O tome koliko Bosna i Hercegovina sa postojećom situacijom u oblasti zaštite osnovnih prava i sloboda čovjeka može biti kandidat za članstvo u EU, za našu emisiju govori dr. Lada Sadiković, vanredna profesorica na Fakultetu kriminalističkih nauka Univerziteta u Sarajevu.
RSE: Zaštita ljudskih prava i temeljnih sloboda jedan je od uslova za pristupanje Bosne i Hercegovine euroatlantskim integracijama. U posljednje dvije godine njihovo ostvarivanje se vezuje uz obavezu države da provede presudu Evropskog suda za ljudska prava, odnosno da Ustav uskladi sa članom 1. Evropske konvencije o ljudskim pravima. Kako Vi vidite trenutnu situaciju?
Sadiković: Država Bosna i Hercegovina nije trenutno omogućila, odnosno ispoštovala tu obavezu iz člana 1. Evropske konvencije i nije u mogućnosti da zaštiti ljudska prava i slobode svojih građana. To je sve u najužoj vezi s Ustavom BiH, koja još uvijek, nažalost, 15-16 godina nakon potpisivanja Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i donošenja Aneksa IV Dejtonskog ustava, nije uskladila sve svoje odredbe s odredbama Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Ova Konvencija ima poseban značaj za našu državu i posebno je, u odnosu na sve ostale dokumente, normirana u članu 2., tačka 2. Ustava BiH, gdje se kaže da Evropska konvencija ima direktnu primjenu u našoj državi i posebno je važna da ima prioritet nad svakim drugim pravom, a što znači i ustavnim pravom. To je potvrđeno presudom Sejdić-Finci Evropskog suda za ljudska prava, gdje je naloženo državi da svoj ustav uskladi s Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i da sve oblike diskriminacije koji se pojavljuju u Ustavu izbriše, odnosno da dopuni one odredbe koje trenutno nisu usklađene s Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava.
RSE: Možete li dati Vaše viđenje ostvarivanja ljudskih prava u Bosni i Hercegovini?
Sadiković: Kada govorimo o trenutačnoj situaciji u ljudskim pravima u Bosni i Hercegovini, mislim da je ona izuzetno loša, upravo iz razloga što država Bosna i Hercegovina nije u mogućnosti - nije sposobna, jaka i efikasna država - da zaštiti ljudska prava i slobode. A zaštita ljudskih prava i sloboda je zapravo uvjet pristupanja svim evropskim i euroatlantskim integracijama. Ako pođemo od Vijeća Evrope, član 3. kaže da država koja pristupa Vijeću Evrope mora biti pravna država, mora biti demokratska država i mora biti ona država koja poštuje ljudska prava i slobode. Isti uvjeti važe i za prijem u Evropsku uniju gdje država Bosna i Hercegovina već ima stanovite probleme s poštivanjem odredbi Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju Evropskoj uniji, koja nam je sad jedan od najvažnijih ciljeva, a također za ulazak u NATO država Bosna i Hercegovina mora ispoštovati iste uvjete. Naravno, u pogledu ljudskih prava i sloboda, ja bih istakla posebno važnu činjenicu da Bosna i Hercegovina još uvijek nema Vrhovni sud koji bi ujednačio primjenu zakona na cijeloj teritoriji, dakle, ona nije u mogućnosti da ispoštuje pravo na efektivan pravni lijek svojim građanima.
RSE: Može li uopšte imati ugled zemlja koja ne poštuje odluke Evropskog suda, a nije riječ samo o najpoznatijoj presudi Sejdić-Finci?
Sadiković: Presuda Evropskog suda za ljudska prava koja je pokrenula sve ovo što se dešava u državi samo je jedna u nizu presuda koje su već donesene protiv države Bosne i Hercegovine, a bojim se da će veliki broj presuda i u budućnosti doći. Naime, država BiH pristupajući i potpisujući Statut Vijeća Evrope obavezala se na član 8. u skladu sa članom 3. Statuta Vijeća Evrope koji kaže da država koja ne ispoštuje osnovne uvjete koje propisuje Vijeće Evrope za ulazak u tu integraciju, a to su upravo oni koje sam već navela – pravna i demokratska država i zaštita ljudskih prava – može biti isključena iz Vijeća Evrope. Ta sankcija jeste političkog karaktera, ali bi onemogućila i unazadila državu Bosnu i Hercegovinu da napreduje ka daljnjim evropskim i euroatlantskim integracijama.
To svakako ukazuje da država Bosna i Hercegovina nije u mogućnosti sada trenutno da zaštiti prava i slobode svojih građana. I šta se dešava? Dešava se upravo to da će broj presuda koje dođu protiv države Bosne i Hercegovine, ukoliko ona ne iskorijeni situaciju koja dovodi do kršenja ljudskih prava i sloboda, a to je po meni jedna trenutačno izuzetno teška situacija u kojoj se država BiH našla sa svojom sadašnjom strukturom, samo rasti, a na kraju izvršenje tih presuda snose, odnosno plaćaju građani države Bosne i Hercegovine.
RSE: Provođenje presude Evropskog suda Sejdić-Finci ulazi u samu srž ustavne problematike, pa se nameće pitanje koliko su dobra parcijalna rješenja za koja se neki u Bosni i Hercegovini zalažu?
Sadiković: Presuda Sejdić-Finci i mnoge druge presude – ja ću spomenuti i presudu koju očekujemo uskoro, to je presuda dr. Ilijaz Pilav protiv BiH, i ponovo ću naglasiti, mnoge druge – ukazuju na to da država Bosna i Hercegovina trenutačno nije u mogućnosti da donese jedno konkretno rješenje. Prema tome, moje razmišljanje i moj prijedlog bi bio u pravcu da zaista trebamo pomoć onih koji su bili direktni akteri donošenja Općeg okvirnog sporazuma za mir i Aneksa IV Dejtonskog ustava pa, uz njihovu direktnu pomoć, mislim da ćemo biti u stanju prevazići određene poteškoće u ovoj državi.
A stava sam da bez jedne cjelokupne i sveobuhvatne reforme Ustava nije moguće trenutačno ispoštovati uvjete neophodne za euroatlantske integracije, a to su upravo ovi uvjeti da država bude jaka, snažna, efikasna, da bude pravna i demokratska, i na kraju ono za nas najvažnije, da bude država koja je u mogućnosti da svojim građanima zaštiti ljudska prava i temeljne slobode.
