Žrtve zločina za koje je osuđen general Momčilo Perišić, u BiH nisu zadovoljne presudom jer su, kažu, očekivali doživotnu kaznu. S druge strane, ni pravni eksperti je ne smatraju zadovoljavajućom naročito jer nije dokazana efektivna kontrola nad snagama bosanskih Srba. No, ukoliko se potvrde činjenice iz prvostepene presude koje uključuju logističku i finansijsku pomoć Vojske Jugoslavije Vojsci RS, BiH bi imala i novu polaznu osnovu na obnovi tužbu protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde, a žrtve mogućnost za naknadu.
Presuda nekadašnjem načelniku Generalštaba Vojske Jugoslavije Perišiću u BiH je izazvala podijeljene reakcije. S jedne strane sudije su potvrdile da je Vojska Jugoslavije kojom je komandovao Perišić logistički i finansijski pomagala Vojsku RS, što je po snage bosanskih Srba bilo od ključne važnosti, čime je utvrđena veza između Srbije i rata u BiH, odnosno vojnih snaga bosanskih Srba. Ipak, odgovornost je drugačija, navodi advokat Vasvija Vidović.
Efektivnu kontrolu je teško dokazati, napominje Vidović, te smatra kako je tužilac trebao veću pažnju usmjeriti na to da Perišića optuži za udruženi zločinački poduhvat.
„Što se tiče veze između Mladića i generala Perišića, ona je nesumnjivo utvrđena. Utvrđeno je da je general Perišić osnovao bitne vojne segmente u Beogradu koji su direktno povezani sa ratom u BiH i sa ratom u Hrvatskoj, ali odgovornost za ova djela je drugačija kod generala Perišića i drugačija je kod generala Mladića. Presuda nije pravosnažna s obzirom na stav sudije Molota, koji je veoma iskusan sudija, ali mene brine krajnji ishod. Mislim da bi tužilac daleko više postigao da je išao na drugi vid optužbe, recimo za udruženi zločinački poduhvat. Veoma, veoma teško je dokazati efektivnu kontrolu. To je problem koji će sigurno biti u ovom predmetu“, kaže Vidović.
No, kontradiktorno je da u takvim okolnostima Perišić, i pored utvrđene saradnje s Ratkom Mladićem, u brojnim operacijama nije imao efektivnu kontrolu nad njim i vojskom kojom je komandovao, navodi profesor međunarodnog humanitarnog prava na sarajevskom FPN Zarije Seizović.
„Toliko ima dokaza koji još uvijek nemaju svojstvo dokaza izvedenih pred sudom, u ovom slučaju pred Haškim tribunalom, a koji ukazuju na itekako snažnu vezu između političkog Beograda i vojnog Beograda sa zločinima u BiH i Hrvatskoj da je gotovo pa deplasirano govoriti o tome da neko na svijetu, a pogotovo oni koji se bave tom tematikom ne znaju da je zvanični Beograd u ono vrijeme itekako bio umiješan u zločine koji su se desili i na teritoriji BiH i srpske krajine u Hrvatskoj“, naglašava Seizović.
Porodice žrtava: Zaslužio doživotnu
Profesor Seizović smatra apsurdnom i činjenicu da Perišić nije proglašen krivim za istrijebljenje u Srebrenici, zbog toga što, kako se navodi u presudi nije mogao predvidjeti da će VRS izvršiti radikalno i sistematsko istrijebljenje hiljada muslimana u enklavi. Presuda, smatra on, ipak malo popravlja izglede BiH u slučaju obnavljanja tužbe pred Međunarodnim sudom pravde.
Kada Hotić sa fotografijama o stradanjima u Srebrenici
„Više popravlja položaj Hrvatske po pitanju eventualne odgovornosti zvaničnog Beograda za ratne zločine koji su počinjeni u to vrijeme u Hrvatskoj. Mislim da čak i da je general Perišić osuđen za ono što je izvršeno u Srebrenici i dalje to ne bi bio fakt da se eventualno pokrene postupak revizije presude Međunarodnog suda pravde - jer da bi nešto postalo historijska činjenica, te činjenice moraju biti potvrđene drugostepenom presudom“, kaže Seizović.
Članice Udruženja Majke enklava Srebrenica i Žepa kažu kako su razočarane presudom, jer je Perišić znao i morao znati šta će se desiti u ovoj enklavi nakon što je zauzme Vojska RS.
„Čak 1993. godine kad su na Srebrenicu vršeni intenzivni napadi iz Srbije, kad su tri korpusa napadala, Perišić je komandovao u Srebrenici da ne ostane ni dijete u bešici. Znači znao je šta se radi“, rekla je Kada Hotić.
Ni Fikret Grabovica, predsjednik udruženja koje okuplja porodice djece ubijene u opkoljenom Sarajevu, nije zadovoljan ovakvom odlukom suda.
„Žrtve ni u kom slučaju ne mogu biti zadovoljne sa tom presudom jer su počinjeni zločini i takav jedan zločinac, koji je bio jedan od najvažnijih karika u zločinačkom lancu, je zaslužio bez ikakve dileme doživotnu kaznu“, ocjenjuje on.
Ova presuda ipak nudi neku vrstu satisfakcije žrtvama, kaže Vidović.
„Sigurno je da će žrtve, pogotovo one u Zagrebu, a i ove ovdje imati osnov da traže naknadu štete. Ja koliko znam, UN je već osnovao jedan fond za naknadu štete te vrste.“
Ipak, svi navode kako je značajna činjenica da je prilikom odmjeravanja kazne Tribunal naglasio da je Perišić produžio sa ukazivanjem pomoći VRS mjesecima nakon što je saznao za masakr koji je počinjen u Srebrenici, te da je podrška Vojske Jugoslavije pružana i jedinicama koje su činile zločine, poput Drinskog, Krajiškog i Sarajevsko-romanijskog korpusa, čiji su generali osuđeni pred Tribunalom.
Momčilo Perišić, rođen je u selu Koštunići blizu Gornjeg Milanovca 22. maja 1944. godine. Obavljao je najviše funkcije u Vojsci Jugoslavije (VJ), a u penziju je otišao sa činom general-pukovnika.
U Jugoslovensku narodnu armiju (JNA) stupio je 1966.godine. Kada su počeli ratovi na prostoru bivše Jugoslavije, Perišić je bio na dužnosti komandanta Artiljerijskog školskog centra u Zadru.
Za načelnika Generalštaba VJ imenovan je 29. avgusta 1993. godine. Na toj dužnosti bio je do 24. novembra 1998. godine.
U to vreme bio je jedan od najbližih i najpoverljivijih saradnika Slobodana Miloševića.
Bio je i jedan od lidera Demokratske opozicije Srbije (DOS). Nakon promene vlasti 2000. godine, i izbora nove Vlade Srbije, januara 2001. godine, Perišić je izabran za jednog od potpredsednika vlade koju je predvodio Zoran Đinđić.
Marta 2002. godine, Perišić je uhapšen u jednom motelu na Ibarskoj magistrali pod optužbom za špijunažu. Ubrzo nakon hapšenja podneo je ostavku na dužnost potpredsednika vlade.
Postupak pred Vojnim sudom je obustvljen onda kada je Perišić odlučio da se preda sudu u Hagu.
Marta 2005. godine, odlazi u Hagu nakon podizanja optužnice koja ga je teretila za ratne zločine počinjene u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
Detalje optužnice možete pročitati OVDE.
Presuda nekadašnjem načelniku Generalštaba Vojske Jugoslavije Perišiću u BiH je izazvala podijeljene reakcije. S jedne strane sudije su potvrdile da je Vojska Jugoslavije kojom je komandovao Perišić logistički i finansijski pomagala Vojsku RS, što je po snage bosanskih Srba bilo od ključne važnosti, čime je utvrđena veza između Srbije i rata u BiH, odnosno vojnih snaga bosanskih Srba. Ipak, odgovornost je drugačija, navodi advokat Vasvija Vidović.
Efektivnu kontrolu je teško dokazati, napominje Vidović, te smatra kako je tužilac trebao veću pažnju usmjeriti na to da Perišića optuži za udruženi zločinački poduhvat.
„Što se tiče veze između Mladića i generala Perišića, ona je nesumnjivo utvrđena. Utvrđeno je da je general Perišić osnovao bitne vojne segmente u Beogradu koji su direktno povezani sa ratom u BiH i sa ratom u Hrvatskoj, ali odgovornost za ova djela je drugačija kod generala Perišića i drugačija je kod generala Mladića. Presuda nije pravosnažna s obzirom na stav sudije Molota, koji je veoma iskusan sudija, ali mene brine krajnji ishod. Mislim da bi tužilac daleko više postigao da je išao na drugi vid optužbe, recimo za udruženi zločinački poduhvat. Veoma, veoma teško je dokazati efektivnu kontrolu. To je problem koji će sigurno biti u ovom predmetu“, kaže Vidović.
No, kontradiktorno je da u takvim okolnostima Perišić, i pored utvrđene saradnje s Ratkom Mladićem, u brojnim operacijama nije imao efektivnu kontrolu nad njim i vojskom kojom je komandovao, navodi profesor međunarodnog humanitarnog prava na sarajevskom FPN Zarije Seizović.
„Toliko ima dokaza koji još uvijek nemaju svojstvo dokaza izvedenih pred sudom, u ovom slučaju pred Haškim tribunalom, a koji ukazuju na itekako snažnu vezu između političkog Beograda i vojnog Beograda sa zločinima u BiH i Hrvatskoj da je gotovo pa deplasirano govoriti o tome da neko na svijetu, a pogotovo oni koji se bave tom tematikom ne znaju da je zvanični Beograd u ono vrijeme itekako bio umiješan u zločine koji su se desili i na teritoriji BiH i srpske krajine u Hrvatskoj“, naglašava Seizović.
Porodice žrtava: Zaslužio doživotnu
Profesor Seizović smatra apsurdnom i činjenicu da Perišić nije proglašen krivim za istrijebljenje u Srebrenici, zbog toga što, kako se navodi u presudi nije mogao predvidjeti da će VRS izvršiti radikalno i sistematsko istrijebljenje hiljada muslimana u enklavi. Presuda, smatra on, ipak malo popravlja izglede BiH u slučaju obnavljanja tužbe pred Međunarodnim sudom pravde.
„Više popravlja položaj Hrvatske po pitanju eventualne odgovornosti zvaničnog Beograda za ratne zločine koji su počinjeni u to vrijeme u Hrvatskoj. Mislim da čak i da je general Perišić osuđen za ono što je izvršeno u Srebrenici i dalje to ne bi bio fakt da se eventualno pokrene postupak revizije presude Međunarodnog suda pravde - jer da bi nešto postalo historijska činjenica, te činjenice moraju biti potvrđene drugostepenom presudom“, kaže Seizović.
Članice Udruženja Majke enklava Srebrenica i Žepa kažu kako su razočarane presudom, jer je Perišić znao i morao znati šta će se desiti u ovoj enklavi nakon što je zauzme Vojska RS.
„Čak 1993. godine kad su na Srebrenicu vršeni intenzivni napadi iz Srbije, kad su tri korpusa napadala, Perišić je komandovao u Srebrenici da ne ostane ni dijete u bešici. Znači znao je šta se radi“, rekla je Kada Hotić.
Ni Fikret Grabovica, predsjednik udruženja koje okuplja porodice djece ubijene u opkoljenom Sarajevu, nije zadovoljan ovakvom odlukom suda.
„Žrtve ni u kom slučaju ne mogu biti zadovoljne sa tom presudom jer su počinjeni zločini i takav jedan zločinac, koji je bio jedan od najvažnijih karika u zločinačkom lancu, je zaslužio bez ikakve dileme doživotnu kaznu“, ocjenjuje on.
Ova presuda ipak nudi neku vrstu satisfakcije žrtvama, kaže Vidović.
„Sigurno je da će žrtve, pogotovo one u Zagrebu, a i ove ovdje imati osnov da traže naknadu štete. Ja koliko znam, UN je već osnovao jedan fond za naknadu štete te vrste.“
Ipak, svi navode kako je značajna činjenica da je prilikom odmjeravanja kazne Tribunal naglasio da je Perišić produžio sa ukazivanjem pomoći VRS mjesecima nakon što je saznao za masakr koji je počinjen u Srebrenici, te da je podrška Vojske Jugoslavije pružana i jedinicama koje su činile zločine, poput Drinskog, Krajiškog i Sarajevsko-romanijskog korpusa, čiji su generali osuđeni pred Tribunalom.
Biografija Momčila Perišića
Biografija Momčila PerišićaMomčilo Perišić, rođen je u selu Koštunići blizu Gornjeg Milanovca 22. maja 1944. godine. Obavljao je najviše funkcije u Vojsci Jugoslavije (VJ), a u penziju je otišao sa činom general-pukovnika.
U Jugoslovensku narodnu armiju (JNA) stupio je 1966.godine. Kada su počeli ratovi na prostoru bivše Jugoslavije, Perišić je bio na dužnosti komandanta Artiljerijskog školskog centra u Zadru.
Za načelnika Generalštaba VJ imenovan je 29. avgusta 1993. godine. Na toj dužnosti bio je do 24. novembra 1998. godine.
U to vreme bio je jedan od najbližih i najpoverljivijih saradnika Slobodana Miloševića.
Bio je i jedan od lidera Demokratske opozicije Srbije (DOS). Nakon promene vlasti 2000. godine, i izbora nove Vlade Srbije, januara 2001. godine, Perišić je izabran za jednog od potpredsednika vlade koju je predvodio Zoran Đinđić.
Marta 2002. godine, Perišić je uhapšen u jednom motelu na Ibarskoj magistrali pod optužbom za špijunažu. Ubrzo nakon hapšenja podneo je ostavku na dužnost potpredsednika vlade.
Postupak pred Vojnim sudom je obustvljen onda kada je Perišić odlučio da se preda sudu u Hagu.
Marta 2005. godine, odlazi u Hagu nakon podizanja optužnice koja ga je teretila za ratne zločine počinjene u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
Detalje optužnice možete pročitati OVDE.
