Godinu dana prije izbora, američki predsjednik Barak Obama najjasniju strategiju u svom političkom programu ima u oblasti koja najmanje zanima američku javnost - spoljnoj politici. Tu nije bio savršen. Njegov naivni pokušaj da pregovara o izraelsko-palestinskom pitanju bio je potpuni promašaj. Ali uspio je u najvažnijoj stvari, borbi protiv Al Kaide.
U proljeće 2011., on je preglasao svoje generale dva puta - i to s pravom: poslao je SEAL Team 6 za Osamom bin Ladenom i osigurao da sve protekne tajno, umjesto bombardovanja iz vazduha, te je odlučio započeti povlačenje vojnika iz Avganistana. Njegova spremnost da koristi bespilotne letjelice za napade protiv terorista u Pakistanu, Jemenu i Somaliji je takođe uspjeh. Takođe se otarasio Muamera Gadafija po cijeni od 1 milijade, ali bez ijednog izgubljenog američkog života.
Međutim, postoje dva vanjskopolitička pitanja koja bi mu mogla naškoditi kroz neprekidnu ekonomsku debatu tokom iduće godine, i uzrokovati Obami pravi problem: iranski militarizam i kineski merkantilizam. Za ove izuzetno komplikovane probleme, Obamina administracija je udvostručila napore u posljednjih nekoliko sedmica ne bi li postigla učinkovitije rezultate na oba polja.
Reaktor u nuklearnoj elektrani u Iranu
Iran je manje značajan, ali mnogo više opasan problem. Čak i izuzetno oprezna Agencija za nuklearnu energiju Ujedinjenih nacija (IAEA) sada vjeruje da Iran radi na izradi nuklearnog oružja. U Adminstraciji ima onih koji još vjeruju da ima nade za uspješne pregovore sa Irancima, ali Obama je 2009. već igrao na tu kartu bez rezultata.
A tu je i još urgentnih razloga za brigu - potencijalno i smrtonosnih - poput iranske podrške nanošenju stalne štete Iraku i to dok posljednji američki vojnici odlaze kući u narednih nekoliko mjeseci, čime će ostaviti preostale američke diplomatske predstvanike još više izložene raketnim napadima iračkih milicija (koje Iran podržava).
“Ako iranska raketa pogodi ambasadu u Bagdadu ili konzulat u Basri i bude ubijenih Amerikanaca, uslijediće pozivi za vojnim odgovorom”, jedan zvaničnik Administracije mi je to rekao.
I zaista postoje određeni planovi za odmazdu gađanjem iranskih fabrika ili možda trening centra Iranske revolucionarne garde u blizini iračke granice.
Jedan regionalni ekspert rekao mi je da je Obamina administracija podijeljena oko kursa takve akcije “ali postoji određeni poziv na udaranje Iranaca u zube prilikom izlaska iz Iraka, samo da bi osigurali da se ne dobije kriva ideja o tome zašto odlazimo ". Ali ta vrsta napada mogla bi voditi do još jednog rata protiv muslimana.
Izrael još jedan potencijalni problem
Kina je pak država koja će najvjerovatnije imati uticaja na predsjedničku kampanju. To je zemlja najviše pominjana sa velikom zabrinutošću od strane Amerikanaca koje sam intervjuisao tokom mog puta po SAD. Oni su to sublimirali precizno: da Kina vara i krade američka radna mjesta, manipuliše svojom valutom (juan) da bi poboljšala izvoz.
Mitt Romeney (jedan od republikanskih predsjedničkih kandidata) već napada Obamu što nije oštriji sa kineskom ekonomskom agresijom, a nekoliko izvora iz Bijele kuće mi je reklo da je predsjednik opsjednut time da nađe adekvatan odgovor na to.
Zastave Kine i SAD - ilustracija
„Ne možete jednostavno pljusnuti tarife na kineske proizvode, zbog našeg članstva u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (WTO)”, rekao mi je jedan zvaničnik administracije i dodao: „ Ali veoma pažljivo razmatramo kakve su nam mogućnosti u oblasti intelektualne svojine."
Kinezi su američke kompanije rutinski prisilili da odustanu od svojih trgovačkih tajni u zamjenu za pristup velikom kineskom potrošačkom tržištu. Američke kompanije to mrze, žaleći se na konstantno, ali uobičajeno podlijeganje – kao što je to na primjer učinio General Electric prilikom nedavne prodaje avionskih motora Kinezima.
”Ako bi uspjeli da dobijemo zajednički front u biznis sektoru, mogli bismo imati i malo sreće u stvaranju međunarodne koalicije koja bi pritisnula Kineze po tom pitanju”, kazao mi je jedan zvaničnik Bijele kuće. “Ali to će biti veoma teško. Romney radi isto što je radio Klinton 1992., udara po Kini oko trgovinske razmjene tokom kampanje. Naravno, čim je izabran Klinton je promijenio ploču “.
Postoji još jedan potencijalni prekomorski problem za predsjednika - Izrael. Romney je nedavno udario po Obami zbog toga što je izrekao živu istinu u privatnom razgovoru sa francuskim predsjednikom Nikolom Sarakozijem: da je sa Benjaminom Netanjahuom teško sarađivati.
Romney je takođe ustvrdio da je Obama “gurnuo Izrael pod autobus “ zbog toga što je rekao još jednu istinu: da je jedini put za dvije države da se vrate na granice iz 1967., uz zajednički dogovor oko razmjene teritorija. (Romney rutinski izostavlja Obamino insistiranje na razmjeni zemlje, pokušavajući da izobliči stvarnu politiku Administracije).
Izrael i Iran su vječni izazovi za američke predsjednike, ali strah da nas Kina ekonomski iscrpljuje i potiskuje je problem koji bi mogao najviše naštetiti Obami u 2012-toj. To je ujedno i jedino pitanje vanjske politike koje se direktno dotiče većine naših domaćih problema.
