokazatelja kakva je politika Vlade Srbije prema Bosni i Hercegovini. Na tom se skupu pojavio sami vrh susjedne države iako je njime obilježavano između ostalog i najkrvavije razdoblje bosanskohercegovačke istorije. Politika Srbije prema BiH je u najmanju ruku dvolična i jasno se pokazuju namjere da se u miru dobije sve ono što ratom nije uspjelo da se osvoji.
Karakteristika politike Srbije prema BiH, ali i ostalim susjedima je da u miru nastoji da ostvari ratne ciljeve, ocjenjuju bosanskohercegovački analitičari. Jasno je da se Tadićeva Srbija ne može pomiriti sa činjenicom da je izgubila Crnu Goru i Kosovo i da je zahvaljujući Miloševićevoj politici iz devedesetih svedena na užu Srbiju.
Enver Kazaz
Zbog toga se danas prema susjedima se odnosi sa imperijalnom nostalgijom, kaže profesor iz Sarajeva Enver Kazaz. Sve to naročito je jasno ako se ima u vidu odnos Vlade Srbije prema Vladi Republike Srpske.
„Pri čemu se RS auto-kolonizira i postaje na svaki mogući način ovisna o Srbiji. Ta vrsta auto-kolonizacije RS je veliki inovativni doprinos Milorada Dodika i njegovog režima, koji ne uspijeva da ostvari političku viziju koja bi bosanske Srbe učinila preko BiH bitnim međunarodnim, političkim subjektom“, naglašava Kazaz.
Otvaranje škole sa imenom Srbije na Palama kraj Sarajeva, nejednak tretman studenata iz Federaciji i RS, specijalne i paralelne veze između jednog bh entiteta i susjedne Srbije, zajedničke sjednice entitetske sa srbijanskom Vladom samo su neki od jasnih pokazatelja odnosa Srbje prema Bosni I Hercegovini. Politka Srbije prema BIH je u najmanju ruku dvolična kaže novinar Senad Pećanin.
„Ta jedna dvoličnost i rekao bih čak nekorektan, licemjeran i neiskren odnos Srbije prema BiH, vidi se u ovome što je malo komentatora i analitičara primjetilo, kada predsjednik Tadić govori o BiH. On, objašnjavajući svoje veze Srbije sa RS, stalno govori da je iste takve veze ponudio i Federaciji. Postavlja se pitanje, ako takve veze, koje ima sa RS, nudi i Federaciji, zašto onda ne potpiše takav sporazum sa državom BiH? Nije valjda problem Brčko diskrit, zbog kojih je to nemoguće? Suština je u tome da Tadić BiH gleda upravo na način kako o njoj govori Milorad Dodik, kao u mehanički zbir dva entiteta koja su države na čekanju, prije svega RS, kao jedina država koja nema međunarodni subjektivitet i legitimitet, ali čini sve da ga stekne“, kazao je Pećanin.
Esad Bajtal
Miješanje Srbije u unutrašnje odnose susjednih zemalja nikada nije prestalo kaže profesor Esad Bajtal.
„Ako Tadić dođe na Kosovo pa kaže da ga ne priznaje i da ga Srbija neće nikada priznati, a to Kosovo nema iza sebe ni Srebrenicu, ni Vukovar, ni Dubrovnik, ni Sarajevo. Onda dođete u Banju Luku i prizna nešto što ima iza sebe i Srebrenicu i Dubrovnik i Vukovar i Sarajevo, i šta sve nema, i 300 masovnih grobnica, onda je jasno o čemu se radi. Radi se o nastavku Miloševićeve, Tuđmanove, Karadžićeve i Bobanove politike. Više se to i ne krije, kao što se radilo nekih poslijeratnih godina. To se sada radi javno. Problem je što se ponašaju na taj način da više pomažu njima, nego konceptima na koje se pozivaju, ako se uopšte iskreno pozivaju. Više ne znate ko u ovoj zemlji hoće ovu zemlju, izuzev građana, koji nemaju gdje i koji nemaju šta“, rekao je Bajtal.
Tako su nedavno umjesto da traže pomoć od kolega iz MUP-a Federacije ili još važnije da uključe policijske organe države BIH, zvaničnici u RS pozvali da slučaj unošenja eksploziva u dvoranu Borik u Banjaluci, istražuje MUP Srbije. Sretko Radišić iz Srpskog građanskog vijeća to komentariše ovako
„Bez odobrenja legalnih bosansko-hercegovačkih vlasti, niko nije dobro došao. Problem je u tome što naša ministarstva, što naša zakonom ovlaštena tijela, ne funkcionišu efikasno, ne funkcionišu pravovremeno. Jedan od problema je uspostava funkcije države BiH. Oni to koriste kao slabost. Ne može niko imati ulaznu vizu, a da to ne dobije od nadležnog organa BiH. Ma koliko da je važan, on ne smije bez tog odobrenja da uđe“, kaže Radišić.
Proslava dvadesete godišnjice RS na kojoj je bio kompletan vrh Srbije takođe govori puno o odnosu Srbije prema BIH. Adil Kulenović iz NVO Krug 99.
„Taj proces legitimizacije genocida u političkom polju je najopasniji po bosansko – srpsko - srbijanski javni prostor jer ga anestezira od demokratizacie, pluralizacija i borbe najboljih ideja u političkom polju za političku budućnost, i bosanskih Srba i Srbije, a u konačnici i regije u cjelini.“, ističe Kulenović.
Sve to jasno govori da predsjednik RS Milorad Dodik i predsjednik Srbije Boris Tadić pokušavaju na neki način da naprave reviziju krvave bosanskohercegovačke prošlosti, kaže profesor Enver Kazaz.
„Njihova odgovornost se ni na koji način ne može umanjiti činjenicom da imamo jedno zaista nacionalističko radikalno destruktivno ponašanje i politiku koju personificira MD. Mislim da je nova vlast, predvođena SDP, pokazala želju samo za osvajanjem fotelja. To je jedna, po BiH, katastrofalna politika koja znatno doprinosi da imamo ovakvu situaciju koja se svakim danom sve više pogoršava.“
Da situacija bude gora i teža u mnogome doprinosi činjenica da država Bosna i Hercegovina nema sposobnu vlast koja se može oduprijeti ovakvim pritiscima.
„Njihova odgovornost se ni na koji način ne može umanjiti činjenicom da imamo jedno zaista nacionalističko radikalno destruktivno ponašanje i politiku koju personificira MD.
Senad Pećanin
Mislim da je nova vlast, predvođena SDP, pokazala želju samo za osvajanjem fotelja. To je jedna, po BiH, katastrofalna politika koja znatno doprinosi da imamo ovakvu situaciju koja se svakim danom sve više pogoršava“, kaže Senad Pećanin.
Profesor Enver Kazaz zaključuje: „Sarajevo nema mogućnost da zasnuje ozbiljnu regionalnu politiku, naprosto zato što se unutarnji problemi BiH direktno reflektuju na politiku Predsjedništva. To Predsjedništvo nema političku viziju, a mislim da ono nema ni intelektualni potencijal za ozbiljnu novu bosansko-hercegovačku politiku. Kada je u pitanju odnos prema Srbiji, pa nema većeg poniženja nego da Predsjedništvo ode u Karađorđevo, simboličko i stvarno mjesto u kojem je dogovarana podjela BiH. Na drugoj strani, nema teže političke autodiskvalifikacije od toga kako Bakir Izetbegović hvali Tadića, dok on prima orden od negatora genocida, Milorada Dodika.“
