Otpušteni vojnici iz Federacije: Kolegama u RS po 300 maraka

Gotovo u isto vrijeme dok se Sarajevom pronijela vijest da se još jedan od bivših boraca pokušao spaliti ispred zgrade Vlade Federacije, otpušteni pripadnici Oružanih snaga BiH svoju humanitarnu akciju pomoći kolegama iz RS privode kraju. Tačan iznos uplaćenog novca znaće se u petak jer se još uvijek čekaju uplate iz Sarajevskog kantona.

Otpuštene pripadnike Oružanih snaga BiH a nekada vojnike zaraćenih vojski Armije RBiH i VRS, kažu zbližila je ljudska nevolja i neimaština.

Izgubljeni u nadležnostima i zakonima države i entiteta, demobilisani vojnici Oružanih snaga BiH iz Federacije uplatili su po pet eura teško iznuđene i privremene minimalne penzije od 150 eura, kolegama u RS koji su ostali i bez toga.

„Očekujemo da će se prikupiti od 13 do 15 hiljada maraka da bi 360, koliko ima pripadnika iz RS, dobili tu negdje kao i mi, znači oko 300 maraka po pojedincu. Na taj način smo izašli njima u susret, ustvari solidarisali se, pošto nisu naišli na podršku Vlade RS“, kaže predsjednik Udruženja otpuštenih vojnika iz Federacije Senad Hubijer.

Parlament BiH je 2010. donio zakon koji vojnicima Oružanih snaga BiH otpuštenim zbog navršenih 35 godina starosti garantuje penzije ili otpremnine, no to pravo niko od njih do sada nije uspio ostvariti.

Isplata je prebačena na entitetske zavode penzijskog osiguranja koji nisu dobili garanciju da će im novac za to biti osiguran iz državnog budžeta.

Više od godinu dana demobilisani vojnici na ulicama traže poštivanje zakona koji je potvrdio i Ustavni sud BiH, kaže Rade Dželetović, nekadašnji vojnik VRS, danas demobilisani pripadnik Oružanih snaga BiH.

„Javnost je upoznata s tim da su ovi ljudi ratni neprijatelji bili, da su pucali jedni na druge. Međutim, evo vidite sad situaciju. Ta pomoć koju su oni pokrenuli, prikupljaju širom BiH, još liježe na taj jedan račun koji će biti zatvoren u petak, dat je rok od sedam dana da se uplati. Ko bude imao volju, on će uplatiti. I onda ćemno vidjeti koliko je leglo i dogovorićemo se, ja sa svojim predstavnicima gradova iz RS, kome ta sredstva da se uruče, da se pomogne najugroženijim porodicama. Imamo jednog pripadnika koji je umro, a koji ima ženu i troje djece, pa ćemo jedan dio sredstava odvojiti toj porodici, toj djeci dok se ne riješe naša sredstva i dok se mi ne riješimo u RS“, navodi Dželetović.

Moramo dalje živjeti

Za priču o solidarnosti bivših vojnika koji su četiri godine ratovali jedni protiv drugih, a 15 godina poslije dijele i posljednju koru hljeba, brzo se čulo širom BiH, ali i van granica zemlje. Javnost je nemalo bila iznenađena ovim humanim i za bh. prilike neuobičajenim gestom, ali bilo je i onih koji su s negodovanjem reagovali, kaže Senad Hubijer.

„Imamo nekih boračkih udruženja iz Federacije koja nisu podržala ovu incijativu. Jedan od razloga je bio oni su na vas kao pucali, vi im sada prikupljate. Međutim, mi ne gledamo više na to. Ono što je bilo ne smijemo i ne možemo zaboraviti, ali mi moramo dalje živjeti. To su naše dojučerašnje radne kolege. Ako je Vlada RS dopustila da njihovi bivši pripadnici Vojske RS i njihova djeca trenutno sada nemaju hljeba da jedu, mi to ne možemo. Mi svojim dojučerašnjim radnim kolegama i njihovoj djeci želimo obezbijediti bar ona najosnovnija sredstva za život, bar da imaju hljeba da jedu“, naglašava Hubijer.

Za kolege u RS po pet eura izdvojila su i 24 bivša borca Armije RBiH iz Kaknja, a danas penzionisani vojnici Oružanih snaga BiH. Znaju kako su živjeli proteklih više od 20 mjeseci sa jednokratnom pomoći u rasponu od 25 do 75 eura.

I onda su od teško iznuđenih 150 eura mjesečne penzije u naredna tri mjeseca odlučili da odvoje za one koji nemaju ni toliko. Jedan od njih je i Vahidin Helja:

„Da damo svojevrsni šamar politici RS, da kažemo da su njihova djeca gladna. Mi možda ne dajemo zbog kolega, dajemo zbog njihove djece, da im djeca nisu gladna.“

Da li će se vlasti u BiH osvijestiti teško je prognozirati, ali su upravo nevolja i neimaština nadvladale entitetske granice, zaliječile ratne rane i povezale do juče nepovezivo, vjeruje i Rade Dželetović:

„Tu smo da pomognemo jedni drugima - i da vratimo ovo, naravno, kao što su nam ove kolege iz Federacije pomogle u ovom momentu. I ovo je samo nevolja ljudi koji su se zbližili u nevolji, a ratni neprijatelji bili.“

Iako zvuči gotovo apsurdno, nekada tri zaraćene vojske u BiH najlakše i najbrže su reformisane i ujedinjene u Oružane snage BiH i stavljene pod jedinstvenu komandu. Tako su i danas među prvima koji su uspjeli prevazići traume prošlosti i otvoriti put drugima, smatra Edita Colo iz katoličkog Centra za pomoć CRS:

„Motiv ljudi koji su učinili to je jedna ljudskost, solidarnost prema drugim ljudima koji su prošli slične stvari i zbog načina na koji se tretiraju danas. Vjerujem da je ovo jedna od prvih grupa koja se zajednički usprotivila politici i političkim strujama koje još uvijek pomjeraju sve ono što se tiče statusa bilo žrtava proteklog rata, bilo demobilisanih boraca ili ratnih vojnih invalida“, zaključuje Colo.