Iako su parlamentarni izbori u Hrvatskoj tek za tri mjeseca, atmosfera na političkoj sceni već je blizu usijanja. O programima se ne govori, ali se zato dosta kukuriče, a – čini se – i leleče.
Da li zbog nedostatka programa, da li zbog straha da će im konkurencija pokrati genijalne ideje, ili jednostavno zbog toga što bi svaki odgovorni izborni program sa ozbiljnim mjerama štednje bio kontraproduktivan za same političke stranke, kampanja se pretvara u jeftino prepucavanje i zabavljanje javnosti. Sve je počelo kada je glavna opozicijska grupacija lijevog centra prozvana “Kukuriku koalicija” po restoranu u kojem su se prvi puta okupili.
PR stručnjak Krešimir Macan u izjavi za javni radio podsjetio je da se oni ipak službeno zovu – “Savez za promjene” i da očito imaju velikih problema u komunikaciji.
“Znači, prvi problem je sam taj naziv: svi ih zovu ‘Kukuriku’, a ne zovu ih ‘Savez za promjene’. Nisu se uopće potrudili to ime postaviti, brendirati, uspostaviti kao glavnu i osnovnu poruku biračima: ‘mi smo ti koji vam nosimo promjene!’ Oni nakon toga moraju reći kakve su to promjene. Ja ne čujem nikoga da govori kakve su to promjene”, kaže Macan.
Predsjednik Hrvatske Ivo Josipović je posljednjih dana – nimalo nevoljko – preuzeo da u ime opozicije parira premijerkinim predizbornim bockanjima, i kada mu je Jadranka Kosor zamjerila da je na poljoprivredni sajam u Slavoniji kao svog izaslanika poslao opozicionara, on joj je sočno uzvratio.
“Od gospođe premijerke do sada nisam čuo odgovor na ona ključna pitanja, već samo kukanje zašto je moj izaslanik ovaj ili onaj. U tom smislu bih rekao da ako su jedni ‘kukuriku’ koalicija, opciju koju prezentira do sada premijerka je - ‘kukulele’ opcija. A bojim se – ako se ovako nastavi, da ćemo svi imati ‘kuku lele’,” odgovorio je Josipović.
Dok je premijerku takva Josipovićeva izjava rastužila, Macan uživa.
“Ovo je bila jedna vrhunska zveknuta šamarčina! Što ste tražili, to ste i dobili”, ocjenjuje Macan.
Bagatelizacija kampanje
Onomatopejama se bave i političari na nižim razinama. HDZ-ov zastupnik Tomislav Čuljak pita zašto lijeva opozicija nije bila glasnija pred dvadesetak godina, nego tek sada.
Jadranka Kosor i Ivo Josipović
“Trebalo je kukurikati kada se Hrvatska osamostaljivala, kada se branila... ja mislim da je ovo zakašnjelo kukurikanje”, kazao je Čuljak.
Odmah mu je odgovorila bivša ministrica pravosuđa u Račanovoj vladi Ingrid Antičević-Marinović:
“Bolje kukurikati, nego kokodakati!”
I dok ovo prepucavanje mnoge veseli, ozbiljniji ljudi vide da tu nešto dubinski ne valja. Politički analitičar Marinko Čulić u izjavi za RSE upozorava da se na ovaj način kompromitira cijeli kompleks liberalne demokracije u kojem su izbori najsavršenija alatka te vrste demokracije.
"Ovdje se ta alatka koristi za rovanje po svinjcu, za besplodne svađe i mislim da oni zapravo nemilice troše jedan politički koncept u koga se zaklinju skoro isto kao što se nekad zaklinjalo u Tita”, smatra Čulić.
Po njegovoj ocjeni, sasvim je očita potpuna bagatelizacija samog smisla izborne kampanje.
“To je zbilja politički kokošarnik, jer je očito da niti jedna strana nema ili ne želi iznijeti svoj program, nešto što bi autentično proizlazilo iz stavova koje svakodnevno iznose. A oni to ne rade, i onda se nikakvim programima ne treba niti nadati”, ocjenjuje on.
Parlamentarni izbori u Hrvatskoj održat će se za nepuna tri mjeseca, u nedjelju 4. prosinca.
Da li zbog nedostatka programa, da li zbog straha da će im konkurencija pokrati genijalne ideje, ili jednostavno zbog toga što bi svaki odgovorni izborni program sa ozbiljnim mjerama štednje bio kontraproduktivan za same političke stranke, kampanja se pretvara u jeftino prepucavanje i zabavljanje javnosti. Sve je počelo kada je glavna opozicijska grupacija lijevog centra prozvana “Kukuriku koalicija” po restoranu u kojem su se prvi puta okupili.
PR stručnjak Krešimir Macan u izjavi za javni radio podsjetio je da se oni ipak službeno zovu – “Savez za promjene” i da očito imaju velikih problema u komunikaciji.
Čulić: Očito da niti jedna strana nema ili ne želi iznijeti svoj program.
“Znači, prvi problem je sam taj naziv: svi ih zovu ‘Kukuriku’, a ne zovu ih ‘Savez za promjene’. Nisu se uopće potrudili to ime postaviti, brendirati, uspostaviti kao glavnu i osnovnu poruku biračima: ‘mi smo ti koji vam nosimo promjene!’ Oni nakon toga moraju reći kakve su to promjene. Ja ne čujem nikoga da govori kakve su to promjene”, kaže Macan.
Predsjednik Hrvatske Ivo Josipović je posljednjih dana – nimalo nevoljko – preuzeo da u ime opozicije parira premijerkinim predizbornim bockanjima, i kada mu je Jadranka Kosor zamjerila da je na poljoprivredni sajam u Slavoniji kao svog izaslanika poslao opozicionara, on joj je sočno uzvratio.
“Od gospođe premijerke do sada nisam čuo odgovor na ona ključna pitanja, već samo kukanje zašto je moj izaslanik ovaj ili onaj. U tom smislu bih rekao da ako su jedni ‘kukuriku’ koalicija, opciju koju prezentira do sada premijerka je - ‘kukulele’ opcija. A bojim se – ako se ovako nastavi, da ćemo svi imati ‘kuku lele’,” odgovorio je Josipović.
Dok je premijerku takva Josipovićeva izjava rastužila, Macan uživa.
“Ovo je bila jedna vrhunska zveknuta šamarčina! Što ste tražili, to ste i dobili”, ocjenjuje Macan.
Bagatelizacija kampanje
Onomatopejama se bave i političari na nižim razinama. HDZ-ov zastupnik Tomislav Čuljak pita zašto lijeva opozicija nije bila glasnija pred dvadesetak godina, nego tek sada.
“Trebalo je kukurikati kada se Hrvatska osamostaljivala, kada se branila... ja mislim da je ovo zakašnjelo kukurikanje”, kazao je Čuljak.
Odmah mu je odgovorila bivša ministrica pravosuđa u Račanovoj vladi Ingrid Antičević-Marinović:
“Bolje kukurikati, nego kokodakati!”
I dok ovo prepucavanje mnoge veseli, ozbiljniji ljudi vide da tu nešto dubinski ne valja. Politički analitičar Marinko Čulić u izjavi za RSE upozorava da se na ovaj način kompromitira cijeli kompleks liberalne demokracije u kojem su izbori najsavršenija alatka te vrste demokracije.
"Ovdje se ta alatka koristi za rovanje po svinjcu, za besplodne svađe i mislim da oni zapravo nemilice troše jedan politički koncept u koga se zaklinju skoro isto kao što se nekad zaklinjalo u Tita”, smatra Čulić.
Po njegovoj ocjeni, sasvim je očita potpuna bagatelizacija samog smisla izborne kampanje.
“To je zbilja politički kokošarnik, jer je očito da niti jedna strana nema ili ne želi iznijeti svoj program, nešto što bi autentično proizlazilo iz stavova koje svakodnevno iznose. A oni to ne rade, i onda se nikakvim programima ne treba niti nadati”, ocjenjuje on.
Parlamentarni izbori u Hrvatskoj održat će se za nepuna tri mjeseca, u nedjelju 4. prosinca.
