Pred središnju proslavu – kako se to službeno zove – Dana pobjede i Dana hrvatskih branitelja, zakazanu za petak, predsjednici države, Vlade i Sabora već su u Kninu.
Održavaju se brojne manifestacije, a djeca hrvatskih vojnika poginulih u “Oluji” otkrila su u četvrtak na središnjem kninskom trgu i grandiozni – citiramo – spomenik hrvatske pobjede “Oluja 95”.
“Oluja” je nešto oko čega u Hrvatskoj postoji skoro pa konsezus, a jača i svijest o tamnim stranama te akcije, čemu pomažu i istupi državnog vrha unazad 11 godina.
Tako je pred koji dan predsjednik Ivo Josipović ocijenio kako je “operacija “Oluja” bila legalna, legitimna, brza, učinkovita i briljantna vojna akcija, u najvećoj mjeri sukladna ratnom pravu.”
“Na žalost, zbog jednog malog dijela događaja koji se nisu ni morali ni smjeli dogoditi često se neopravdano dovodi u pitanje smisao cijele operacije, što je netočno s vojnog, moralnog, političkog i svakog drugog stanovišta. Svi mi u Republici Hrvatskoj duboko i iskreno žalimo za svakom nevinom žrtvom, svakim nepotrebnim zločinom, svakim nepotrebnim razaranjem. Stoga - uz vojnu pobjedu – ponosni smo i na svoju snagu da se suočimo i sa tim nezaobiloaznim dijelom priče, a isto tako i da kaznimo one koji su odgovorni”, kazao je Josipović.
Svi se slažu oko legitimnosti “Oluje”, a problem nastaje oko razloga odlaska Srba.
“U datim uvjetima ona je priznata kao legitimna akcija – vijesti iz Srebrenice bile su stare dva tjedna, Bihaću se mogla dogoditi slična stvar... U nekim drugim uvjetima ne znam da li bi se upad u UNPA-zone priznao kao legitimna akcija. Pri tome su se – na žalost – dogodili mnogi zločini i – po mom mišljenju – ta jer akcija zloupotrijebljena za neke ideje kao što je smanjenje broja građana srpske nacionalnosti u Hrvatskoj”, kaže za RSE predsjednik Građanskog odbora za ljudska prava Zoran Pusić.
Manipuliranje brojkama
Dijametralno suprotnu ocjenu iznosi za naš radio povjesničar Ante Nazor, voditelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata, koji glavnog krivca za odlazak Srba nalazi u politici njihovog vodstva.
Konvoj Srba iz Knina prelazi bosansko-jugoslovensku granicu u Rači, 6. avgust 1995.
“Kada se uzmu u obzir povijesni izvori, onda je licemjerno tvrditi da je hrvatska vlast odgovorna za etničko čišćenje Srba, kada se zna da su 3. kolovoza 1995. godine postojale samo dvije opcije – ili će “Krajina” biti dio Srbije, ili Srba neće biti na tom prostoru... Treća opcija na žalost nije postojala, upravo zbog isključive politike vodstva pobunjenih Srba, koji su od 1991. do 1995. godine izjavljivali da će se prije iseliti, nego živjeti u bilo kakvoj hrvatskoj državi”, tvrdi Nazor.
Nazor također upozorava na manipulacije brojkama. Primjerice, spominje se 22.000 uništenih ili spaljenih kuća nakon “Oluje”, a kao izvor se navodi izvješće tadašnjeg zapovjednika sektora Jug UN-a u Hrvatskoj Alaina Foranda.
“Odgovorno tvrdim – imao sam dokument u rukama – u tom izvješću koje se citira ne govori se nigdje o tolikom broju zapaljenih i uništenih kuća. Taj broj je nekoliko puta manji, i kada se uzme u obzir broj procesuiranih slučajeva, onda ne stoji tvrdnja da Hrvatska nije učinila ništa da bi kaznila počinitelje”, kaže Nazor.
Nazor barata brojkom od 8.500 uništenih ili oštećenih kuća. Za kaznena djela za vrijeme “Oluje” i nakon nje – ubojstva, pljačke i palež - osuđeno je 2380 osoba.
Priopćenjem se obratila i krovna nevladina udruga srpske manjine u Hrvatskoj - Srpsko narodno vijeće - u kojem među ostalim tvrdi da je većina zločina nad Srbima ostala nekažnjena, pogotovo sistematsko uništavanje naselja, sistematsko onemogućavanje ili otežavanje povratka i zločini prema povratnicima.
Oni tvrde da u javnom sjećanju u Hrvatskoj nema prostora za ta stradanja, činjenice i iskustva.
Održavaju se brojne manifestacije, a djeca hrvatskih vojnika poginulih u “Oluji” otkrila su u četvrtak na središnjem kninskom trgu i grandiozni – citiramo – spomenik hrvatske pobjede “Oluja 95”.
“Oluja” je nešto oko čega u Hrvatskoj postoji skoro pa konsezus, a jača i svijest o tamnim stranama te akcije, čemu pomažu i istupi državnog vrha unazad 11 godina.
Tako je pred koji dan predsjednik Ivo Josipović ocijenio kako je “operacija “Oluja” bila legalna, legitimna, brza, učinkovita i briljantna vojna akcija, u najvećoj mjeri sukladna ratnom pravu.”
"Duboko i iskreno žalimo za svakom nevinom žrtvom, svakim nepotrebnim zločinom, svakim nepotrebnim razaranjem", poručio je hrvatski predsjednik.
“Na žalost, zbog jednog malog dijela događaja koji se nisu ni morali ni smjeli dogoditi često se neopravdano dovodi u pitanje smisao cijele operacije, što je netočno s vojnog, moralnog, političkog i svakog drugog stanovišta. Svi mi u Republici Hrvatskoj duboko i iskreno žalimo za svakom nevinom žrtvom, svakim nepotrebnim zločinom, svakim nepotrebnim razaranjem. Stoga - uz vojnu pobjedu – ponosni smo i na svoju snagu da se suočimo i sa tim nezaobiloaznim dijelom priče, a isto tako i da kaznimo one koji su odgovorni”, kazao je Josipović.
Svi se slažu oko legitimnosti “Oluje”, a problem nastaje oko razloga odlaska Srba.
“U datim uvjetima ona je priznata kao legitimna akcija – vijesti iz Srebrenice bile su stare dva tjedna, Bihaću se mogla dogoditi slična stvar... U nekim drugim uvjetima ne znam da li bi se upad u UNPA-zone priznao kao legitimna akcija. Pri tome su se – na žalost – dogodili mnogi zločini i – po mom mišljenju – ta jer akcija zloupotrijebljena za neke ideje kao što je smanjenje broja građana srpske nacionalnosti u Hrvatskoj”, kaže za RSE predsjednik Građanskog odbora za ljudska prava Zoran Pusić.
Manipuliranje brojkama
Dijametralno suprotnu ocjenu iznosi za naš radio povjesničar Ante Nazor, voditelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata, koji glavnog krivca za odlazak Srba nalazi u politici njihovog vodstva.
Nazor također upozorava na manipulacije brojkama. Primjerice, spominje se 22.000 uništenih ili spaljenih kuća nakon “Oluje”, a kao izvor se navodi izvješće tadašnjeg zapovjednika sektora Jug UN-a u Hrvatskoj Alaina Foranda.
“Odgovorno tvrdim – imao sam dokument u rukama – u tom izvješću koje se citira ne govori se nigdje o tolikom broju zapaljenih i uništenih kuća. Taj broj je nekoliko puta manji, i kada se uzme u obzir broj procesuiranih slučajeva, onda ne stoji tvrdnja da Hrvatska nije učinila ništa da bi kaznila počinitelje”, kaže Nazor.
Nazor barata brojkom od 8.500 uništenih ili oštećenih kuća. Za kaznena djela za vrijeme “Oluje” i nakon nje – ubojstva, pljačke i palež - osuđeno je 2380 osoba.
Priopćenjem se obratila i krovna nevladina udruga srpske manjine u Hrvatskoj - Srpsko narodno vijeće - u kojem među ostalim tvrdi da je većina zločina nad Srbima ostala nekažnjena, pogotovo sistematsko uništavanje naselja, sistematsko onemogućavanje ili otežavanje povratka i zločini prema povratnicima.
Oni tvrde da u javnom sjećanju u Hrvatskoj nema prostora za ta stradanja, činjenice i iskustva.
