Preko 100.000 mladih u Bosni i Hercegovini konzumira ili se bavi preprodajom droge. Ovo su procjene Policijske misije EU u BiH u saradnji sa entitetskim policijama.
Preciznih statističkih podataka međutim nema niko jer u zemlji još uvijek ne postoji kancelarija za suzbijanje zloupotrebe opojnih droga. Nevladine organizacije, roditelji i ljekari na različite načine bore se sa jednom od najtežih pošasti modernog doba.
Goran je počeo piti sa 17 godina, odmah nakon toga počeo je da konzumira travu, a sa osamnaest bio je heroinski ovisnik. Nekoliko puta pokušavao je da pomoć potraži u komunama i zajednicama koje su pomagale ovisnicima. Svaki put bezuspješno i Goran se vraćao heroinu:
„Heroin je popunio sve te praznine u meni, svu tu depresiju koja je i došla od alkohola i droga. Osjećao sam se fantastično. Sve ono što sam htio da budem, a nisam bio, bio sam. Sve te slabosti i mane su nestale. Bio sam neko drugi. Sviđao mi se taj neko drugi.“
Konačnu odluku da se mora izliječiti Goran je donio kada su mu zbog činjenice da je heroinski ovisnik zabranili da viđa sina:
„Jedan dan sam se probudio i shvatio sam da sam sam, da nemam nikoga. Izgubio sam svoj identitet i više nisam ona osoba koja sam bio. Imao sam želju za onom starom osobom. Uvijek sam bio veseo i nasmijan. Heroin je to ubio u meni. Kada nije bilo heroina, sa mnom se nije moglo komunicirati. Otišao sam u zajednicu po pomoć, da nađem sebe. Bio sam tamo dvije godine i pronašao sam starog sebe. Dana sam zadovoljan sam sobom. Ne pijem, ne pušim. Nasmijan sam i veseo sam. Budem u društvu gdje se pije i puši. Zadovoljan sam kada vidim da mogu biti veseo bez ičega.“
Borba sa drogom je dugotrajna
I Dino koji je danas u terapijskoj zajednici nevladinog Udruženja Proi, drogirao se dvadeset godina. Sve priče bivših ovisnika, kaže Dino, liče jedna na drugu:
Narkotici, ilustrativna fotografija
„Uvijek sam mislio da se mogu zadržati na nečemu što je kao manje. Trava, alkohol, malo ću heroin, svega ću pomalo – ali ne ide to tako. Čovjek izgubi sve konce. Barem sam ja izgubio - i sebe i svoju porodicu. Nisam više mogao normalno da rasuđujem i bio sam rob tome svemu. Nisam mogao sa djevojkom izaći, razgovarati bez toga, nisam mogao s roditeljima biti, razgovarati. Znači, nisam mogao uopšte funkcionisati ako nisam nadrogiran“.
O problemu narkomanije malo se govori u Bosni i Hercegovini, iako je stanje, prema tvrdnjama nevladinih organizacija, alarmantno. Neposredna blizina škola najčešće je mjesto na kom se preprodaju droge, upozoravaju oni, a u državnim institucijama kažu da je narkomanija problem, ne samo u BiH, nego čitavog Balkana.
BiH se vrlo često nađe na balkanskoj ruti trgovine drogom i dobar dio tih narkotika zadržava se tu, kaže državni ministar sigurnosti, Sadik Ahmetović.
„To više nije samo tranzit kroz BiH, to je i zadržavanje većeg broja opojnih sredstava u BiH. Ta činjenica implicira na povećanje onih koji konzumiraju drogu u BiH“, navodi Ahmetović.
U Bosni i Hercegovini preko 300 ovisnika trenuto se nalazi na odvikavanju u raznim terapijskim zajednicama. Oko 800 njih liječi se u medicinskim ustanovama koristeći metadonsku terapiju. Pored komuna, terapijskih zajednica i liječenja u medicinskim ustanovama, u BiH se koristi i takozvani program smanjenja štete.
Iako nema preciznih statističkih podataka o broju ovisnika u Bosni i Hercegovini, procjenjuje se da preko 20 posto mladih između 15. i 24. godine konzumira neku od droga. Od tog broja, preko 70 posto je mlađe od 20 godina, a 35 posto su maloljetnici.
Roditelji najčešće kasno vide problem, a borba sa drogom je dugotrajna, kaže Nermina Hrvić, iz tuzlanskog udruženja Nada. Ovo udruženje okuplja roditelje ovisnika.
„Mislim da je to najveći problem, da roditelj sam sebi prizna da ima problem u kući. To je već prvi korak da se može početi boriti sa drogom. Mislim da je onaj, koga zadesi taj problem, jednostavno prepušten sam sebi, izuzev u ekstremnim situacijama kada je život u pitanju. Tada se naiđe na reakciju ljekara koji mu ukažu pomoć. Apsolutno niko ništa ne čini da bi se pomoglo toj djeci“, navodi Nermina Hrvić.
U BiH još nije uspostavljen ured za suzbijanje zloupotrebe opojnih droga. Za njegovo uspostavljanje još nije data saglasnost entitetskih ministarstava unutrašnjih poslova. Ni na nivou entiteta ne postoji jedinstvena evidencija ovisnika.
