Slika britanske kraljice Elizabete II u Irskoj, potpuno je ista slikama sa svih njenih posjeta bilo kojoj državi svijeta.
Ova je posjeta međutim drugačija do te mjere da su komentatori upotrijebili čuvenu rečenicu Neila Armstronga prilikom spuštanja na Mjesec: mali korak za kraljicu, ali veliki za istoriju britansko-irskih odnosa.
Od vremena Georgea V, djeda današnje vladarice, nikada više ni jedan britanski monarh nije spustio nogu na irsko tlo.
Učinila je to u utorak Elizabeta II, obučena u zeleno – istina ne u svijetlu svetu irsku boju, nego više boju žada, ali ipak zelenu. I sama posjeta simbol je mira i normalizacije bolne i krvave istorije međusobnih odnosa dviju zemalja.
Irci su narod koji svoje heroje pamti, čije su pjesme tužne balade o slobodi. Rane sporo i teško zacjeljuju, pa bi naivno bilo i pomisliti da su potpuno zaliječene.
Mimo protokola, na samom početku četvorodnevne kraljičine posjete, demonstranti su na Parnell skveru u Dublinu pustili hiljadu crnih balona.
Približavanje među liderima
Lider neregistrirane Republikanske političke partije Des Dalton okupljenim protivnicima kraljičine posjete je kazao:
"Ostaje i dalje dio ljudi u Irskoj, koji nikada neće prihvatiti britanske vladare. Ne želimo kraljicu Engleske u bilo kojem kraju naše zemlje. Reći ćemo joj da zadrži svoja izvinjenja i da povede svoje vojnike kući."
Irski i britanski narodi nisu u svađi, nisu nikada ni ratovali međusobno. Ali postoji nekoliko tamnih epizoda u istoriji juga Irske i britanske kraljevske porodice.
Čuveni Henry VIII doveo je Irsku na ivicu ekonomskog kolapsa, prisiljavajući je da se odrekne rimokatoličanstva i prihvati njegovu, Anglikansku crkvu.
Vjersko neslaganje izazvalo je loše osjećaje na obje strane, koje je potrajalo do danas. No većina ljudi, na obje strane odavno traže normalizaciju odnosa.
Irska se potpuno promijenila s Uskršnjim ustankom. Britanija takođe. Istorija međutim još uvijek odzvanja, neki još uvijek simbole uzimaju previše ozbiljno, i ne mogu misliti izvan toga.
Drugi ih ne shvataju ozbiljno i ne mogu ih razumjeti. Sve strasti između Britanije i Irske nisu ovom posjetom smirene, ali ga valja prihvatiti i pohvaliti kao početak približavanja među liderima. Približavanja kojeg su ljudi na obje strane već odavno napravili.
Ova je posjeta međutim drugačija do te mjere da su komentatori upotrijebili čuvenu rečenicu Neila Armstronga prilikom spuštanja na Mjesec: mali korak za kraljicu, ali veliki za istoriju britansko-irskih odnosa.
Od vremena Georgea V, djeda današnje vladarice, nikada više ni jedan britanski monarh nije spustio nogu na irsko tlo.
Učinila je to u utorak Elizabeta II, obučena u zeleno – istina ne u svijetlu svetu irsku boju, nego više boju žada, ali ipak zelenu. I sama posjeta simbol je mira i normalizacije bolne i krvave istorije međusobnih odnosa dviju zemalja.
Irci su narod koji svoje heroje pamti, čije su pjesme tužne balade o slobodi. Rane sporo i teško zacjeljuju, pa bi naivno bilo i pomisliti da su potpuno zaliječene.
Mimo protokola, na samom početku četvorodnevne kraljičine posjete, demonstranti su na Parnell skveru u Dublinu pustili hiljadu crnih balona.
Približavanje među liderima
Lider neregistrirane Republikanske političke partije Des Dalton okupljenim protivnicima kraljičine posjete je kazao:
Dalton: Ne želimo kraljicu Engleske u bilo kojem kraju naše zemlje. Reći ćemo joj da zadrži svoja izvinjenja i da povede svoje vojnike kući.
"Ostaje i dalje dio ljudi u Irskoj, koji nikada neće prihvatiti britanske vladare. Ne želimo kraljicu Engleske u bilo kojem kraju naše zemlje. Reći ćemo joj da zadrži svoja izvinjenja i da povede svoje vojnike kući."
Irski i britanski narodi nisu u svađi, nisu nikada ni ratovali međusobno. Ali postoji nekoliko tamnih epizoda u istoriji juga Irske i britanske kraljevske porodice.
Čuveni Henry VIII doveo je Irsku na ivicu ekonomskog kolapsa, prisiljavajući je da se odrekne rimokatoličanstva i prihvati njegovu, Anglikansku crkvu.
Vjersko neslaganje izazvalo je loše osjećaje na obje strane, koje je potrajalo do danas. No većina ljudi, na obje strane odavno traže normalizaciju odnosa.
Irska se potpuno promijenila s Uskršnjim ustankom. Britanija takođe. Istorija međutim još uvijek odzvanja, neki još uvijek simbole uzimaju previše ozbiljno, i ne mogu misliti izvan toga.
Drugi ih ne shvataju ozbiljno i ne mogu ih razumjeti. Sve strasti između Britanije i Irske nisu ovom posjetom smirene, ali ga valja prihvatiti i pohvaliti kao početak približavanja među liderima. Približavanja kojeg su ljudi na obje strane već odavno napravili.
