Piše: Marko Prelec, priredila Sabina Čabaravdić
Spor oko sjevernog dijela Kosova, koji se jako dugo “krčka” ušao je u opasnu fazu. Unatoč tome što tehničkim pregovorima postižu napredak, Srbija i Kosovo na terenu podižu tenzije.
Kada su 2. septembra postigli dogovor oko carinskog pečata, evropski promatrači mogli su zaključiti da je kriza započeta 25. jula, sada riješena. Ali, to nije tako. Pravi spor o statusu Kosova jeste sjever te mlade države.
Beograd još uvijek vjeruje da može djelimično upravljati Kosovom, preko Srba naseljenih na sjeveru.
Priština je odlučna u namjeri da ostvari suverenitet na cijeloj teritoriji. Sve dok se ova dva stava ne nadju u balansu, visok je rizik za brzu propast.
Dnevno se bilježe incidenti. Tokom vikenda došlo je do eksplozije u Zubinom potoku, pratilo ju je vatreno oružje.
Srbi su, navodno, instruirali učenike srednjih škola da organiziraju blokadu puteva oko podijeljene Mitrovice.
Sukobi su već odnijeli jedan život, a ako Priština i Beograd ne odustanu može biti i više žrtava.
Odnosi Kosovo-Srbija mogu ući u fazu zamrznutog konflikta, a to opet može trajati godinama, ili desetljećima. Prema procjenama Međunarodne krizne grupe, ali i mnogih diplomata, eskalacija odgovara mnogim interesima.
Krajem jula ove godine Priština je podigla tenzije smatravši da su dovoljno dugo čekali na preuzimanje kontrole na dva granična prijelaza spornog teritorija na kojem je Beograd finansirao paralelnu vlast.
Visoki kosovski dužnosnici obećali su više akcija sličnih onim julskim, i to vrlo skoro. Kosovo naime ne vjeruje da međunarodna zajednica, posebno EU, odnosno EULEX u stanju vratiti sjever.
Slanjem specijalaca na granične prijelaze Priština je, smatraju tamošnji zvaničnici, učinila u jednom danu više nego međunarodni partneri u bezmalo tri godine.
Može se proširiti lanac nasilja
Priština se ovom akcijom jako promijenila. Premijer Hashim Thaci, do prije nekoliko mjeseci oslabljena figura, nesposobna da svog kandidata ubaci na mjesto predsjednika, pod sumnjom da je učestvovao u ratnim zločinima i suočen s lošim ekonomskim pokazateljima, od 25.jula je vrhovni vođa Kosova.
Opozicija ga ne može ni dodirnuti. Akcija na granici dobro je pripremljen tv kamerama praćen paket, simbol za nacionalnu katarzu: “mi smo napokon uzeli oružje u svoje ruke i pokazali i svijetu i Srbima čija je ovo zemlja”.
Ali Thaci nije stekao dovoljno da si osigura mjesto u povijesti. Sve što je učinio jeste privremeno zaustavljanje krijumčarenja jer je granica zatvorena.
Ali još uvijek nije uspio postaviti svoje carinike ili otvoriti sud u Mitrovici, ili provesti izbore na sjeveru. Uostalom što vrijeme više prolazi, njegov prepad na granici sve više liči na spektakl za javnost nego prvi korak prema integraciji sjevera.
Visoko pozicionirani kosovski dužnosnici u više su navrata ponovili Međunarodnoj kriznoj grupi da će Priština ove jeseni nastaviti započetim putem - "po svaku cijenu".
Njih, kažu, ne zabrinjavaju međunarodni pozivi da se suzdrže od provokacije ili jednostranih poteza, pa tokom sljedećih mjeseci valja očekivati
• Povratak granične policije ili carinskih službenika na prijelaze na sjeveru. Kosovska policija legitimna je vlast, pa Kfora neće djelovati protiv njih. Lokalni Srbi će odgovoriti blokadama, a vjerojatno i nasiljem.
Mađarski vojnici Kfora prolaze pored barikade u selu Zupce, 05. avgust 2011.
• Povratak sudaca i tužitelja u sud u Sjevernoj Mitrovici, mjestu u kojem su se, marta 2008.godine desile i najžešće borbe na Kosovu, nakon stjecanja nezavisnosti kada je 100 vojnika i policajaca ranjeno ili poginulo. Ako se, po svojoj odluci, kosovski suci vrate u Mitrovicu, misija EU će morati šutiti i raditi s njima. Zgrada Suda u centru je grada i tamošnji je Srbi lako mogu okružiti.
• Pokušaj poboljšanja discipline srpskih oficira u redovima Kosovske policije (KP) nije uspio jer su oni lojalni Beogradu (odakle primaju dodatne plate). Četvorica ih je smijenjeno jer su odbili poslušati zapovijed. Ako Priština prisili Srbe da biraju između Kosova i Srbije to će dodatno marginalizirati policiju i smanjiti njihovu sposobnost za rad.
• Oduzimanje registarskih tablica koje su izdate u srpskim opštinama može se provesti silom i patrolama, ali postoji opasnost od reakcije.
• Baš kao i pokušaj ponovnog preuzimanja trafostanice Valač ili isključivanje iz sistema opskrbe onih koji godinama nisu plaćli struju.
S ograničenim snagama sigurnosti, Priština će, da sve zacrtano i provede, morati raditi u saradnji s međunarodnim snagama, osobito Kforom i EULEX-om.
Navedeni koraci tako su zamišljeni da potaknu ili prisile medjunarodne predstavnike da interveniraju na njihovoj strani. Ipak, niti Kfor niti EULEX nisu spremni početi zauzimanje Sjevera upotrebom sile.
Srbi sa sjevera odgovoriće blokadama i demonstracijama. Postoji nekoliko stotina naoružanih Srba, mnogi su povezani s kriminalnim bandama u Mitrovici koje opet vrlo lako mogu otvoriti vatru i na kosovske i na dužnosnike EULEX-a i Kfora.
Srbi se mogu oduprijeti akcijama Prištine bez obzira na to što im kaže Beograd. U najgorem slučaju lanac nasilja može se proširiti na civile širom Kosova.
Ključni test za evropsko-balkansku strategiju
Albanska sela, na primjer, već su prijetila blokadom puteva koji mogu odvojiti Mitrovicu od Srbije.
Budu li napadnuti osvetiće se nad srpskim enklavama na jugu, a time ugroziti i srednjovjekovne manastire u Peći i Dečanima.
Upravo sada bi, EU i SAD trebali pomoći Kosovu i Srbiji da nađu kompromis i odgode sukobe, da Prištini daju dovoljno kako bi stekla osjećaj da je povratila ukupnu suverenost, ali ne toliko da prisile Beograd na priznanje kako je Kosovo izgubljeno.
Ključ je u prebacivanju stvari s političkog na domen ekonomskog i sigurnosnog.
Izlazak iz slijepe ulice može biti i djelovanje protiv krijumčara i drugih zločinaca, a ne protiv 'načina života na sjeveru, što uključuje njihove lokalne predstavnike koji se biraju po srbijanskom zakonu.
Krijumčari goriva, trgovci drogom i utajivači poreza nemaju kredibilitet patriota. Priština, Beograd i EULEX mogu ih eliminirati uz lokalnu pomoć.
EU i njezine države članice također imaju ulogu, ponajprije u vezi sa napredovanjem Srbije prema evropskim integracijama.
Njemačka kancelarka Angela Merkel otposlala je jasnu poruku koja je šokirala Srbiju. Ona je možda bila nemilosrdna i došla brzo nakon hapšenja Ratka Mladića i Gorana Hadžića, ali ni u kom slučaju nije trebala biti iznenađenje.
Pronalaženje kompromisa o carini hitan je zadatak ovog momenta, ali je pronalaženje sveobuhvatnog rješenja za Sjever daleko važnije.
Beograd mora shvatiti da je podjela Kosova nemoguća i mora formulirati novu strategiju.
Ni SAD, ni važne članice EU neće dopustiti presedan po kojem bi Kosovo svoju nezavisnost platitlo teritorijom.
Držati se pristupa koji se temelji na fantaziji da će Priština, Washington i Brisel jednoga dana ipak pristati na podjelu ili razmjenu teritorija skupa je iluzija za vladajuću Demokratsku stranku.
Ali, u isto vrijeme nije u redu da Kosovo pod svoju vlast vrati sjever silom. Priština nema kapacitet za provođenje svoje volje na sjeveru i samo će produbiti eskalaciju, strah i bijes Srba prema kosovskoj vladi.
EU će preko EULEX-a postići više budu li počeli promatrati Kosovo kao potencijalnog člana evropske zajednice.
Za početak stavljanjem građana te zemlje na bijelu šengensku listu bezviznog putovanja. Takav bi potez na primjer uradio puno za izgradnju evropske vjerodostojnosti na Kosovu.
Jesen jedva da je počela na Kosovu, ali sljedećih nekoliko mjeseci biće ključni test za evropsko-balkansku strategiju održavanja mira i stabilnosti kroz dijalog i pridruživanje.
Spor oko sjevernog dijela Kosova, koji se jako dugo “krčka” ušao je u opasnu fazu. Unatoč tome što tehničkim pregovorima postižu napredak, Srbija i Kosovo na terenu podižu tenzije.
Kada su 2. septembra postigli dogovor oko carinskog pečata, evropski promatrači mogli su zaključiti da je kriza započeta 25. jula, sada riješena. Ali, to nije tako. Pravi spor o statusu Kosova jeste sjever te mlade države.
Beograd još uvijek vjeruje da može djelimično upravljati Kosovom, preko Srba naseljenih na sjeveru.
Priština je odlučna u namjeri da ostvari suverenitet na cijeloj teritoriji. Sve dok se ova dva stava ne nadju u balansu, visok je rizik za brzu propast.
Dnevno se bilježe incidenti. Tokom vikenda došlo je do eksplozije u Zubinom potoku, pratilo ju je vatreno oružje.
Srbi su, navodno, instruirali učenike srednjih škola da organiziraju blokadu puteva oko podijeljene Mitrovice.
Sukobi su već odnijeli jedan život, a ako Priština i Beograd ne odustanu može biti i više žrtava.
Odnosi Kosovo-Srbija mogu ući u fazu zamrznutog konflikta, a to opet može trajati godinama, ili desetljećima. Prema procjenama Međunarodne krizne grupe, ali i mnogih diplomata, eskalacija odgovara mnogim interesima.
Krajem jula ove godine Priština je podigla tenzije smatravši da su dovoljno dugo čekali na preuzimanje kontrole na dva granična prijelaza spornog teritorija na kojem je Beograd finansirao paralelnu vlast.
Visoki kosovski dužnosnici obećali su više akcija sličnih onim julskim, i to vrlo skoro. Kosovo naime ne vjeruje da međunarodna zajednica, posebno EU, odnosno EULEX u stanju vratiti sjever.
Slanjem specijalaca na granične prijelaze Priština je, smatraju tamošnji zvaničnici, učinila u jednom danu više nego međunarodni partneri u bezmalo tri godine.
Može se proširiti lanac nasilja
Priština se ovom akcijom jako promijenila. Premijer Hashim Thaci, do prije nekoliko mjeseci oslabljena figura, nesposobna da svog kandidata ubaci na mjesto predsjednika, pod sumnjom da je učestvovao u ratnim zločinima i suočen s lošim ekonomskim pokazateljima, od 25.jula je vrhovni vođa Kosova.
Opozicija ga ne može ni dodirnuti. Akcija na granici dobro je pripremljen tv kamerama praćen paket, simbol za nacionalnu katarzu: “mi smo napokon uzeli oružje u svoje ruke i pokazali i svijetu i Srbima čija je ovo zemlja”.
Ali Thaci nije stekao dovoljno da si osigura mjesto u povijesti. Sve što je učinio jeste privremeno zaustavljanje krijumčarenja jer je granica zatvorena.
Ali još uvijek nije uspio postaviti svoje carinike ili otvoriti sud u Mitrovici, ili provesti izbore na sjeveru. Uostalom što vrijeme više prolazi, njegov prepad na granici sve više liči na spektakl za javnost nego prvi korak prema integraciji sjevera.
Visoko pozicionirani kosovski dužnosnici u više su navrata ponovili Međunarodnoj kriznoj grupi da će Priština ove jeseni nastaviti započetim putem - "po svaku cijenu".
Njih, kažu, ne zabrinjavaju međunarodni pozivi da se suzdrže od provokacije ili jednostranih poteza, pa tokom sljedećih mjeseci valja očekivati
• Povratak granične policije ili carinskih službenika na prijelaze na sjeveru. Kosovska policija legitimna je vlast, pa Kfora neće djelovati protiv njih. Lokalni Srbi će odgovoriti blokadama, a vjerojatno i nasiljem.
• Povratak sudaca i tužitelja u sud u Sjevernoj Mitrovici, mjestu u kojem su se, marta 2008.godine desile i najžešće borbe na Kosovu, nakon stjecanja nezavisnosti kada je 100 vojnika i policajaca ranjeno ili poginulo. Ako se, po svojoj odluci, kosovski suci vrate u Mitrovicu, misija EU će morati šutiti i raditi s njima. Zgrada Suda u centru je grada i tamošnji je Srbi lako mogu okružiti.
• Pokušaj poboljšanja discipline srpskih oficira u redovima Kosovske policije (KP) nije uspio jer su oni lojalni Beogradu (odakle primaju dodatne plate). Četvorica ih je smijenjeno jer su odbili poslušati zapovijed. Ako Priština prisili Srbe da biraju između Kosova i Srbije to će dodatno marginalizirati policiju i smanjiti njihovu sposobnost za rad.
• Oduzimanje registarskih tablica koje su izdate u srpskim opštinama može se provesti silom i patrolama, ali postoji opasnost od reakcije.
• Baš kao i pokušaj ponovnog preuzimanja trafostanice Valač ili isključivanje iz sistema opskrbe onih koji godinama nisu plaćli struju.
S ograničenim snagama sigurnosti, Priština će, da sve zacrtano i provede, morati raditi u saradnji s međunarodnim snagama, osobito Kforom i EULEX-om.
Navedeni koraci tako su zamišljeni da potaknu ili prisile medjunarodne predstavnike da interveniraju na njihovoj strani. Ipak, niti Kfor niti EULEX nisu spremni početi zauzimanje Sjevera upotrebom sile.
Srbi sa sjevera odgovoriće blokadama i demonstracijama. Postoji nekoliko stotina naoružanih Srba, mnogi su povezani s kriminalnim bandama u Mitrovici koje opet vrlo lako mogu otvoriti vatru i na kosovske i na dužnosnike EULEX-a i Kfora.
Srbi se mogu oduprijeti akcijama Prištine bez obzira na to što im kaže Beograd. U najgorem slučaju lanac nasilja može se proširiti na civile širom Kosova.
Ključni test za evropsko-balkansku strategiju
Albanska sela, na primjer, već su prijetila blokadom puteva koji mogu odvojiti Mitrovicu od Srbije.
Budu li napadnuti osvetiće se nad srpskim enklavama na jugu, a time ugroziti i srednjovjekovne manastire u Peći i Dečanima.
Upravo sada bi, EU i SAD trebali pomoći Kosovu i Srbiji da nađu kompromis i odgode sukobe, da Prištini daju dovoljno kako bi stekla osjećaj da je povratila ukupnu suverenost, ali ne toliko da prisile Beograd na priznanje kako je Kosovo izgubljeno.
Ključ je u prebacivanju stvari s političkog na domen ekonomskog i sigurnosnog.
Izlazak iz slijepe ulice može biti i djelovanje protiv krijumčara i drugih zločinaca, a ne protiv 'načina života na sjeveru, što uključuje njihove lokalne predstavnike koji se biraju po srbijanskom zakonu.
Krijumčari goriva, trgovci drogom i utajivači poreza nemaju kredibilitet patriota. Priština, Beograd i EULEX mogu ih eliminirati uz lokalnu pomoć.
EU i njezine države članice također imaju ulogu, ponajprije u vezi sa napredovanjem Srbije prema evropskim integracijama.
Njemačka kancelarka Angela Merkel otposlala je jasnu poruku koja je šokirala Srbiju. Ona je možda bila nemilosrdna i došla brzo nakon hapšenja Ratka Mladića i Gorana Hadžića, ali ni u kom slučaju nije trebala biti iznenađenje.
Pronalaženje kompromisa o carini hitan je zadatak ovog momenta, ali je pronalaženje sveobuhvatnog rješenja za Sjever daleko važnije.
Beograd mora shvatiti da je podjela Kosova nemoguća i mora formulirati novu strategiju.
Ni SAD, ni važne članice EU neće dopustiti presedan po kojem bi Kosovo svoju nezavisnost platitlo teritorijom.
Držati se pristupa koji se temelji na fantaziji da će Priština, Washington i Brisel jednoga dana ipak pristati na podjelu ili razmjenu teritorija skupa je iluzija za vladajuću Demokratsku stranku.
Ali, u isto vrijeme nije u redu da Kosovo pod svoju vlast vrati sjever silom. Priština nema kapacitet za provođenje svoje volje na sjeveru i samo će produbiti eskalaciju, strah i bijes Srba prema kosovskoj vladi.
EU će preko EULEX-a postići više budu li počeli promatrati Kosovo kao potencijalnog člana evropske zajednice.
Za početak stavljanjem građana te zemlje na bijelu šengensku listu bezviznog putovanja. Takav bi potez na primjer uradio puno za izgradnju evropske vjerodostojnosti na Kosovu.
Jesen jedva da je počela na Kosovu, ali sljedećih nekoliko mjeseci biće ključni test za evropsko-balkansku strategiju održavanja mira i stabilnosti kroz dijalog i pridruživanje.
