Priredila Mirjana Rakela
Spašavanje eura nije samo pitanje solidarnosti ili dobročinstva, to je i pitanje interesa, između ostalog je napisao Joseph Stiglitz, dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju i profesor na sveučilištu Columbija u komentaru za „International Herald Tribune“ .
Hitan sastanak europskih čelnika u četvrtak u Bruxellesu na kojem će se dogovarati o novom finacijskom paketu pomoći za Grčku biti će važan za budućnost eura.
Postupe li onako kako su radili i u proteklih 18 mjeseci otkada je kriza počela „zaraza” je gotovo neizbježna.
Problem koji je nastao na periferiji Unije, sada se seli dublje među “dvadesetsedmoricom”. Španjolska i Italija su najviše uzdrmane, no gotovo je sigurno da će i druge nacije biti pogođene krizom u idućim mjesecima.
Ono što treba učiniti je dobro poznato: izdati europske obveznice, uvesti niže kamatne stope za zemlje kojima su krediti potrebni, a sve kombinirati sa strategijom rasta koja će povećati prihode.
Kao i u Sjedinjenim Državama, prihoda manjka naprosto zato što je ekonomija u lošem stanju.
Grčkoj, Španjolskoj i drugim zemljama spas je u obnovi fiskalnog reda, što je mnogo značajnije od svih mjera štednje i priča u parlamentima.
Reforme su potrebne, i one se poduzimaju, ali glupo je misliti da će njihovi rezultati biti viđeni u skorije vrijeme, a pogotovo je nerealno vjerovati u to da će u kratkom vremenu oživjeti tržište obveznica.
Europa i ostatak svijeta (uključujući i Sjedinjene Države), trebaju shvatiti što je sve na kocki, kako za globalno gospodarstvo, tako i za svjetski mir i sigurnost.
Nedavni podaci o zapošljavanju u SAD pokazuju koliko je krhak oporavak tamošnje privrede.
Sjedinjene Države su se nadale da će izvoz biti glavni put iz krize, ali kako su njihovi najvažniji trgovinski partneri u Europi u krizi, (dolar jača kako euro slabi), malo je vjerojatno da će se to dogoditi.
Politički ulog veliki. Svijet je bio oduševljen demokratskim buđenjem na Bliskom istoku, prijelazom prema tržišnom gospodarstvu u Istočnoj Europi i bivšem Sovjetskom Savezu. No, sve je to još uvijek daleko od onoga što se očekivalo.
Globalizacija: Postali smo ovisni jedni o drugima
O putu kojim su krenula ova društva može se i dalje raspravljati, čak i o onima gdje su tržišne reforme zagovarali Svjetska banka i Međunarodni monetarni fond, kao što je bio slučaj u Egiptu i Tunisu. Nezaposlenost je i dalje visoka i sve je više siromašnih. Srednji sloj takodjer nije imao značajnije koristi. Privatizaciju je obilježila korupcija. Stvorena je nova bogata elita, a težnja za većom djelotvornosti pridonijela je rastu nezaposlenosti.
Joseph Stiglitz
Ukratko, tržišni model bio je diskreditiran. Uspjeh istočnoevropskih ekonomija zapravo je bio vezan uz integraciju tih zemalja sa Zapadnom Europom preko Europske unije.
No, Europa ne može biti stabilna i prosperitetna, ako su veliki dijelovi kontinenta u gospodarskim previranjima i ako je stopa nezaposlenosti mladih, skoro jednaka onoj na Bliskom istoku.
No, gdje se onda okrenuti? Socijalistički model privrede nije uspio, čak i je lošiji od neoliberalnog tržišnog modela. On nije uspio osigurati nikakav privredni rast.
Nažalost, ima onih koji tvrde suprotono, ukazujući na propuste zapadnog modela. To rade islamski fundamentalisti, nacionalisti i zagovornici raznih oblika populizma.
Naravno, u velikim dijelovima Europe, europski socijalni model je funkcionirao jako dobro, i to ne samo u Njemačkoj. On pruža dobro artikuliran alternativni model i odgovara onome što su tražili mladi koji su doveli do arapskog proljeća.
No, ako Europa ne može pokazati dovoljno solidarnosti i pomoći zemljama na sjevernoj obali Mediterana, ukoliko te zemlje potonu u recesiju s dugotrajnom visokom stopom nezaposlenosti, europski model će biti potpuno diskreditiran. Ne ponudi li Evropa dobar ekonomski primjer, promjene koje su potaknute “arapskim proljećem” biti će teško izvedive.
Globalizacija znači da smo postali više ovisni jedni o drugima: što se događa u jednom dijelu svijeta ima posljedice u drugim dijelovima planeta. Američka ekonomska politika prouzročila je veliku recesiju, ali sada će nevolje eura pogoditi i SAD i Bliski istok.
Spašavanje eura nije samo pitanje dobočinstva i solidarnosti. To je također i pitanje interesa.
Spašavanje eura nije samo pitanje solidarnosti ili dobročinstva, to je i pitanje interesa, između ostalog je napisao Joseph Stiglitz, dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju i profesor na sveučilištu Columbija u komentaru za „International Herald Tribune“ .
Hitan sastanak europskih čelnika u četvrtak u Bruxellesu na kojem će se dogovarati o novom finacijskom paketu pomoći za Grčku biti će važan za budućnost eura.
Postupe li onako kako su radili i u proteklih 18 mjeseci otkada je kriza počela „zaraza” je gotovo neizbježna.
Problem koji je nastao na periferiji Unije, sada se seli dublje među “dvadesetsedmoricom”. Španjolska i Italija su najviše uzdrmane, no gotovo je sigurno da će i druge nacije biti pogođene krizom u idućim mjesecima.
Ono što treba učiniti je dobro poznato: izdati europske obveznice, uvesti niže kamatne stope za zemlje kojima su krediti potrebni, a sve kombinirati sa strategijom rasta koja će povećati prihode.
Kao i u Sjedinjenim Državama, prihoda manjka naprosto zato što je ekonomija u lošem stanju.
Grčkoj, Španjolskoj i drugim zemljama spas je u obnovi fiskalnog reda, što je mnogo značajnije od svih mjera štednje i priča u parlamentima.
Reforme su potrebne, i one se poduzimaju, ali glupo je misliti da će njihovi rezultati biti viđeni u skorije vrijeme, a pogotovo je nerealno vjerovati u to da će u kratkom vremenu oživjeti tržište obveznica.
Europa i ostatak svijeta (uključujući i Sjedinjene Države), trebaju shvatiti što je sve na kocki, kako za globalno gospodarstvo, tako i za svjetski mir i sigurnost.
Nedavni podaci o zapošljavanju u SAD pokazuju koliko je krhak oporavak tamošnje privrede.
Sjedinjene Države su se nadale da će izvoz biti glavni put iz krize, ali kako su njihovi najvažniji trgovinski partneri u Europi u krizi, (dolar jača kako euro slabi), malo je vjerojatno da će se to dogoditi.
Politički ulog veliki. Svijet je bio oduševljen demokratskim buđenjem na Bliskom istoku, prijelazom prema tržišnom gospodarstvu u Istočnoj Europi i bivšem Sovjetskom Savezu. No, sve je to još uvijek daleko od onoga što se očekivalo.
Globalizacija: Postali smo ovisni jedni o drugima
O putu kojim su krenula ova društva može se i dalje raspravljati, čak i o onima gdje su tržišne reforme zagovarali Svjetska banka i Međunarodni monetarni fond, kao što je bio slučaj u Egiptu i Tunisu. Nezaposlenost je i dalje visoka i sve je više siromašnih. Srednji sloj takodjer nije imao značajnije koristi. Privatizaciju je obilježila korupcija. Stvorena je nova bogata elita, a težnja za većom djelotvornosti pridonijela je rastu nezaposlenosti.
Ukratko, tržišni model bio je diskreditiran. Uspjeh istočnoevropskih ekonomija zapravo je bio vezan uz integraciju tih zemalja sa Zapadnom Europom preko Europske unije.
No, Europa ne može biti stabilna i prosperitetna, ako su veliki dijelovi kontinenta u gospodarskim previranjima i ako je stopa nezaposlenosti mladih, skoro jednaka onoj na Bliskom istoku.
No, gdje se onda okrenuti? Socijalistički model privrede nije uspio, čak i je lošiji od neoliberalnog tržišnog modela. On nije uspio osigurati nikakav privredni rast.
Nažalost, ima onih koji tvrde suprotono, ukazujući na propuste zapadnog modela. To rade islamski fundamentalisti, nacionalisti i zagovornici raznih oblika populizma.
Naravno, u velikim dijelovima Europe, europski socijalni model je funkcionirao jako dobro, i to ne samo u Njemačkoj. On pruža dobro artikuliran alternativni model i odgovara onome što su tražili mladi koji su doveli do arapskog proljeća.
No, ako Europa ne može pokazati dovoljno solidarnosti i pomoći zemljama na sjevernoj obali Mediterana, ukoliko te zemlje potonu u recesiju s dugotrajnom visokom stopom nezaposlenosti, europski model će biti potpuno diskreditiran. Ne ponudi li Evropa dobar ekonomski primjer, promjene koje su potaknute “arapskim proljećem” biti će teško izvedive.
Globalizacija znači da smo postali više ovisni jedni o drugima: što se događa u jednom dijelu svijeta ima posljedice u drugim dijelovima planeta. Američka ekonomska politika prouzročila je veliku recesiju, ali sada će nevolje eura pogoditi i SAD i Bliski istok.
Spašavanje eura nije samo pitanje dobočinstva i solidarnosti. To je također i pitanje interesa.
