Najkraća kampanja ikada, bez pravog sadržaja

U Hrvatskoj je upravo započela službena kampanja za parlamentarne izbore koji će se održati 4. prosinca. Najkraću u povijesti suvremene Hrvatske, kampanju presudno obilježavaju dvije činjenice – sudska istraga protiv vladajuće stranke i istraživanja javnog mnijenja koja opoziciji daju uvjerljivu prednost.

Svi glavni sudionici izborne utrke o tome itekako vode računa, bez obzira što javno govorili. Njihova će kampanja nastojati maksimalizirati korist u zadanim okvirima. Za očekivati je dosadnu i glumljeno svađalačku kampanju. Puno marketinških trikova, spinova, prazne retorike, malo pravog političkog sadržaja.

HDZ je faktički prihvatio gubitničku poziciju. Pokazalo se da se glava i srce korupcijske hobotnice nalazi u toj stranci i to saznanje koje preovladava u javnosti nikakvi trikovi nisu uspjeli potisnuti. HDZ se na koncu okrenuo isključivo svome standardnom biračkom tijelu. Otuda povratak na Tuđmana i retoriku 90-tih, kretanje u kampanju iz „barake“, davanje nagrade grada Zadra nepravomoćno osuđenom generalu Gotovini, stavljanje Miroslava Tuđmana na izbornu listu, oslonac na podršku grupe umirovljenih generala i intelektualnih bardova nacionalističkog hrvatstva. Žele se prikupiti glasovi raspršene i dezorijentirane desnice. Koalicija sa splitskim gradonačelnikom, sirovim Željkom Kerumom čista je matematička operacija – pokušaj osvajanja jednog ili dva mandata.

Kada jedna stranka ciljano usmjerava izbornu kampanju na vlastite pristaše, a ne trudi se širiti krug mogućih glasača izvan svog svjetonazorskog obzora, znači da ne računa na pobjedu.

Šefica HDZ-ea Jadranka Kosor bila je u pravu kada je konstatirala da se kritike upućene oporbi odbijaju od njih kao od teflona.

Oporbena koalicija Kukuriku koju predvodi SDP naprosto je iščitala iste glavne predizborne činjenice – katastrofalni pad rejtinga HDZ-a i ankete koje oporbi daju veliku prednost – i odlučila se ponašati kao da HDZ-ea više i nema u utrci.
Jedini joj je cilj potaknuti svoje potencijalne birače da izađu na izbore i da ne pomisle da je sve gotovo. Odlučila se obratiti širem krugu od svoga standardnog – lijevo-liberalnog. Otuda je njezina kampanja općenita, upućena svima i nema jače ideološko uporište. Jedina izborna poruka koju upućuju je – mi smo drugačiji, pošteniji i vjerodostojniji.

Tu su se okliznuli u najnezgodnije vrijeme, na samom startu kampanje. Stavljanje na izbornu listu varaždinskog gradonačelnika koji je pijan skrivio prometnu nezgodu, pa naknadno skidanje s liste, ali i nepristajanje na podnošenje ostavke na mjesto gradonačelnika, pokazuje da opozicija ne iščitava glas naroda u ovim kriznim vremenima. Samo su polovično ispravili štetu, bili su nevjerodostojni. Treba se prisjetiti i da su kao potencijalnog zamjenika premijera istaknuli Radimira Čačića kojemu se u Mađarskoj sudi zbog izazivanje prometne nesreće sa smrtnim ishodom. Istina, to nisu skrivali i ostavili su biračima da presude. Čačić će se povući ako bude bezuvjetno osuđen, kažu u koaliciji. Ali i uvjetna osuda je osuda. Osim toga, postavlja se pitanje – kako će Čačić, na primjer, u Mađarskoj razgovarati o jednom od najdelikatnijih hrvatskih partnera – mađarskom MOL-u, većinskom vlasniku INE, gdje su se odnosi zakomplicirali?

Sve to tjera na oprez. Boluje li koalicija koja pretendira na vlast od sličnog bahatog sindroma kao i vladajući? Iako su nedvojbeno manje korumprani, jesu li to samo zbog toga što nisu bili u prilici toliko dugo vladati?

Ostali izborni takmaci nemaju nikakve šanse za pobjedu, ali bi neki mogli utjecati na budući sastav vladajuće većine, pa i na politički život. Na lijevo-liberalnom, centrističkom i umjereno desnom spektru pojavljuju se liste Dragutina Lesara, don Ivana Grubišića i Ljube Jurčića, koje donose i poneku novu ideju, ili barem drugačije shvaćanje politike. Dobra je vijest što šansi za ulazak u Sabor nemaju razni egzibicionisti i prodavači magle. Loša, što će sigurno ući sljedbenici ratnog zločinca Branimira Glavaša.

Politički sadržaj kampanje je u drugom planu, praktički ga i nema.

Hrvatska se nalazi u dubokoj krizi, ekonomski pokazatelji su obeshrabrujući, egzistencijalna nesigurnost kuca na vrata stotina tisuća građana. U evropskom okruženju traje bura na koju se nitko u hrvatskoj izbornoj utrci i ne osvrće. Cijeli projekt Europske unije je na teškom iskušenju. Zemljama starih demokracija, poput Italije i Grčke, nameću se vlade bez izbora i bez pogovora se prihvaćaju, jer nitko i ne nazire kraj krize. Vlast se daje u ruke eurobirokratima i bankarima. U Španjolskoj će se izbori održati za koji dan, očekuje se smjena vlasti, ali kreditna moć zemlje naglo slabi. Nezaposlenost mladih, sve obrazovanijih ljudi, progresivno raste.

Što će i kako mala Hrvatska moći učiniti, za sebe i za druge?

Pretedenti na novu vlast o tome složno – šute.
Bit će da im je omiljeno štivo Prohujalo s vihorom.
I ona slavna – o tome ću misliti sutra.