Predsjedniku Srbije Borisu Tadiću je jako teško da odustane od Sjevera Kosova i da donese odluku da ga Srbi prestanu kontrolirati, izjavio je spoljnopolitički ekspert i i bivši američki diplomata Morton Abramowitz u intervjuu za RSE u kojem je govorio o trenutnoj situaciji na Kosovu i u Bosni i Hercegovini.
"Ne mislim da iko više želi okupirati Kosovo, niti Republiku Srpsku, koja je isto tako problem srpske politike, ali postoji snažna veza između Kosova i Bosne u srpskoj politici," rekao je Abramowitz.
Abramowitz je diplomatsku karijeru završio nakon što je bio ambasador u Turskoj, a nakon penzionisanja je aktivan u upravnim odborima mnogih političkih i nevladinih organizacija, kao što su Nacionalni demokratski institut i Međunarodna krizna grupa (ICG).
Povod za razgovor sa Abramowitzom su članci objavljeni u američkom spoljnopolitičkom časopisu, “The National Interest”, pod naslovom “Smrt bosanske države” i "Povratak nasilja na Balkan", čiji je Abramowitz koautor zajedno sa također bivšim američkim diplamatom i spoljnopoličkim ekspertom Jamesom Hooperom.
Abramowitz: Da budem iskren, naslov (“Smrt bosanske države”) je izabrala redakcija i on doista izgleda alarmantno, ali s druge strane, situacija u Bosni I Hercegovini je ozbiljna. Napetost izmedju etničkih grupa raste i na neki način to postaje zamrznuti konflikt. Ostaviti takvo stanje je veoma opasno. Željeli smo s tim tekstom upozoriti da u Bosni i Hercegovini imamo krajnje neizvijesnu i nezadovoljavajuću situaciju. S tom situacijom se treba suočiti, a ne je ostavljati po strani. Evropska unija smatra da će se uz finansijsku pomoć vremenom smanjiti tenzije u BiH i da će to rezultirati boljim ili bar zadovoljavajućim odnosom među stranama. Ja doista ne mislim da će se to dogoditi. Smatram da su potrebni snažniji napori kako bi se suočilo sa ovom situacijom. Prema mom mišljenju, s kojim se mnogi ne slažu, ključni problem je srpska politika na Kosovu i u Bosni. I dok se ti problemi ne riješe, dok se ta politika ne promijeni, ja nisam optimista da ćemo vidjeti bilo kakav progres. Postoji i određena povezanost između Kosova i Bosne. Sve dok se ne riješi problem sjevernog Kosova, vrlo je vjerovatno da se neće razriješiti ni problemi u Bosni. Evropska unija na neki način želi stvoriti dojam da se i u Bosni i na Kosovu događa napredak, prevashodno zbog toga što su počeli kakvi takvi pregovori Beograda i Prištine i što se dizajnira nova EU misija u Bosni. To su koraci koji stvaraju privid napretka i mogu omogućiti Srbiji pristup EU i mogu donijeti Tadiću izbornu pobjedu, s obzirom da većina smatra da je on ključna ličnost napretka na Balkanu. To će biti veoma dug put s vrlo neizvjesnim rezultatima.
Abramowitz: Problem je djelomično u tome kako doći do konstruktivnih rješenja u dvije vrlo teške situacije u kojima postoji potencijal da se ide unazad i uz opasnost da dođe i do nasilja. Protekle sedmice vidjeli smo blažu formu nasilja na Kosovu i to bi trebao biti znak za uzbunu i dati Zapadu do znanja da se napredak neće dogoditi ako se dvije strane sastanu u Briselu i dogovore oko korisnih, ali sitnih pitanja. Mnogo važnije pitanje je pitanje sjevernog Kosova. Međutim, mnogo je jednostavnije nadati se da će se vremenom situacija promijeniti i da će se poboljšati odnosi među stanovništvom na Kosovu, ali ja ne smatram da je to produktivan način rješavanja ovog problema. Potrebno se suočiti sa ključnim problemom, a to je budućnost sjevernog Kosova. To je moje gledište, možda sam previše pesimističan, ali smatram da se problem Kosova ne može riješiti bez rezolucije o sjevernom Kosovu, a rješenje tog problema je u Beogradu.
Abramowitz: Evropska unija uglavnom ne voli koristiti pritisak, već navodno pokušava iznaći konstruktivne načine saradnje među stranama i vremenom proizvesti značajne promjene. Evropska unija također vjeruje da će obećanje o pristupanju EU motivirati strane da iznađu kompromis i da se slože. Bio bih sretan kad bi to tako funkcioniralo, ali veoma sam skeptičan.
OHR i Dodik
Abramowitz: Takav stav uglavnom preovladava u SAD-u jer SAD najviše podržava nastavak rada OHR-a. Činjenica je da je OHR samo kostur onoga što je nekad bio i da ima poteškoća u donošenju odluka. Jasno je da je Evropska unija potkopala OHR u slučaju referenduma u RS-u. Oni su srezali OHR. Ja sam uvijek smatrao da je OHR korisna institucija, ali trenutno, zbog načina na koji OHR funkcionira, smatram da njihova moć nije velika, niti može biti iskorištena na efikasan način. S obzirom na historiju i na trenutnu situaciju nisam optimista i ne vjerujem u OHR, a jasno je da ga se EU također želi riješiti jer je uvijek postojala neka vrsta razlike u stavovima Evropske unije u Sjedinjenih država.
Abramowitz: Naravno da smatram da bi bilo korisno kad bi se Bosna pridružila NATO-u i smatram da bi to bio korak unaprijed. Međutim, mislim da se sve strane u Bosni ne bi s time složile i smatram da to ne rješava fundamentalno pitanje kako umanjiti etničku napetost. Mnogi su optimistični u vezi s tim, ali ja nisam toliko optimističan, ali očito se tome ne protivim.
Abramowitz: Ali to nema veze s lokalnom politikom u Bosni. Možda to može dovesti do promjena, nadam se da može, ali nisam optimista i ne vjerujem da će bosanski političari htjeti isto što i narod jer su oni vrlo često nedosljedni u tome. Većina stanovnika BiH bi htjela da se političari više fokusiraju na ekonomiju, na razvoj i na zaposlenost, ali čini se da se to ne događa već imamo g. Dodika u Republici Srpskoj i druge političare koji uvijek vuku unazad na etnička pitanja i nacionalne stranke koje privlače glasače na takav način. Iskreno, ne znam kako se to treba rješavati. Mislim da je najveći problem RS i biće teško promijeniti klimu koju je stvorio gospodin Dodik.
Nema novog Dejtona
Abramowitz: Naravno, to je ono što je urađeno, proizveli su status quo i nisu adekvatno omogućili razvoj nove države.
Abramowitz: Da, smatraju ga Svetim pismom jer niko ne zna kako ga zamijeniti. Niko se sada neće sastati i sastaviti novi Dejtonski sporazum koji će integrisati državu. Da to žele uraditi, strane bi se mogle sastati i uraditi to, ali očito ne žele. Jedino bi Zapad mogao nametnuti novu vrstu dogovora, ali oni zasigurno nisu spremni da to urade i ne znaju kako. Kada bi bilo moguće postići nešto novom konferencijom u Dejtonu, što bi promijenilo način na koji vlada i država funkcionira, naravno da bih to podržao. Ali mislim da se to neće dogoditi. Sjetite se koliko je sastanaka sa visokim zvaničnicima do sada održano i samo se vrtimo u krug. Steinberg je došao, došla je i gđa Clinton i ništa se nije promijenilo.
Abramowitz: Lijepo je to reći, ali to je besmislica. To se neće tako riješiti. Kao što sam vam ranije rekao postoji ključni etnički faktor, koji je u velikom dijelu kreiran srpskom politikom. Smatram da je neophodna rezolucija i za Bosnu i za Kosovo koja će riješiti pitanja srpske unutrašnje politike.
Ovo sam govorio i ranije, ali mnogi smatraju da nisam konstruktivan i da živim u prošlosti. Volio bih da živim u prošlosti i da sam u krivu, ali ne vidim nikakav dokaz da će načini na koje pokušavamo postepeno rješavati sitna pitanja promijeniti opću klimu, što bi omogućilo da ove dvije države efikasno funkcioniraju i postanu članice međunarodne zajednice i EU. Ne vidim da se to događa, volio bih da je drugačije.
Dijalog
Abramowitz: Moram priznati da i ja to vidim na isti način. Iz bilo kojeg razloga, Kosovo se razljutilo i odlučilo nešto poduzeti. Ne znam s kime su se konsultirali, Kosovo rijetko išta radi bez potpore SAD-a, a Amerika je njihov najbolji prijatelj. Bez obzira na to, oni su to uradili. I mislim da je to promijenilo status quo. Ne zanam u kojoj fazi su sada pregovori, moglo bi se ponovo ići u Brisel i razriješiti pitanje carine. Međutim, ovo neće dovesti do bilo kakvog dugoročnog rješenja na sjeveru. Možda se nadaju da će se vremenom desiti nešto pozitivno jer će više surađivati. Ali ja ne mislim da će više surađivati. Sjever Kosova je ključni problem koji se ne može zaustaviti rješavanjem malih i nebitnih pitanja. Ja ne mislim da će on nestati, to će i dalje ostati problem.
Abramowitz: Nema više dijaloga, obje strane su se veoma razljutile protekle sedmice. To ne znači da se neće povući i da EU neće ponovo pokušati da uspostavi neki dogovor, ali smatram da su ovi pregovori žestoko pogođeni.
Činjenica je da Beograd rukovodi svime. Srpska i albanska mafija to koriste za svoje interese, ali to je područje koji kontrolira Srbija. I vrlo utjecajni Srbi su mi rekli da ne mogu ostaviti Kosovo bez da dobiju nešto zauzvrat. Ne znam da li je to trajno gledište ili pregovaračka pozicija, ali za srpske političare je to veoma teško pitanje. Ne kažem da se radi o jednostavnom problemu, to je veoma komplicirano pitanje. Smatram da je za g. Tadića jako teško da odustane od sjevera i da donese odluku da Srbi prestanu kontrolirati sjever Kosova. Ne mislim da iko više želi okupirati Kosovo, niti Republiku Srpsku, koja je isto tako problem srpske politike. I kao što sam naveo u članku, postoji snažna veza između Kosova i Bosne u srpskoj politici.
"Ne mislim da iko više želi okupirati Kosovo, niti Republiku Srpsku, koja je isto tako problem srpske politike, ali postoji snažna veza između Kosova i Bosne u srpskoj politici," rekao je Abramowitz.
Abramowitz je diplomatsku karijeru završio nakon što je bio ambasador u Turskoj, a nakon penzionisanja je aktivan u upravnim odborima mnogih političkih i nevladinih organizacija, kao što su Nacionalni demokratski institut i Međunarodna krizna grupa (ICG).
Povod za razgovor sa Abramowitzom su članci objavljeni u američkom spoljnopolitičkom časopisu, “The National Interest”, pod naslovom “Smrt bosanske države” i "Povratak nasilja na Balkan", čiji je Abramowitz koautor zajedno sa također bivšim američkim diplamatom i spoljnopoličkim ekspertom Jamesom Hooperom.
RSE: U naslovu teksta kojeg ste nedavno objavili u časopisu „The National Interest“stoji uznemiravajuća tvrdnja: smrt bosanske države. Da li zaista mislite da je moguća dezintegracija BiH?
Prema mom mišljenju, s kojim se mnogi ne slažu, ključni problem je srpska politika na Kosovu i u Bosni. I dok se ti problemi ne riješe, dok se ta politika ne promijeni, ja nisam optimista da ćemo vidjeti bilo kakav progres
Abramowitz: Da budem iskren, naslov (“Smrt bosanske države”) je izabrala redakcija i on doista izgleda alarmantno, ali s druge strane, situacija u Bosni I Hercegovini je ozbiljna. Napetost izmedju etničkih grupa raste i na neki način to postaje zamrznuti konflikt. Ostaviti takvo stanje je veoma opasno. Željeli smo s tim tekstom upozoriti da u Bosni i Hercegovini imamo krajnje neizvijesnu i nezadovoljavajuću situaciju. S tom situacijom se treba suočiti, a ne je ostavljati po strani. Evropska unija smatra da će se uz finansijsku pomoć vremenom smanjiti tenzije u BiH i da će to rezultirati boljim ili bar zadovoljavajućim odnosom među stranama. Ja doista ne mislim da će se to dogoditi. Smatram da su potrebni snažniji napori kako bi se suočilo sa ovom situacijom. Prema mom mišljenju, s kojim se mnogi ne slažu, ključni problem je srpska politika na Kosovu i u Bosni. I dok se ti problemi ne riješe, dok se ta politika ne promijeni, ja nisam optimista da ćemo vidjeti bilo kakav progres. Postoji i određena povezanost između Kosova i Bosne. Sve dok se ne riješi problem sjevernog Kosova, vrlo je vjerovatno da se neće razriješiti ni problemi u Bosni. Evropska unija na neki način želi stvoriti dojam da se i u Bosni i na Kosovu događa napredak, prevashodno zbog toga što su počeli kakvi takvi pregovori Beograda i Prištine i što se dizajnira nova EU misija u Bosni. To su koraci koji stvaraju privid napretka i mogu omogućiti Srbiji pristup EU i mogu donijeti Tadiću izbornu pobjedu, s obzirom da većina smatra da je on ključna ličnost napretka na Balkanu. To će biti veoma dug put s vrlo neizvjesnim rezultatima.
RSE: Ovo je vrlo zanimljiva analiza. Glavni problemi po Vašem mišljenju ne mogu se riješiti u dijalogu Prištine i Beograda?
Abramowitz: Problem je djelomično u tome kako doći do konstruktivnih rješenja u dvije vrlo teške situacije u kojima postoji potencijal da se ide unazad i uz opasnost da dođe i do nasilja. Protekle sedmice vidjeli smo blažu formu nasilja na Kosovu i to bi trebao biti znak za uzbunu i dati Zapadu do znanja da se napredak neće dogoditi ako se dvije strane sastanu u Briselu i dogovore oko korisnih, ali sitnih pitanja. Mnogo važnije pitanje je pitanje sjevernog Kosova. Međutim, mnogo je jednostavnije nadati se da će se vremenom situacija promijeniti i da će se poboljšati odnosi među stanovništvom na Kosovu, ali ja ne smatram da je to produktivan način rješavanja ovog problema. Potrebno se suočiti sa ključnim problemom, a to je budućnost sjevernog Kosova. To je moje gledište, možda sam previše pesimističan, ali smatram da se problem Kosova ne može riješiti bez rezolucije o sjevernom Kosovu, a rješenje tog problema je u Beogradu.
RSE: Da li imate ikakvo objašnjenje zašto Evropska unija ne vrši pritisak na Beograd?
Abramowitz: Evropska unija uglavnom ne voli koristiti pritisak, već navodno pokušava iznaći konstruktivne načine saradnje među stranama i vremenom proizvesti značajne promjene. Evropska unija također vjeruje da će obećanje o pristupanju EU motivirati strane da iznađu kompromis i da se slože. Bio bih sretan kad bi to tako funkcioniralo, ali veoma sam skeptičan.
OHR i Dodik
RSE: Ured visokog predstavnika u BiH je konstantno u fokusu. Mnogi vide OHR kao prepreku za budućnost BiH u Evropi, ali istovremeno i kao prepreku dezintegracije BiH. U krajnjem slučaju OHR može proglasiti nevažećom bilo kakvu unilateralnu odluku o nezavisnosti jer bi se time prekršio Dejtonski mirovni sporazum. Kakvo je Vaše mišljenje o OHR-u?
Jasno je da je Evropska unija potkopala OHR u slučaju referenduma u RS-u. Oni su srezali OHR. Ja sam uvijek smatrao da je OHR korisna institucija, ali trenutno, zbog načina na koji OHR funkcionira, smatram da njihova moć nije velika, niti može biti iskorištena na efikasan način.
Abramowitz: Takav stav uglavnom preovladava u SAD-u jer SAD najviše podržava nastavak rada OHR-a. Činjenica je da je OHR samo kostur onoga što je nekad bio i da ima poteškoća u donošenju odluka. Jasno je da je Evropska unija potkopala OHR u slučaju referenduma u RS-u. Oni su srezali OHR. Ja sam uvijek smatrao da je OHR korisna institucija, ali trenutno, zbog načina na koji OHR funkcionira, smatram da njihova moć nije velika, niti može biti iskorištena na efikasan način. S obzirom na historiju i na trenutnu situaciju nisam optimista i ne vjerujem u OHR, a jasno je da ga se EU također želi riješiti jer je uvijek postojala neka vrsta razlike u stavovima Evropske unije u Sjedinjenih država.
RSE: Da li smatrate da je potrebno ubrzati korake u priključivanju BiH u NATO. Da li bi to pružilo neku vrstu sigurnosti svim etničkim grupama?
Abramowitz: Naravno da smatram da bi bilo korisno kad bi se Bosna pridružila NATO-u i smatram da bi to bio korak unaprijed. Međutim, mislim da se sve strane u Bosni ne bi s time složile i smatram da to ne rješava fundamentalno pitanje kako umanjiti etničku napetost. Mnogi su optimistični u vezi s tim, ali ja nisam toliko optimističan, ali očito se tome ne protivim.
RSE: Još jedno pitanje vezano uz NATO - činjenica da bosanski Srbi, bosanski Hrvati i bosanski muslimani ili Bošnjaci surađuju rame uz rame u misijama u Afganistanu i Iraku nam daje jasnu poruku da u odgovarajućim okolnostima i u istinski profesionalnom okruženju razlika u etničkoj pripadnosti nije prepreka za saradnju, čak i ako se radi o vojnicima koji su se nedavno borili jedni protiv drugih. Zašto je tako teško u BiH stvoriti takav okvir, takvo okruženje?
Abramowitz: Ali to nema veze s lokalnom politikom u Bosni. Možda to može dovesti do promjena, nadam se da može, ali nisam optimista i ne vjerujem da će bosanski političari htjeti isto što i narod jer su oni vrlo često nedosljedni u tome. Većina stanovnika BiH bi htjela da se političari više fokusiraju na ekonomiju, na razvoj i na zaposlenost, ali čini se da se to ne događa već imamo g. Dodika u Republici Srpskoj i druge političare koji uvijek vuku unazad na etnička pitanja i nacionalne stranke koje privlače glasače na takav način. Iskreno, ne znam kako se to treba rješavati. Mislim da je najveći problem RS i biće teško promijeniti klimu koju je stvorio gospodin Dodik.
Nema novog Dejtona
RSE: Podjela države po etničkoj liniji je napravljena s Dejtonskim sporazumom i danas, nakon 16 godina, se svi čude zašto je Bosna još uvijek podijeljena?
Abramowitz: Naravno, to je ono što je urađeno, proizveli su status quo i nisu adekvatno omogućili razvoj nove države.
RSE: Dejton sada neki smatraju Svetim pismom i nacionalisti se uvijek pozivaju na njega?
Kada bi bilo moguće postići nešto novom konferencijom u Dejtonu, što bi promijenilo način na koji vlada i država funkcionira, naravno da bih to podržao. Ali mislim da se to neće dogoditi.
Abramowitz: Da, smatraju ga Svetim pismom jer niko ne zna kako ga zamijeniti. Niko se sada neće sastati i sastaviti novi Dejtonski sporazum koji će integrisati državu. Da to žele uraditi, strane bi se mogle sastati i uraditi to, ali očito ne žele. Jedino bi Zapad mogao nametnuti novu vrstu dogovora, ali oni zasigurno nisu spremni da to urade i ne znaju kako. Kada bi bilo moguće postići nešto novom konferencijom u Dejtonu, što bi promijenilo način na koji vlada i država funkcionira, naravno da bih to podržao. Ali mislim da se to neće dogoditi. Sjetite se koliko je sastanaka sa visokim zvaničnicima do sada održano i samo se vrtimo u krug. Steinberg je došao, došla je i gđa Clinton i ništa se nije promijenilo.
RSE: Bosna kako izgleda danas je produkt međunarodnih intervencija. To sve ne izgleda dobro i kako je moguće da strane diplomate sada govore da “Bosanci sami moraju stvoriti državu kakvu žele imati”?
Abramowitz: Lijepo je to reći, ali to je besmislica. To se neće tako riješiti. Kao što sam vam ranije rekao postoji ključni etnički faktor, koji je u velikom dijelu kreiran srpskom politikom. Smatram da je neophodna rezolucija i za Bosnu i za Kosovo koja će riješiti pitanja srpske unutrašnje politike.
Ovo sam govorio i ranije, ali mnogi smatraju da nisam konstruktivan i da živim u prošlosti. Volio bih da živim u prošlosti i da sam u krivu, ali ne vidim nikakav dokaz da će načini na koje pokušavamo postepeno rješavati sitna pitanja promijeniti opću klimu, što bi omogućilo da ove dvije države efikasno funkcioniraju i postanu članice međunarodne zajednice i EU. Ne vidim da se to događa, volio bih da je drugačije.
Dijalog
RSE: Ono što sada vidimo na Kosovu je loša politika i licemjerje međunarodne zajednice. Kada je Kosovo jednostavno odlučilo da kontroliše granicu za koju svi kažu da je njegova, nastala je nova kriza. Kuda sve to vodi?
Činjenica je da Beograd rukovodi svime. Srpska i albanska mafija to koriste za svoje interese, ali to je područje koji kontrolira Srbija.
Abramowitz: Moram priznati da i ja to vidim na isti način. Iz bilo kojeg razloga, Kosovo se razljutilo i odlučilo nešto poduzeti. Ne znam s kime su se konsultirali, Kosovo rijetko išta radi bez potpore SAD-a, a Amerika je njihov najbolji prijatelj. Bez obzira na to, oni su to uradili. I mislim da je to promijenilo status quo. Ne zanam u kojoj fazi su sada pregovori, moglo bi se ponovo ići u Brisel i razriješiti pitanje carine. Međutim, ovo neće dovesti do bilo kakvog dugoročnog rješenja na sjeveru. Možda se nadaju da će se vremenom desiti nešto pozitivno jer će više surađivati. Ali ja ne mislim da će više surađivati. Sjever Kosova je ključni problem koji se ne može zaustaviti rješavanjem malih i nebitnih pitanja. Ja ne mislim da će on nestati, to će i dalje ostati problem.
RSE: Da li mislite da nema više dijaloga između Prištine i Beograda?
Abramowitz: Nema više dijaloga, obje strane su se veoma razljutile protekle sedmice. To ne znači da se neće povući i da EU neće ponovo pokušati da uspostavi neki dogovor, ali smatram da su ovi pregovori žestoko pogođeni.
Činjenica je da Beograd rukovodi svime. Srpska i albanska mafija to koriste za svoje interese, ali to je područje koji kontrolira Srbija. I vrlo utjecajni Srbi su mi rekli da ne mogu ostaviti Kosovo bez da dobiju nešto zauzvrat. Ne znam da li je to trajno gledište ili pregovaračka pozicija, ali za srpske političare je to veoma teško pitanje. Ne kažem da se radi o jednostavnom problemu, to je veoma komplicirano pitanje. Smatram da je za g. Tadića jako teško da odustane od sjevera i da donese odluku da Srbi prestanu kontrolirati sjever Kosova. Ne mislim da iko više želi okupirati Kosovo, niti Republiku Srpsku, koja je isto tako problem srpske politike. I kao što sam naveo u članku, postoji snažna veza između Kosova i Bosne u srpskoj politici.
